Kada je prije nekoliko godina predsjednik KUD-a Hrvata Bodrog Željko Šeremešić osmišljavao manifestaciju Sastali se alasi i bećari, znao je dobro da „igra na sigurnu kartu“, jer u Monoštoru s ribljim paprikašom greške nema. A i kako bi bilo kada dobrih majstora paprikaša ima u svakom kućanstvu, a ne fali ni onoga bez čega se paprikaš ne može ni zamisliti – dobre paprike i dunavske ribe. Ima i onih koji se drznu da se u pripremanju paprikaša okušaju s Monoštorcima i to još na njihovom terenu, što je dovoljno da se jednom na godinu organizira natjecanje u pripremanju ribljeg paprikaša.
Samo dunavska riba...
Ono što ga izdvaja od drugih sličnih natjecanja je jedan uvjet koji mora zadovoljiti svaki kuhar – paprikaš se sprema samo od ribe koja pliva Dunavom. Baš kao nekada kada je riba bila sirotinjska hrana, dostupna svakome tko nije bilo lijen zabaciti udicu ili raširiti mrežu. A u toj mreži bilo je svega – deverike, štuke, soma, bucova, smuđa, mrene, šarana... Da ne griješimo, u kotlićima ovoga puta i nije bilo svega pobrojanog, ali to nije bio razlog da kuhari ne daju sve od sebe i od deverike i kojeg parčeta neke druge ribe ne naprave dobre paprikaše.
„Kod nas u Monoštoru su svi majstori, jer može se reći da svi znaju kuhati riblji paprikaš. Riba, luk, sol, paprika i voda. Nema tu neke mudrosti. Možda je poseban zbog naše posebne monoštorske paprike. A što se odnosa vode i ribe tiče na kilogram ribe stavlja se litra do litre i dva decilitra vode“ kaže Stipan Francuz koga su nam dok smo tražili dobrog majstora kotlića pokazali iz prve.
Kotlića se latio i naš stari znanac Petar Pašić.
„Riba kada se kuha mora dobro i konstantno ključati 25 minuta da bi dobila svoju gustinu. Paprika se dodaje kada počne ključati. Mora se dobro odmjeriti, voda se kasnije ne može dodavati, jer će čorba ostati rijetka, da se dno providi. Mi Monoštorci kuhamo slan i ljut paprikaš“, kaže čika Pera i još dodaje da su za kuhanje najbolja mekana drva, kako bi paprikaš dobro i ravnomjerno ključao.
Da skuha dobar paprikaš čika Pera je bio posebice motiviran, a kako i ne bi kada su mu gosti bili prijatelji iz Boljevca s kojima su se on i supruga mu Eva upoznali na kuharskom natjecanju Kuhinja moga kraja. Ali nisu samo Monoštorci dobri majstori kotlića, jer im tu titulu opasno ugrožavaju Monoštorke, koje se i same često laćaju kotlića i vatre.
„Kuham riblji paprikaš od svoje 18. godine. Učila sam kao djevojčica uz tatu i onda pomalo počela i sama kuhati. Nije to neka umjetnost i velika filozofija. Dobra riba, paprika i vatra. To je sve. A tko kuha bolje: Monoštorci ili Monoštorke? Pa mislim da smo jednaki“, kaže Marijana Šuvak, koja se i na ovom natjecanju hrabro uhvatila kotlića, vatre i kuhanja.
...i monoštorska paprika
Ništa manje dobri majstori ribljeg paprikaša nisu ni Sonćani, pa je za njih pravi izazov doći u Monoštor. Kažu, kuha se slično i u Monoštoru i u Sonti.
„Šaran, uz malo štuke ili soma, paprika, sol, luk i voda. Tako mi kuhamo. Nema ovdje šarana, ali bit će dobar i ovaj danas. Važno je da ima ribe“, kaže Igor Jakšić iz KPZH-a Šokadija iz Sonte.
Redoviti gosti Alasa i bećara su članovi Muške pjevačke skupine Zuce iz Gundinaca. Nemaju ambiciju natjecati se s Monoštorcima, već kuhaju paprikaš onako kako njima paše.
„Nama je naš najbolji, jer ga češće kuhamo i jedemo. Imamo i mi dobrih ribiča u selu, a ima i ribe. Ribiča dobrih imamo, ali ne i dobre paprike, ali zato znamo gdje ima najbolje paprike – ovdje u Monoštoru“, kaže Franjo Matasović iz Gundinaca.
Bilo je tu i kuhara iz Srijema iz HKC-a Srijem i Srijemske Mitrovice iz Sombora iz HKUD-a Vladimir Nazor, pa čak i iz Đakova i to na čelu s gradonačelnikom Marinom Mandarićem. Okušali su se i kuhari iz Batine, Apatina, a najbrojniji su dakako bilo Monoštorci.
Draž ovom susretu dao je i onaj natjecateljski dio, jer od tridesetak dobrih paprikaša trebalo je izabrati onaj najbolji. A ove godine najbolji paprikaš skuhao je Branko Matin iz Monoštora. Za petama su mu bili monoštorski nogometaši iz NK Dunav, a pokazali su se i gosti iz Đakova koji su se u ovom nadmetanju izborili za treće mjesto. Gosti iz Gundinaca ostali su bez plasmana, ali to ih nije pretjerano sekiralo. Pokazali su se tamo gdje su najbolji – u pjesmi. Ali i tu su ih Monoštorci ili točnije Monoštorke spretno dočekale i pjesmom odgovorile na svaki njihov bećarac. I na koncu, da bi ovo alasko bećarsko druženje uspjelo, postaralo se i nebo. Izdržala je kiša da ne pada. Jedino što za kotlićem nismo vidjeli predsjednika Bodroga koji je ovaj alasko-bećarski paprikaš i zakuhao.
Izvor: Hrvatska riječ (Z. Vasiljević)
