Na završetku crkvene godine na blagdan Krista Kralja već tradicionalno HKPD „Matija Gubec“ iz Tavankuta prisjeća se svih onih koji su postavili temelje ove udruge. Ove godine bilo je povoda za obilježavanja nekoliko obljetnica vezanih za nekadašnje članove „Gupca“: deset godina od smrti Stipana Šabića i Vince Dulića, stotinu godina od rođenja Marge Stipić, naivne slikarice, te dvadeset pet godina od smrti Ivana Prćića Gospodara, jednog od utemeljitelja društva i njegovog prvog predsjednika.
Sveta misa za žive i pokojne članove društva održana je u nedjelju, 24. studenoga 2013. godine, u župnoj crkvi Srca Isusovog u Tavankutu. Misu je predvodio vlč. Franjo Ivanković, a nakon mise članovi su Upravnog odbora, s drugim članovima društva, obišli grobove svojih prethodnika i položili cvijeće.
Čuvari baštine
„Jedna od zadaća i aktivnosti ‚Gupca‘ je i očuvanje sjećanja na članove koji su svojim radom i brigom pridonijeli očuvanju naše kulturne baštine. ‚Gubec‘ je institucija koja se s ponosom može pohvaliti da sjećanje na utemeljitelje i sve predane članove ‚Gupca‘ iskri sve godine postojanja. Danas predstavljamo renomiranu instituciju ne samo u kulturnoj praksi Hrvata, već i na regionalnoj razini, a kada govorimo o slamarkama, tada naša prepoznatljivost ide i dalje“, kaže predsjednik udruge Ladislav Suknović.
Ivan Prćić je rođen 19. rujna 1901. godine, na salašu nedaleko od Subotice, u Gornjoj Čikeriji, koja se danas nalazi u sastavu Mađarske. Otac Stipan i majka Kata, rođ. Kujundžić, zbog velikog su siromaštva morali mijenjati mjesto stanovanja: u Donjoj Čikeriji, Tavankutu, Sv. Ani… Živjeli su i obrađivali zemlju u najam. Ivan Prćić u ranoj mladosti ostaje bez oca, sa samohranom majkom i bratom Đukom. Ivan je krenuo u Osnovnu školu Sv. Ana u Gornjem Tavankutu, koja je bila najstarija salašarska škola na području Tavankuta, otvorena 1850. godine. U Ivanovim ranim školskim danima njegov učitelj je primijetio kako se izdvaja iz mase djece koja su s njim pohađala školu. Majka Kata na nagovor učitelja pušta Ivana da se upiše u Suboticu u školu, tako da je Ivan četvrti razred pohađao putujući svaki dan vlakom za Suboticu, polazeći s kumbajske željezničke postaje, danas Skenderovo. Nakon završetka osnovne škole Ivan je upisao klasičnu gimnaziju u Subotici, potom više razrede gimnazije, a u učiteljskoj školi u Kalači 1917. maturira 1921. godine.
Svoj kulturni rad počinje kao mladi učitelj dvadesetih godina XX. stoljeća, s dramskim djelima za blagdane. Nakon Drugog svjetskog rata Ivan Prćić Gospodar s nekolicinom entuzijasta utemeljuje HKPD „Matija Gubec“ i aktivno počinje raditi s dramskim odjelom. Gospodar je napisao nekoliko značajnih tekstova za kazališnu trupu, od kojih su najpoznatiji „Trnoružica“, „Plava svitlost“, „Tri kapi krvi“ i drugi. U radu s dramskom sekcijom najviše je radio s djecom i programe za djecu (dramatiziranje bajki). Značajan je kao jedan od suosnivača Likovne kolonije u Tavankutu.
Ivan Prćić Gospodar danas se pamti kao ustrajni kulturni djelatnik i književnik. Svojim je pisanim djelima uvršten u antologiju poezije bunjevačkih Hrvata iz 1971., sastavljača Geze Kikića, u izdanju Matice hrvatske. Izdao je i dvije zbirke pjesama „Zrnca biserja“ 1981. te „Zrnca biserja i sedefa iverja“ 1988. godine. Preminuo je 9. prosinca 1988. godine.
Tekst i fotografije: I. D.
