Sačuvani dokumenti o hrvatskim obiteljima u Rumi govore da se Hrvatski breg kao naselje formiralo 1805. godine. Tada u Rumu dolaze hrvatske obitelji Galar, Gunjak, Mišak, Jambrec, Banovići i druge obitelji i naseljavaju Krivu ulicu. Također, u drugoj polovici prošloga vijeka dolazi do buđenja nacionalne svijesti slavenskog življa, te jača želja Srba i Hrvata u Rumi za osnivanjem škola, formiranjem kulturno-prosvjetnih društava i institucija. U novim ekonomskim uvjetima dolazi do formiranja Hrvatske seljačke zadruge 15. ožujka 1903. godine, a zahvaljujući aktivnostima Hrvatskog sokola pokrenuta je akcija za izgradnju Hrvatskog doma na sadašnjoj lokaciji.

O samoj izgradnji Hrvatskog doma ima jako malo pouzdanih podataka, ali se iz sačuvanih dokumenata brežanskih obitelji pouzdano zna da je odlukom kraljevskog kotarskog suda u Vukovaru donijet zaključak 2. listopada 1909. godine da nasljednici grofova Pejačević prodaju nekretnine kupcima Hrvatskom sokolu, Franji Benčiću, Antunu Benčiću, Josipu Libišu, Georgu Aleksandru i Mati Benčiću. Po završetku Prvog svjetskog rata zgrada Hrvatskog doma uknjižena je u zemljišnim knjigama rumskog suda na pet hrvatskih društava: Hrvatski sokol, Hrvatska čitaonica, Hrvatska ratarska čitaonica, Hrvatska seljačka zadruga i Hrvatsko pjevačko društvo Jedinstvo.

Buđenje nacionalne svijesti

Povjesničari ističu da su u višenacionalnoj Rumi oduvijek bili dobri međuljudski odnosi. Prilikom osnutka Rume u Slobodnici (ugovoru koji je Marko Pejačević sklopio s Općinom Ruma 1749. godine), između ostalih točaka bila je i jedna u kojoj se kaže da je ,,pod prijetnjom istjerivanja iz grada zabranjeno raspirivanje nacionalne mržnje".
,,Suživot je narušavan samo u slučajevima ratnih sukoba, za vrijeme Prvog i Drugog svjetskog rata. Istina je da je jedno vrijeme bilo netrpeljivosti između Hrvata i Nijemaca zbog tadašnje politike hrvatske vlasti i odnosa Nijemaca prema Hrvatima. No, u 18. i 19. vijeku Ruma je bila primjer dobrih međunacionalnih odnosa svih nacija koje su tada tu živjele", kaže povjesničar iz Rume Đorđe Bošković, dodajući da je u Rumi za vrijeme Ugarske živjelo većinsko njemačko stanovništvo (50 posto), zatim srpsko (30 posto), te da su ostatak stanovništva činili Mađari, Hrvati i druge manje nacionalne zajednice.
,,Ruma se nalazila u jednoj od tri slavonske županije u Srijemskoj županiji s centralnom vlašću u Zagrebu, tako da je bilo logično pretpostaviti da su tadašnje hrvatske vlasti nužno poticale emancipaciju svog življa u sredinama gdje je ono bilo u manjini, kao što je to bio slučaj u Rumi. U vrijeme zakašnjelog odjeka nacionalnih pokreta, svi narodi u Rumi: Hrvati, Nijemci i Srbi imali su čitav niz svojih nacionalnih, prosvjetnih, ekonomskih udruga i političkih stranaka. Svatko od njih je nastojao da istakne svoj nacionalni identitet. Tako je bilo i s rumskim Hrvatima, koji su inače locirani na jednom posebnom mjestu u Rumi, Hrvatskom bregu."
 Zašto ne na Bregu?

Iako nema dostupnih pisanih izvora o izgradnji Hrvatskog doma (osim onih sačuvanih u pojedinim brežanskim obiteljima, na fotografijama i razglednicama), postavlja se pitanje zašto velebni objekt, kao što je Hrvatski dom, nije izgrađen na Bregu gdje su pretežno živjeli Hrvati, nego na suprotnom kraju Rume koji je tada bio naseljen njemačkim stanovništvom?
,,Ta činjenica govori da se hrvatski nacionalni element želio dovesti u bolji položaj, u prvi plan u odnosu na ostalo njemačko stanovništvo. To je bilo vrijeme otvorenih nacionalnih sukoba između Nijemaca i Hrvata u Rumi oko raznih pitanja. Uslijed svih tih okolnosti je nastao ovaj nekad velebni objekt", kaže Bošković.
Podatci iz tiska također govore da je sakupljanje priloga za izgradnju Hrvatskog doma u Rumi počelo 1906. godine, kada su već postojali hrvatski domovi u većim gradovima u Hrvatskoj, te da je inicijator njegove izgradnje bio Hrvatski sokol. Kako navodi Bošković, udruga je kupila dio placa i za te namjene podigla kredit od 35.000 kruna, te da je procijenjeno da će izgradnja koštati 85.000 kruna. Osim raznih udruga iz cijele Hrvatske, sakupljanju priloga priključili su se i pojedinci iz Rume, ali i srpske udruge kao što je Srpska čitaonica. Plac su 1909. godine od obitelji Pejačević kupili obitelj Benčić i Hrvatski sokol i spajanjem dvije parcele na uglu današnjih ulica Vladimira Nazora i Glavne, stvorili prostor za izgradnju Hrvatskog doma. Ne postoje točni podatci o vremenu početka njegove gradnje, ali se pretpostavlja da je to bilo 1911. godine. Značajan doprinos u njegovoj izgradnji dali su rumski Hrvati, a dom je završen u kolovozu 1912. godine. Već iduće godine je održana prva kulturna manifestacija u njemu. Pretpostavlja se da je Hrvatski dom projektirao osječki arhitekt Viktor Askman, koji je kasnije projektirao i zgradu rumske gimnazije.

Neobičan stil izgradnje

Vremenom je Hrvatski dom mijenjao namjenu, ali i svoj izgled. Adaptiran je prema aktualnim potrebama, posebno u posljednjim desetljećima, tako da je u velikoj mjeri narušen njegov prvobitni izgled kao spomenika kulture.
,,To je jedna impozantna građevina s velikom centralnom kupolom u sredini. Na vrhu je petostrana kupola što je neobičan detalj za Rumu gdje su građevine uglavnom tipski građene. U pročelju je u početku bio jedan otvoreni prostrani trem koji je bio razdvojen s dva masivna stuba. On je u narednim godinama pregrađen tako da su stubovi izgubili svoju ulogu. Zanimljiv je po velikom broju ovalnih prozora raznih oblika koji su bili ukrašeni raznobojnim staklima. Također, u tom pročelju nalaze se i dvije figure ljudi, djeda i unuka. Djed mu predaje tamburu u ruke i time je prikazana alegorija najvjerojatnije predavanja tradicije, kulture i umjetnosti sa starijih generacija na mlađe. Također, na samom vrhu ispod kupole nalazio se i simbol Društva koje je najviše i sudjelovalo u izgradnji objekta, a to je ptica soko s raširenim krilima", ističe Bošković.
I kako na kraju razgovora zaključuje naš sugovornik, kulturne manifestacije koje su se održavale u Hrvatskom domu u Rumi ostale su u lijepom sjećanju svih Rumljana koji su se u njemu okupljali na igrankama i prilikom održavanja brojnih kulturnih manifestacija. Važnost njegove adaptacije je, kako kaže, od neprocjenjivog značaja za Rumu, kao i očuvanje njegovog prvobitnog izgleda koji se u arhitektonskom smislu izdvaja od svih drugih značajnih građevina na području Srijema.

Izvor: Hrvatska riječ (S. D.)