Veliko prelo 2018., jedan od središnjih događaja Hrvata-Bunjevaca na ovim prostorima koji na jednom mjestu okupi veliki broj pripadnika naše zajednice, održano je u subotu, 27. siječnja, u sportskoj dvorani Tehničke škole Ivan Sarić u Subotici, uz nazočnost oko 500 sudionika i gostiju iz zemlje i susjednih država. Uz bogat prigodan program, ples i igru, HKC Bunjevačko kolo, kao organizator, i Organizacijski odbor na čelu s Denisom Lipozenčićem, potvrdili su značaj ove manifestacije koja je opstala i koja se održava i nakon gotovo 140 godina.
Prelo kao znak i poruka
Nakon već uobičajenog izvođenja pjesme Kolo igra, tamburica svira, koju je otpjevala Antonija Dulić i Momačkog kola koje su odigrali članovi folklornog ansambla HKC Bunjevačko kolo, a sve to uz pratnju Tamburaškog ansambla Ruže, nazočnima se obratio predsjednik Organizacijskog odbora Velikog prela 2018. Denis Lipozenčić.
„Ove večeri nas je okupila jedna značajna, drevna manifestacija, koja je postala znak i poruka, a to je Prelo. Naši preci su, ne baš u lakim vremenima, osjetili da je vrlo važno biti zajedno, biti za jedno. Poruka, koja je nakon toliko godina postala jedna od identifikacijskih znakova Hrvata-Bunjevaca na ovim prostorima, poruka zajedništva, kulture življenja.“
Ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Tomislav Žigmanov ovom je prigodom istaknuo kako su, organiziranjem prvog Velikog prela prije 140 godina, naši preci očitovali svijest o važnosti zajedništva i okupljanja i to ne samo u vlastitim obiteljima i mjestima, nego svijest o važnosti javnog okupljanja jednog naroda.
„Time su nam poslali poruku o zauzetosti, o potrebi da ono što je vlastito, ono što je naše, mi moramo artikulirati. Mi se moramo zalagati za opće dobro ovdašnjih Hrvata i mi sami zajedno moramo ostvarivati naše želje. To možemo, ako unutar našega prostora, unutar naše zajednice, budemo zagovarali one vrijednosti i ciljeve koji pridonose općem dobru. A opće dobro, kada je u pitanju hrvatski narod na ovom prostoru, vezano je za očuvanje i razvoj našeg identiteta.“
Ovogodišnje Veliko prelo otvorio je veleposlanik Hrvatske u Srbiji Gordan Bakota, koji je, među ostalim, izrazio zadovoljstvo zbog prisustva velikog broja mladih i što ovaj događaj prenosi tradiciju i kulturu na mlade i na buduće generacije.
„To je znak optimizma i to me jako veseli kao hrvatskog veleposlanika. Također me veseli kada vidim hrvatsko zajedništvo ovdje u Vojvodini i Srbiji. Želim naglasiti da će Republika Hrvatska, sa svim svojim tijelima, skrbiti da tradicija, kultura, politička zastupljenost Hrvata u Vojvodini i Subotici opstane i zajednički ćemo raditi da pomognemo svima vama da njegujete svoju tradiciju i da mladi ostanu ovdje na svojim vjekovnim prostorima.“
Najbolja preljska pisma i najlipča prelja
Prelo ne bi bilo prelo da se na njemu ne proglasi najbolja preljska pisma i ne izabere najlipča prelja.
Na natječaj za ovogodišnje Veliko prelo prispjelo je 13 namjenski pisanih pjesama za ovu prigodu, a za najbolju je proglašena autorice Nevene Mlinko koja nosi naziv Sa svojima. Drugu nagradu odnijela je pjesma Željke Zelić Čekanje, a treću autora Marjana Kiša Majkina želja. O njihovom izboru odlučivao je žiri u sastavu: književnici Tomislav Žigmanov i Milovan Miković i predsjednica žirija profesorica Katarina Čeliković, koja je i uručila nagrade.
Ona je ujedno predstavila knjigu Preljske pisme Velikoga prela, prvu ovakvog tipa, koju je Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata darovao svim gostima ovogodišnje manifestacije, kao uspomenu na sva ona prela koja su bila prepoznata upravo po najljepšoj preljskoj pjesmi. U njoj se nalazi 35 najljepših preljskih pjesama, a među njima i ona prva Podvikuje bunjevačka vila iz 1878. godine.
O izboru najljepše prelje, običaja novijeg datuma, odlučivala je publika, a ocjenjivali su se nošnja, ispletena kosa, držanje, šarm. Od njih 12 titulu najljepše ponijela je Dragana Sudarević iz Subotice koja je jedina nosila šling. Za njezinu prvu pratilju proglašena je Katarina Harangozo iz Mirgeša u novošivenoj nošnji, a za drugu Marijana Dulić iz Đurđina, koja je nosila novošivenu nošnju, otunku i svilu. Nagrade su im uručili predsjednik HKC-a Bunjevačko kolo Lazar Cvijin, predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća Slaven Bačić i posebni viši savjetnik gradonačelnika Grada Zagreba Slavko Kojić. Denis Lipozenčić uručio je najljepšoj prelji zlatni dukat Franz Joseph, dar Organizacijskog odbora Velikog prela 2018.
A Prelo nije ono pravo ni bez tombole. Uz brojne utješne nagrade javno je izvučeno pet glavnih nagrada, a prva je sedam polupansiona za dvije osobe u hotelu s četiri zvjezdice u mjestu po izboru dobitnika, u Dubrovačkoj regiji. Ova je lijepa i vrijedna nagrada, kao i prošle godine, dar Hrvatske turističke zajednice iz Mađarske, a uručio ju je voditelj predstavništa ove zajednice Marin Skenderović.
Gosti Velikog prela 2018.
Uz brojne goste iz Hrvatske, predstavnike hrvatskih institucija i udruga, odgojno-obrazovnih institucija, svećenike, na ovogodišnjoj su proslavi prisustovali i posebno su pozdravljeni: veleposlanik Veleposlanstva Republike Hrvatske u Beogradu Gordan Bakota sa suradnicima, generalni konzul Generalnog konzulata RH u Subotici Velimir Pleša sa suprugom i suradnicima, glasnogovornik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH Ivan Zeba, predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća Slaven Bačić sa suradnicima, ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata i narodni zastupnik Tomislav Žigmanov sa suprugom i suradnicima, dopredsjednik Skupštine Grada Subotice Veljko Vojnić, član Gradskog vijeća Srđan Samardžić, predstavnik Pokrajinskog tajništva za kulturu, javno informiranje i odnose s vjerskim zajednicama Zoran Mulić.
Za lijep ugođaj i dobru zabavu na ovogodišnjem Prelu zaslužni su TA Ruže iz Subotice i Tamburaški sastav Harmonija iz Zagreba, koji su zahvaljujući svom bogatom i raznovrsnom repertoaru i sposobnosti da naprave dobru atmosferu, na podij za ples i igru privukli veliki broj gostiju različitih generacija. Prisutne su u nekoliko navrata slatko nasmijali članovi dramskog odjela HKC-a Bunjevačko kolo, vođenje programa povjereno je, sada već iskusnim voditeljima, Suzani Lukač i Augustinu Žigmanovu, a kako bi nazočni imali bolji uvid i prisjetili se kako je nekada izgledalo prelo, na bini je bila postavljena etno soba, tzv. živa slika, u čijem je namiještanju sudjelovo Grgo Piuković.
Izvor: Hrvatska riječ (Ivana Petrekanić Sič)
