U organizaciji Kulturno umjetničkog društva Lovor iz Trnjana i suradnji s Posudionicom narodnih nošnji iz Zagreba i Maticom hrvatskom u subotu, 24. rujna, po šesti put organizirana je revija Obnavljamo baštinu. To je revija rekonstruiranih i novo izrađenih hrvatskih nošnji nakon 1990. godine, a prema riječima Ivice Živića, jednog od članova KUD-a Lovor, ideja za pokretanje ove priredbe nastala je posve spontano između članova KUD-a Lovor. Realizaciju ideje potpomogla je i Matica hrvatska.
Revija narodnih nošnji
Ove godine je na reviji sudjelovalo 18 sudionika, od kojih dvoje iz Srbije. Bunjevačku narodnu nošnju predstavila je Nada Sudarević kao natjecateljica uz koju su u svojstvu modela sudjelovale Julijana Kujundžić i Katarina Piuković te Ljubica Vujković Lamić kao tehnička podrška. Na reviji su sudjelovali još i Subotičani Pista Nagy i Rozália Raj u ime Mađarskog kulturnog centra koji su se predstavili s mađarskom narodnom nošnjom iz Doroslova. Natjecatelje i goste priredbe dočekao je Čedo Malešević, predsjednik KUD-a Lovor, a potom je pred prepunom mjesnom dvoranom održana revija hrvatskih narodnih nošnji na kojoj su se predstavili prezenteri iz gotovo svih dijelova Hrvatske. Prema riječima domaćina svake godine je interes za ovu manifestaciju sve veći, što je najbolje iskazano velikim zanimanjem ljudi za narodnu kulturnu baštinu. Kako je to prošle subote u Trnjanima što se tiče njezine prezentacije izgledalo, ispričat će nam sudionica revije Nada Sudarević.
Prezentacija bunjevačkog ženskog ruva
„Dugo sam razmišljala o tome s čime ću se i na koji način predstaviti te tko će mi prezentirati nošnje. Odlučila sam prikazati svečanu odjeću nane i kćeri koje idu na god, koju sam izradila još 2006. godine. Nana je bila obučena u svileno ruvo bordo boje koje se sastojalo od suknje, pregače, četiri podsuknje, turnira i leveša. Glava joj je bila povezana u maramu na dva kraja, a maramu sam, također, sama izradila. Na sebi je imala crne cipele, tašnu i za ukras dukat. Cura je imala suknju s portom i pregačom, četiri podsuknje od kojih je jedna
bila šlingana i turnir. Njena odjeća je bila svijetla s uzorcima printanih ruža. Imala je bordo igrač, prsluk i kapicu, a košulja joj je bila vezena zlatom koju sam počela vesti još u Pučišćima, a za ovu prigodu sam je završila. Uzorak koji sam vezla trukovala mi je Karmela Janiček iz Babske koja radi za Posudionicu i radionicu narodnih nošnji iz Zagreba. Nošnju koju sam izradila 2006. godine radila sam upravo za Julijanu Kujundžić i sreća je da se ona nije u međuvremenu uopće promijenila u stasu. Julijana jako dobro nosi nošnju, a i marama joj dobro stoji. Ponosna sam na nju i Katarinu što su dobro prezentirale nošnje. Točno su izrazile ono što sam htjela – ponos bunjevački.
Na reviju me je pozvala Bojana Poljaković Popović, viša stručna suradnica za kulturne i edukativne programe u Posudionici i radionici narodnih nošnji u Zagrebu. Inače, poziv za sudjelovanje na reviji otvoren je za sve, ali je uvjet da se najprije u Posudionicu nošnji u Zagreb pošalju fotografije. Nakon toga oni odlučuju o tome tko će imati pravo sudjelovanja na reviji.
„Moj plan je da se sljedeće godine predstavimo sa šlinganim ruvima. Znam žene koje to rade i znam već dvije nošnje s kojima bi se mogli predstaviti. To su starije žene i ne znam hoće li moći putovati, ali ću ja u njihovo ime predstaviti nošnje. Sudjelovanje na ovoj manifestaciji puno znači za sve nas koji smo bili dio nje. Svi su imali prigodu vidjeti naše ruvo s čime smo ujedno pokazali da i mi postojimo. Nažalost rijetko sudjelujemo na manifestacijama izvan Vojvodine i rijetko se ima prigode pokazati naše blago. Pokazali smo da Hrvati postoje na sjeveru Vojvodine“, priča nam Nada.
Uz Nadu, na ovoj etno reviji, kao svojevrsna tehnička potpora i pomoć bila je i Ljubica Vujković Lamić: „Kao potpora nastojala sam se naći pri ruci Nadi i olakšati joj sudjelovanje na ovoj reviji. Izuzetno sam bila ponosna na našu nošnju, jer ona je zbilja lijepa i na svoj način posebna. Primijetila sam kako su naše nošnje izazvale veliko interesiranje kod ostalih sudionika revije, jer se po svojoj sadržajnosti značajno razlikuju u odnosu na druge.“
Nagrade i kriteriji ocjenjivanja
Prvu nagradu osvojila je Ana Zeba iz Posavskog zavičajnog kluba Derventsko kolo iz Zagreba. Prezentirala je mušku i žensku nošnju iz sela Gorače. Kod ocjenjivanja žiri je vodio računa o tome koliko je trebalo vremena i ručnog rada za izradu nošnje. Prvonagrađena nošnja bila je izrađena od lanenog materijala koji je izrađivačica nošnje sama tkala. Ta je nošnja bila izrađena na starinski autentičan način i sa starim alatima. Druga nagrada pripala je Jagi Crnković za nošnju iz Viduševca Gornjeg, a treća KUD-u Prigorje za nošnju iz okolice Križevaca.
Izvor: Hrvatska riječ (Aleksandra Prćić)
