Prostrano dvorište Didine kuće u Baču bilo je nekoliko sati veliki frizerski salon na otvorenom. Plele su se kike, pravile punđe, povezivale marame. Prvi rujan, toplo, a cure, snaše i žene spremljene kao da je zaprašila hladna zima. Nisu one pobrkale godišnja doba već su se samo držale onoga što im je organizatorica manifestacije Žensko tradicijsko češljanje i izrada oglavlja Hrvatica u regiji zadala – a to je očešljati se i glavu pokriti onako kako se to radi zimi. Bilo je tu različitih marama, oglavlja, pletenica, jer svaka sudionica predstavila je ono što je obilježje nošnje kraja iz koga dolazi, a ovoga puta to je bilo od Šida do Draža i Gunje.
Od udaje glava pokrivena
„Sprimila sam se onako kako su se sprimale moja baka i mama zimi, to je zimsko sprimanje za Božić. Opravita sam u najsvečanije ruvo – vinsku komošnu suknju na listiće, uski šljokani pregač na kopita izvezen zlatom, šluriku na sekser grane, imam gukama maramu kremsku, na nogama žute čorape i na sekser grane papučice. Sve ovo na meni staro je preko stotinu godina. Djevojke su nosile pletenice, a poslije udaje Šokice više nisu išle gologlave. Vrlo brzo, bez obzira na godine povezivale su se u tamnije boje, naročito ako su imale žensku djecu. Čuvalo se, a posebno ono što je naljepše, za djevojke koje će tek stasati“, kaže Marija Turkalj iz Monoštora.
Posve drugačiju nošnju i oglavlje imala je Svetlana Zec iz KPZH Šokadija iz Sonte.
„Prvo se plela kika koja se dizala gore, a na glavu se onda stavljala kapica“, kaže Svetlana i s ponosom dodaje da je nošnja koja pristaje uz njeno oglavlje stara više od 200 godina.
Crvenkapa i pletenice
Ana Crnković iz HKD Vladimir Nazor iz Stanišića objasnila je svoju nošnju i oglavlje koje je bilo posve različito od drugih sudionica:
„Nosim nošnju iz Vrlike i to je nošnja koja se nosila i ljeti i zimi. Na glavi imam kapu koja se zove crvenkapa i tu kapu nosile su mlade djevojke. Ispod kape imale su dvije pletenice koje su se križale do polovice vrata i dizale gore. Kada su djevojke stasale za udaju, dobivale su kvadratnu maramu. Savijala se ona u trokut, a jednim krajem prekrivala je polovicu kapice. Dio koji je visio na leđima bio je izvezen, a druga dva kraja pokrivala su lice. Kada je djevojka stasala za udaju, na kapici je nosila i paunovo pero“.
U Bač je došla i jedna mlada, još neudana djevojka, što znači da je imala prvilegij ići otkrivene glave. „Ova djevojka pošla je u crkvu. Ima dvije pletenice, koje su sastavljene u jedan vijenac pozadi pričvršćen šnalicama. Taj vijenac od pletenica ukrasili smo cvijetom muškatle“, pojašnjava nekadašnji način češljanja djevojaka u Plavni Marija Zerecki iz mjesnog HKUPD-a Matoš.
Marina Crnov iz Gunje i Marta Gorjanac iz Berega krenule su na ponoćnicu. Obje povezane u maramu, ali svaka ipak drugačija. Marta je na polnoćku pošla u svilenoj marami, a Martina povezana u plišanu maramu. I to je samo dio onoga što je nakon pripreme frizura i oglavlja prikazano na reviji koja je organizirana u Domu kulture, a kroz koju je gledatelje, na zanimljiv način, vodila predsjednica UG Urbani Šokci iz Sombora Marija Šeremešić.
Cjelina tradicijskog odjevanja
U ulozi predavača ove godine bio je Tomislav Livaja, magistar edukacije iz Osijeka. Prema njegovom sudu danas se u kulturno-umjetničkim društvima, da bi nešto izgledalo zanimljivo scenski, i vizualno iskrivljuje ono što je tradicijsko naslijeđe.
„Često na pozornici možemo vidjeti kada se prikazuje nekakav radni običaj da su djevojke odjevene u svečano ruho, a zapravo za rad se oblačila stara istrošena odjeća. Ovdje su tema zimske frizure i ruho, a ono gdje se griješi je da se glava prikazuje bez pokrivala, a odjeća u punoj raskoši, što nije bio slučaj jer se na robu pazilo i ona se brižljivo čuvala. Kada govorimo o tradicijskom odijevanju, glava je zasebna cjelina. Način češljanja ovisio je od prigode, a isto tako oglavlje koje se nosilo bilo je određeno starošću žene koja ga je nosila. Žena koja se udala sakrivala je kosu odmah poslije udaje. Sasvim stare bake išle su zabrađene. Svako selo ima neke svoje posebne varijante, ali mnogo toga je i izgubljeno, jer svako vrijeme je unosilo neke svoje novine“, kazao je Livaja.
Na tragu toga bila je i predsjednica udruge Tragovi Šokaca Stanka Čoban kada je prije šest godina organizirala prvo Žensko tradicijsko češljanje.
„Primijetili smo da tijekom nastupa u kojima se nosi tradicijska odjeća manjka prava frizura i prava oglavlja. Bilo je tu svega. I viška i manjka. To nas je ponukalo da istražujemo, da uz pomoć starih fotografija, vratimo taj nekadašnji način češljanja i oglavlja koja su se nosila. Tako je i krenula ova naša manifestacija koju priređujemo od 2013. godine. Svaka godina je tematska. Krenuli smo od djevojačkih frizura, zatim su tema bile mladenke, mlade udane žene, češljanje i oglavlja koja idu uz radnu odjeću, prošle godine u fokusu su bile žene iznad 50 godina i ove godine frizure, češljanje i oglavlja u zimskom razdoblju. Mislim da se na revijama koje priređujemo kao dio ove manifestacije vide pomaci i smisao ovoga što radimo“, kaže Stanka Čoban.
Uz sudionice revije, ove su godine program upotpunili gajdaši Filip Golubov Car i Tomislav Livaja, Tamburaški sastav Sonćanski biseri, ŽPS Tramošnjanke iz KUD-a Mladost iz Bača i Ženska pjevačka skupina UG Tragovi Šokaca.
Izvor: Hrvatska riječ (Z. Vasiljević)
