Papa Franjo primio je 30. siječnja biskupe iz Srbije, Makedonije, Crne Gore i Kosova prilikom posjeta Ad limina apostolorum Svetoj Stolici i Rimskoj kuriji. Susretu je prisustovao i subotički biskup mons. Ivan Pénzes kojemu je ovo bio četvrti ad limina posjet u proteklih 28 godina njegove biskupske službe. O prijašnjim posjetima, ali i ovom posljednjem i na koji način se posjet ad limina vremenom mijenjao govori nam mons. Pénzes.
Sjećanje
„Moj prvi posjet ad limina bio je 1993. godine za vrijeme sv. Ivana Pavla II. Posjet je započinjao zajedničkom jutarnjom svetom misom, nakon koje su Papa i biskupi zajedno doručkovali. Uslijedio je prijem svakog biskupa ponaosob, ‘razgovor u četiri oka’ u trajanju od 15 minuta, zajednički ručak te prijam biskupa i svih svećenika i bogoslova iz Srbije koji su u to vrijeme bili u Rimu. Nakon toga, 2001. smo drugi put bili kod njega, a onda je već malo slabije govorio. Usprkos zdravstvenim tegobama, ponovno je imao je misu s nama, kratki prijam, susret sa svakim ponaosob i sve ostalo kao i prvoga puta. On nije slučajno proglašen svetim. Taj Papa je i polu mrtav radio s velikim žarom sve što je trebalo. Bio je čovjek jake volje i čvrstog karaktera“, kaže mons. Pénzes te dodaje da je nakon 2001. susret ad limina bio organiziran 2007. godine, na kojemu je bio papa Benedikt XVI. Tada je, kako kaže mons. Pénzes također bio petnaesto minutni osobni susret biskupa s Papom.
Bogat program
O posljednjem susretu s Papom Međunarodne biskupske konferencije svetih Ćirila i Metoda najstariji biskup konferencije, mons. Pénzes kaže: „U ponedjeljak, 30. siječnja, Papa nas je primio u svojim odajama. Na moje, ali i iznenađenje drugih prisutnih biskupa Papa nije spremio nikakav govor da nas pozdravi. Samo je rekao da se raduje što smo došli i da bi htio da nam susret protekne u dijalogu. Rekao je da ga možemo slobodno kritizirati i reći mu što god nam padne na pamet. To još nisam čuo ni od jednog pape, da kaže da ga smijemo kritizirati pred svima. Rekli smo mu da nam je zasmetao protokol koji je bio prigodom njegovog apostolskog putovanja u Sarajevu. Ondje je bilo nas četrdeset biskupa iz regije i nismo imali priliku Papi pružiti ni ruku. Bili smo na svetoj misi i poslije smo imali kratki prijam s njim i ništa više. Također smo mu predložili da bi bilo dobro kada bi na našoj godišnjoj konferenciji bili nazočni i sva četiri nuncija da čuju naše probleme i zahtjeve, jer ako uzmete u obzir da u našoj konferenciji ima šest nacija (hrvatska, albanska, slovenska, rusinska, makedonska i mađarska) sigurno nije sve uvijek jednostavno... Papa je usvojio naš prijedlog uz komentar da je svaki zakon podložan promjenama ukoliko to praksa pokaže potrebnim.
Imao sam velike predrasude oko ovoga susreta jer sam još ranije čuo da ovaj papa ne prima biskupe u četiri oka. I zaista nas nije primio. Bilo mi je krivo jer mi je ovo posljednji put da posjećujem papu kao biskup i nisam ništa posebno očekivao od susreta. Ali, mogu reći da sam pogriješio i da mi je ovo možda bio i najbolji susret s papom. Program mi se veoma svidio jer je papa Franjo još jednom pokazao da je otvoren za suradnju, spreman na kritike i veoma jednostavan papa.“
Mons. Pénzes pričao nam je i da su imali misu s Papom iako to nije bilo predviđeno protokolom, obišli su kongregacije i razna vijeća koja su u službi Svete Stolice, četiri papinske bazilike, bili su na grobu sv. Petra i sv. Pavla, susreli su se s veleposlanikom Srbije u Rimu pri Svetoj Stolici te su imali i misu na grobu sv. Ivana Pavla II. koju je predvodio predsjednik Međunarodne biskupske konferencije svetih Ćirila i Metoda, zrenjaninski biskup mons. Ladislav Németh.
Izvor: Hrvatska riječ (J. Dulić Bako)
