Takmičenje risara, koje je održano u sklopu manifestacije Dužijanca 2022. na njivi pokraj crkve u Đuđinu 9. srpnja 2022. godine, samo je potvrdilo tko je najbolji i najbrži risarski par. Titulu najboljih i ove godine ponijeli su već dobro poznati Marinko Kujundžić i Ruža Juhas. Marinko, potkovan i naučen od oca Stipana (koji još uvijek ima više priznanja od sina) i Ruža, koja, iako je zakoračila u osmo desetljeće, i dalje nosi titulu najbolje i najvrednije risaruše. 

Drugo mjesto pripalo je već iskusnom Perici Tikvickom i mladoj Ivani Poljaković, koji su osvojili samo 10 bodova manje od prvonagrađenih, a odmah za njima sa svega tri boda razlike nagrađeni su oni koji predstavljaju budućnost – Zdenko Kujundžić i Jelena Vidaković Mukić, što osobito veseli organizatore, jer su mladi pokazali da je sve moguće kad postoji volja.

Od ruke do stroja 

Osim nagrađenih, koji su iz Subotice i okolnih mjesta, ove godine u natjecanju je sudjelovalo 20 risarskih parova, i to iz Županje, Gornjih Hrgova, Mužlje, Crne Bare, Sente, Đurđina, Žednika, Tavankuta, Male Bosne i Subotice.
Ove godine dodijeljene su i specijalne nagrade, te su ih dobili najstariji risar – Šime Stanković (87 godina) koji se i ove godine natjecao, najmlađi risar – Filip Skenderović (23 godine) i debitant (koji je odnio i treće mjesto) Zdenko Kujundžić. Osim njih, nagrađene su i risaruše koje su ove godine prvi put sudjelovale u natjecanju, a to su već spomenuta Jelena Vidaković Mukić i Elizabeta Ileš.

„Osobito mi je drago da se u ovu našu manifestaciju uključuju i mladi ljudi i da žele učiti i raditi ovaj skoro zaboravljeni posao. Inače me posljednjih godina najviše raduje kada vidim koliko je djece prisutno na ovoj manifestaciji. Jasno, s djecom su tu i roditelji i to je ono što je nama kao organizatorima bitno. Prije desetak i više godina na ovu manifestaciju su dolazili uglavnom stariji ljudi, a danas je to ponuda koju obitelji dođu skupa obići i pogledati", kaže direktor UBH-a Dužijanca Marinko Piuković.
Osim natjecateljskog dijela, ove godine je velika zainteresiranost prisutnih bila i za stare strojeve, osobito za kosačicu i samovezačicu, te staru vršalicu, a prvi puta je prikazan i manje poznati stroj – rešeto, trijer ili vijalica (kako ga tko zove), koji služi za vijanje pljeve iz žita i pripremanje žita za sijanje. Ovaj stroj koristio se do druge polovice 20. stoljeća, a sada ga je Stipan Kujundžić darovao na trajno vlasništvo UBH-u Dužijanca.

Bogata gastronomska ponuda

Nije izostao niti risarski ručak, koji je sam po sebi poseban, a takvim ga čini i ambijent. Na balama slame i ove godine je veliki broj posjetitelja okusio domaću slaninu (od mangulice), domaći kruh i kiselnu (kiselo mlijeko), a nije izostalo ni mljevene crvene paprike i crnog luka. Vrijedne reduše, koje su velikom većinom iz Đurđina, pripremile su sve potrebno i nahranile ne samo risare i risaruše nego i svakog tko je želio.
„Veliko interesiranje je uvijek prisutno za risarski ručak. I ove godine smo pripremili 200 bala slame za sjedenje, što znači da u jednom momentu može sjesti i jesti 300 ljudi. Ljudi su bili strpljivi i smjenjivali se, tako je svatko tko je htio mogao i probati našu gastronomsku ponudu. Ljudi su prilazili i hvalili bilu slaninu i govorili kako je jedu jedino na ovoj manifestaciji i da ima posebnu draž", priča Piuković. 

Osmi puta održano je i natjecanje u kuhanju tarane. Pet ekipa odmjerilo je svoje snage, a za najbolje kuhare tarane proglašeni su Tavankutski vatrogasci za koje su kuhali Pere Stantić i pomoćni kuhar Ivan Vukmanov Šimokov. Drugo mjesto pripalo je ekipi Đurđinčani: Franji Prćiću i pomoćniku Saši Aliloviću, dok je treće mjesto odnijela ekipa Mirgeš, odnosno Joso Vuković i Zoran Kaćmar.
Uz gastronomsku ponudu posjetiteljima je prikazano pletenje uža; rad na starim strojevima kosačici i samovezačici, te vršalici; oboravanje krstina; kasalisica (dječja igra na strnjiki), nastup dječjeg folklornog odjela HKC-a Bunjevačko kolo, a zanimljivo je bilo vidjeti, osobito mlađima, i stari traktor koji nema gume nego bodlje na točkovima. Uz to, posjetitelji su mogli kupiti bič, neki od suvenira sa štanda Dužijance, vidjeti kako rade slamarke iz Tavankuta, slikari HKC-a, kupiti izdanja Hrvatske riječi, a ove godine je osiguran i prostor namijenjen najmlađima koji su se uključili u radionice.

Podrška Hrvatske, Pokrajine i Grada 

Nakon natjecanja risara revijalno su „odmjerili snage" najbolji risar Stipan Kujundžić i gradonačelnik Subotice Stevan Bakić, koji je također prisustvovao ovoj manifestaciji i među ostalim istaknuo njenu važnost koja nas, kako je rekao, vraća u prošlost.
„Ovdje možemo vidjeti kako se nekada teško radilo i da su ljudi bili prepušteni svojoj volji i snazi ruku svoje obitelji. Ova je manifestacija od izuzentog značaja koja odražava vjeru i kulturu, te ujedno daje i natjecateljski duh. Grad Subotica će i nadalje podržavati ovakve manifestacije koje čuvaju identitet i ujedno simboliziraju i turističku ponudu Grada", istaknuo je gradonačelnik.
U ime Pokrajine manifestaciji je prisustvovao zamjenik pokrajinskog tajnika za kulturu, javno informiranje i odnose s vjerskim zajednicama Goran Kaurić, koji je ovom prilikom naglasio kako ova manifestacija prelazi lokalni značaj, jer je vezana za cijelu Vojvodinu, pa i šire, te da će Pokrajinska vlada uvijek stajati iza ovakvih manifestacija.

Među uzvanicima bio je i saborski zastupnik i izaslanik premijera Hrvatske Andreja Plenković Goran Ivanović Lac, koji je istaknuo kako je ova manifestacija ponos i Vojvodine i Srbije.
„Žetva je uvijek bila vrijeme kada su se ubirali plodovi rada. Tradicionalna žetva ima posebnu vrijednost i ovdje je vidljivo i čuvanje tradicije, običaja, kulture, a to je kamen zaglavni za opstanak jednog naroda. Stoga su Osječko-baranjska županija i njen župan Ivan Anušić, odakle dolazim, prepoznali Dužijancu i sve ono što Hrvati ovdje rade. Mislim da je to dobro, Hrvatska je otvorena kada su u pitanju nacionalne manjine, stoga želimo pomoći našim Hrvatima", rekao je Ivanović.

Nakon proglašenja pobjednika među ljudima se moglo čuti „opet". Marinko je, kao što je već rečeno na početku teksta, sve naučio od oca, tehniku, brzinu i kako raditi, a Ruža je samo rekla da je ona za to rođena. Ris je počela raditi s 12 godina, a u natjecanju je već 30 godina i što još dodati? Brzina kojom ona plete uža je nestvarna.
„Ono što su Kujundžićevi postigli, obojica, jeste brzina i spretnost. Oni se za ovo natjecanje ozbiljno pripremaju, što košenjem ječma, žita, što kondicijskim treninzima, a želja za pobjedom je vidljiva. Jednostavno, neki ljudi vole sudjelovati, a neki pobjeđivati. Za snaš Ružu što reći? Žena je neumorna i teško je netko može sustići. Zna svoj posao i rekao bih da živi za to", pojasnio je Piuković.
Takmičenje risara je jedna od najvećih manifestacija u sklopu Dužijance, ali čim je ona završila, krenule su pripreme za sljedeće. Tako je u tijeku i čišćenje žita i pletenje vijenaca, budući da će ove godine prvi puta biti i Dužijanca u Novom Sadu, i to već za tjedan dana, a do tada i Natjecanje u pucanju bičevima i Dužijanca u Tavankutu.

Galeriju fotografija s ove manifestacije pogledajte na Facebook stranici Dužijanca.

Izvor: Hrvatska riječ Ž. V.