Kulturni sadržaji koji prevladavaju razbibrigu i laku zabavu, obilježje je Četvrtih dana A. G. Matoša i dr. Josipa Andrića, koji su održani u Plavni 28. travnja 2012. godine, u organizaciji mjesnog HKUPD-a „Matoš" i Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata.
Manifestacija na kojoj se provjerava vlastita tehnička, organizacijska i umjetnička razina te spremnost sredine na percepciju sadržaja u kojima se odaje spomen zaslužnim velikanima zavičajno povezanim uz ovaj kraj, ove je godine prvi puta svedena na samo jedan dan. Ipak, dobro koncipiran program ispunio je u potpunosti svoj cilj i omogućio sudionicima i publici doživljaj različitih umjetničkih izričaja, koji su i ovoga puta poprimili širi kulturni značaj.
U bogatom programu koji se odvijao u predvorju OŠ „Ivo Lola Ribar" održano je predavanje o Matošu, predstavljena je knjiga članaka i studija Josipa Andrića, a programom posvećenim Anti Jakšiću HKPUD „Matoš" se na dostojan način pridružio obilježavanju stote obljetnice rođenja ovoga književnika, koja se odvija u okviru Godine hrvatskih velikana u Vojvodini.
U sklopu manifestacije nastupili su najmlađi „Matoševi" folkloraši, zbor i tamburaši ove udruge, a vrhunac glazbenoga programa bio je nastup HGU „Festival bunjevački pisama" iz Subotice. Svetom misom za tri hrvatska velikana u župnoj crkvi sv. Jakova i otvorenjem izložbe slika u Vatrogasnom domu članova HLU „Cro Art" iz Subotice, završeni su ovogodišnji Matoševi i Andrićevi dani, a Matoš i Andrić i dalje ostaju glavni likovi, koji će biti trajna inspiracija u radu plavanjske kulturne udruge.
Manifestacija je započela u jutarnjim satima otvorenjem likovne kolonije na čardi Ranč kod Bođana. Ovaj ambijent, smješten na obali rječice Berave uz sam Dunav, u neposrednoj blizini granice s Hrvatskom, već je poznat slikarima udruge „Cro Art" i njezinom idejnom tvorcu Josipu Horvatu. Slikari su se odmah dali na posao kako bi do večeri ostvarili svoje kreacije i priredili slike za izložbu.
Svečano otvorenje manifestacije priređeno je u 11 sati u predvorju škole nastupom „Matoševe" dječje folklorne skupine i tamburaškog sastava te obraćanjem publici predsjednice „Matoša" Kate Pelajić. Nakon što je predsjednica podsjetila nazočne o cilju i načinu odvijanja manifestacije i potpori koju joj od samog početka pruža Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, kao i druge relevantne institucije i kulturne udruge, predavanje o Matoševoj umjetničkoj prozi održala je dr. sc. Sanja Vulić iz Zagreba, koja također aktivno sudjeluje na ovoj manifestaciji od njezina osnutka.
Temu, koju nije ni malo lako predstaviti široj javnosti, jer se Matoš najčešće prepoznaje kao pjesnik, dr. Vulić je znalački izložila i pri tome iznijela niz detalja i primjera o kojima se do sada rijetko govorilo. Naglasivši da je Matoš bio veliki majstor riječi, dr. Vulić je duhovito istaknula kako su Matoševe pjesme jedne od većih njegovih djela, a prozna djela su mu uglavnom eseji, putopisi, polemike, pogledi. On je bravurozan u književnoj prozi, a svaki njegov lik govori svojim jezikom, te je Matoš začetnik hrvatske dijalektalne proze. On je, kao što je poznato, majstor malog umjetničkog teksta, a s malo riječi može izraziti velike stvari. Dr. Vulić analitički je govorila i o pojedinim Matoševim proznim tekstovima: Moć štampe, Duševni čovjek, Kip domovine..., gdje prvi puta doznajemo da je riječ „kip" u to vrijeme imala značenje slike (pod utjecajem mađarskoga jezika). Matoš rabi i riječi: jedared, odjedared, koje se, nesumnjivo, koriste samo u krajevima Bačke, čak i riječ „svinje" koristi u muškom rodu, što čine jedino Šokci. Jedna od šokačkih riječi je i „sigrati se", a upotrebljava i riječ „namađariti", koju, da nije boravio u ovim krajevima, zasigurno ne bi nikada uporabio. Matoš je često u svojim djelima naglašavao sudbinu Hrvata da budu sluge, a kao i u običnom životu i u književnosti je bio nostalgičar, cinik, znanstvenik i rugalac. Ipak, da bi se razumjela Matoševa proza, potrebno je određeno obrazovanje, poznavanje društvenih prilika i književnih stilova, zaključila je dr.sc. Sanja Vulić.
Mlada profesorica Marina Balažev iz Bačkog Brega u svom je predavanju o Jakšićevoj zavičajnoj lirici govorila o ovome pjesniku i književniku, koji je, poput mnogih hrvatskih autora, bio dugo zapostavljan, prešućivan i marginaliziran. Posebice jer je bio pjesnik kršćanskog nadahnuća.
„Čežnja i tuga za zavičajem stalno je prisutna u pjesničkom opusu Ante Jakšića", istaknula je prof. Balažev te dodala „da je taj rad mnogo vredniji od njegove ljubavne lirike".
S obzirom da je prof. Marina Balažev priređivačica Jakšićeve knjige „Duše zemlje", u svom je predavanju ujedno predstavila i to djelo. Osobito se usredotočila na dva dijela ovoga izbora. Prvi, s naslovom „Brazde" i sjećanja sadrži Jakšićeve pjesme u kojima su veze sa zemljom bile izraženije i u kojima se njena snaga probija kroz stihove. Drugi dio izbora, naslovljen „Zavičaj, to su ljudi", donosi pjesme inspirirane njemu dragim i bliskim osobama (majka, otac, dida, baka...), uz koje ga vežu često gorka sjećanja.
Za pohvalu je dobar izbor lirike zavičaja, pjesnika, koji zaslužuje iznimnu pozornost čitatelja, osobito onih što osluškuju smisao ljudskog postojanja i poimaju ga u kršćanskoj slici svijeta. Uvrštenjem Ante Jakšića u ovogodišnje Dane, ova se manifestacija znakovito proširila i time doprinijela obilježavanju Godine obljetnica hrvatskih velikana u Vojvodini.
Drugi dio manifestacije započeo je predstavljanjem knjige Hrvatstvo i katolička obnova: članci i studije Josipa Andrića (priređivača dr. Vladimira Lončarevića), a koja je bila povodom da prof. T. Žigmanov, ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata prikaže dr. Andrića kao intelektualca od formata, koji je zasukao rukave u mnogim područjima za koja je imao dara.
U ovoj je knjizi osvijetljeno jedno manje poznato Andrićevo područje djelovanja, a to je njegov publicistički rad. Nikad do sada nismo čuli toliko toplih riječi o ovom svestranom kulturnom pregaocu, koji je cijeli svoj život žrtvovao za svoj narod. Žigmanov je analitički predstavio Andrića kao glazbenika, bilježnika glazbene građe Bačke i Srijema, književnika, angažiranog katoličkog laika i političkog djelatnika.
Knjiga predstavlja izbor od 19 članaka i studija s područja djelovanja dr. Josipa Andrića. Među člancima osobito je zanimljiva studija Hrvatska katolička književnost, koja ima važnost za nastanak suvremene književnosti katoličkog nadahnuća, a u člancima se predstavljaju i Andrićevi pogledi kao reprezentativna stajališta Hrvatske pučke stranke i upućuju na svojevrsnog političkog teoretičara, koji piše u duhu katoličkoga društvenog nauka. Žigmanov naglašava Andrićevu brigu o malim narodima i navodi da on, iako je prije svega glazbenik, ima relevantne političke poglede, a na koncu svoga izlaganja Žigmanov toplo preporučuje ovu knjigu svima koji žele unaprijediti znanja o hrvatskim velikanima, prešućivanim i neopravdano zanemarivanim.
Poslije predavanja publici se obratio prigodnim stihovima posvećenim Anti Jakšiću poznati pjesnik iz Bođana Josip Dumendžić Meštar.
Nakon književno-poetskih sadržaja uslijedio je glazbeni dio programa. Na početku se predstavio „Matošev" ženski zbor koji je uz tamburaše izveo pet narodnih popijevaka iz Plavne, prema zapisu dr. Josipa Andrića iz 1957. godine. To su bile izvorne pjesme koje je HKUPD „Matoš" dobio od Instituta za etnologiju i folkloristiku iz Zagreba na korištenje i obnovu repertoara, a ovom svojevrsnom praizvedbom, vrlo solidno uvježbanom, publika je bila ugodno iznenađena.
Kruna glazbenog poslijepodneva bio je nastup tamburaša Hrvatske glazbene udruge „Festival bunjevački pisama" iz Subotice pod vodstvom prof. Mire Temunović. Savršena izvedba besprijekorno uvježbanog orkestra i solista s bogatim i različitim repertoarom od šokačkih, bunjevačkih i klasičnih skladbi, oduševila je publiku. Ovakav glazbeni događaj rijedak je u ovome kraju.
Potom su svi nazočni, nadahnuti dobro osmišljenim umjetničkim programom, u župnoj crkvi sv. Jakova nazočili svetoj misi. Njima su se pridružili i drugi mještani, a tijekom sv. mise ponovno je pjevao vrlo korektno „Matošev" zbor.
Prije zajedničke večere u Vatrogasnom domu otvorena je izložba radova nastalih na likovnoj koloniji, a umjetnike i njihove radove publici je predstavio Josip Horvat, koji je u svom obraćanju istaknuo da je u jednom danu uz riječ i glazbu posvećenu velikanima, pridodana i slika, kao osobit izričaj za njihove zasluge i ljubav prema svom kraju. „Nadam se da će ovo biti poticaj da se i u buduće ovakvi događaji obogaćuju i ovim dijelom umjetničkog stvaralaštva", kazao je Horvat.
Budući da je manifestacija trajala cijeli dan, neki su uzvanici bili na prvom, neki na drugom, a pojedinci su pratili cijeli program. Prisutnost predsjednika općine Bač mr. Tomislava Bogunovića i predsjednika Skupštine općine te konzulice Generalnog konzulata iz Subotice Vesne Njikoš Pečkaj, zamjenika Pokrajinskog tajnika za obrazovanje, upravu i nacionalne zajednice Mate Groznice, ravnatelja Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Tomislava Žigmanova, ravnatelja NIU „Hrvatska riječ" Ivana Karana, predstavnika „Pučke kasine 1878" i lijep broj predstavnika hrvatskih udruga, te župnika Josipa Štefkovića, dalo je osobito obilježje i veću važnost ovogodišnjoj manifestaciji. Ovome treba dodati nesebično angažiranje ravnateljice škole u Plavni Svetlane Nedimović, koja je svesrdno pomagala u organiziranju i ostvarenju manifestacije. Zahvaljujući njezinoj predanosti ova je manifestacija u potpunosti ostvarena.
Plavanjce su osobito obradovale riječi koje je konzulica Vesna Njikoš Pečkaj, na svoj poznati način uputila publici: „Nešto me veže za Plavnu i zato svake godine dolazim na ove Dane. Vrijedno je sjetiti se naših velikana i nadam se da ćemo se vidjeti i sljedeće godine".
Tekst: Zvonimir Pelajić
Fotografije: Zvonimir Pelajić i
Ljiljana Dulić Mészáros
