U Monoštoru je 12. i 13. listopada 2013. godine obilježen jedan od najznačajnijih dana u životu župe tijekom godine, zasnovan na događanjima pred kraj Drugog svjetskog rata. Pri samome završetku rata i protjerivanju njemačkih trupa, Monoštor je bio u izrazitoj opasnosti od partizanskog ruskog topništva. Prema nalogu vojske, svi mještani su se imali skloniti iz sela, jer su kaćuše već bile na obodima mjesta, a prijetila je opasnost iz zraka od napada zrakoplovima. Stipan Baša, tada devetogodišnji dječak, sjeća se kako je vojnike u selu promatrao iz tadašnje ambulante koja je imala jedva devet četvornih metara. Kako kaže, vojska je bila raspoređena po kućama u selu i čekala je pokret. Ratna zbivanja u selu trajala su oko dva tjedna, a tijekom izbjeglištva Monoštoraca na okolne salaše, mnogi su kradom dolazili u svoje kuće kako bi nahranili stoku. Opasnost je prošla nakon nekoliko dana, a u selu nije došlo ni do kakvih stradanja.
Tadašnji župnik Matija Zvekanović nakon cjelonoćne molitve u crkvi sv. Petra i Pavla zavjetovao se s mještanima da će se u selu svake godine 13. listopada služiti svečana misa kao zahvalnost Gospi koja je spasila selo od ratnih stradanja. Tako se od te 1944. godine Monoštorci s mnogobrojnim gostima okupljaju na misi, a posljednjih godina KUDH „Bodrog“ povodom ovoga blagdana organizira i prigodni kulturno-umjetnički program.
Ove godine je u subotu 12. listopada, u dvorani OŠ „22. oktobar“ priređen prigodan program u kojemu su, osim domaćina, nastupili i mnogobrojni gosti. Uz zanimljivu scenografiju i konferansu Anite Đipanov, svoje su tradicionalne pjesme i igre predstavili KUDH „Bodrog“ – dječja skupina i odrasli, te KUD „Vesela Šokadija“ iz Gundinaca, KUD „Šokačka grana“ iz Osijeka iz Republike Hrvatske, HKUD „Vladimir Nazor“ iz Sombora, kao i UG „Tragovi Šokaca“ iz Bača.
O ovom obliku proslave Zavitnog dana predsjednik KUDH-a „Bodrog“ Željko Šeremešić je u pozdravnom govoru rekao: „Mi danas slavimo ne samo Gospu, već i naše stare i našu tradiciju. Mi slavimo naš identitet. Ovaj naš skup nije samo zahvala za milost, već i univerzalna molitva. Za opstojnost, hrabrost, ustrajnost, ljubav, jakost i vjeru. Molitva za razumijevanje i poštovanje naše tradicije, jer ona je sastavni i neraskidivi dio našeg identiteta.“
Sutradan, na svečanoj misi uz nazočnost brojnih gostiju, odana je čast i zahvalnost Majci Mariji. Vjernici iz Monoštora s gostima iz drugih mjesta okupili su se u zahvalnosti za sve što je Gospa uradila za njih u dalekoj prošlosti, tako i danas moleći za svoje tegobe i svoje bližnje.
Tekst i fotografije: Z. Mitić
