Nakon dugog niza godina Hrvatsko kulturno-prosvjetno društvo Jelačić iz Petrovaradina odlučilo je obnoviti svečaniju proslavu blagdana sv. Vinka, zaštitnika vinograda, vinogradara i svih koji se bave podrumarstvom i proizvodnjom vina. To je učinjeno na ovogodišnje Vinkovo, 22. siječnja 2022., uz namjeru da ovaj novi početak bude na ponos cijele hrvatske zajednice u ovom mjestu, ali i da značaj ovoga blagdana bude prepoznat na razini cijelog Petrovaradina i Novog Sada. To je, tijekom dočeka gostiju ovogodišnje blagdanske proslave, u staroj kući i podrumu Josipa Župančića, rekao i zamjenik pokrajinske tajnice za kulturu, javno informiranje i odnose sa vjerskim zajednicama Goran Kaurić.
„Važno je da hrvatska zajednica ovdje, ali i zajednica većine s kojom ona živi, bude praćena od institucionalnih tijela kao što su Mjesna zajednica i Grad Novi Sad, što je i slučaj s ovogogišnjom proslavom, i što nas hrabri da ćemo u budućnosti sačuvati običaje koji su stoljećima prisutni na ovim prostorima“, istaknuo je on.
Vinograde je iskrčila urbanizacija

Ugođaj koji je donijela snježna vijavica toga jutra obodrio je dvadesetak vinara i njihovih gostiju da započnu, uz vino u prikladnim čašama za degustaciju i pogačice s čvarcima, u Župnčićevu podrumu u Starom Majuru neizbježnu priču o tome koliko je nekada bilo vinograda oko Petrovaradina i zašto ih je danas ostalo vrlo malo. Od samog Župančića, čiji je vinograd danas najveći, gosti su saznali povijesni podatak da je na petrovaradinskom fruškogorskom pogdorju, na Mišeluku, Zanošu, Vezircu, Alibegovcu i Širinama 1880. godine bilo 2.500 jutara vinograda. Za njihov nestanak kriva je, jednoglasan je zaključak, urbanizacija Petrovaradina, koja je dovela do vrlo brze prodaje vinogradskih parcela za izgradnju kuća i vikendica. Dodatno, otvaranje pogona Navipa, negdašnjeg vinskog giganta, uvjetovalo je krčenje vinograda. Ironično – danas ta tvrtka u stečaju prodaje svoje zemljište na brijegu Alibegovac također za stanogradnju i novo gradsko groblje!
„Sveti Vinko je mučenik koji je stradao u Dioklecijanovim progonima kršćana. Bio je mučen u Saragosi, bačen u more i čudesno isplivao, te živio do 304. godine. Na svetog Vinka, kakve god da su vremenske prilike, ide se u vinograd. To je dan iščekivanja proljeća i provjere trenutačnog stanja loze koju ćemo, kao tradiciju, i mi učiniti“, kazao je predsjednik Jelačića Mirko Turšić, otvorivši susret.
Na programu je, nakon okupljanja i predstavljanja podruma domaćina, susreta i kratke povijesti, bio zajednički uspon do kosine Zanoš, na granici petrovaradinskog s atarom Srijemskih Karlovaca, gdje se nalazi vinograd Josipa Župančića, obred blagoslova te zajednička zakuska i veselje.
„Prvi vinogradi oko Petrovaradina zasađeni su 1781. na Zanošu, ispod brda Vezirac. Do danas Petrovaradin ih je gotovo izgubio u bitci s urbanizacijom, no moramo odati priznanje Karlovčanima, jer su Srijemski Karlovci gotovo potpuno sačuvali vinsku tradiciju“, dodao je Turšić.
Kasnije se čulo tumačenje da je razlog tomu veća udaljenost Srijemskih Karlovaca od velikog i rastućeg grada.
Priča o vinogradaru Župančiću, čija obitelj također ima dvostoljetnu vinogradarsku i vinarsku tradiciju, neodvojiva je od njegove kuće, stare petrovaradinske ljepotice izgrađene 1791. godine. Te se priče dotaknuo arhitekt i upravitelj Zaklade Spomen-dom bana Josipa Jelačića Darko Polić. Kazavši kako je ta kuća, u sadašnjoj Ulici patrijarha Rajačića br. 14 zaštićena 1993. kao spomenik kulture, prva kuća profane namjene u Petrovaradinu koja je tako zaštićena, Polić je naglasio dragocjenost očuvanosti matrice staroga Petrovaradina, koja je u velikoj mjeri spašena od potpunog uništavanja.
„Ova kuća je građena ‘uz brazdu’ – jedna granica je uz među parcele i ima zabat u formi volute, te malu nišu s kipom Bogorodice. Ovaj dio Petrovaradina vidljiv je na starim mapama iz vremena Bitke kod Petrovaradina, 1718. godine i matrica naselja je ostala ista. Ipak, zaštite kuća nema ništa bez vlasnika, jer on je taj na kojega pada sav teret zaštite. Sada se otvara mogućnst da u rekonstrukciji kuća domaćin dobiva subvencije za obnovu pročelja i krova“, pojasnio je Polić.
Sam Župančić pripada devetoj generaciji vinara u obitelji, no počeo je raditi, nakon pauze, 2009. godine. „Nekada su u vinogradima moje obitelji bile zastupljene stare sorte: slankamenka, plemenka, kraljica vinograda, a neke, kao što su portugizac i rajnski rizling još imamo, uz chardonay i cabernet sauvignon. Ponos našeg podruma je ice wine, iz ledene berbe koja je zahtjevna, mukotrpna i neizvjesna, ali je zato vino bez sumpora, umjetnog zaslađivanja, umjetne arome, boje jantara i iznimne voćne arome.“
U to su se sudionici uvjerili na degustaciji.

Snježni blagoslov

Nakon što su svi sudionici pristigli na vinograd na Zanošu, obred zaziva Božjeg blagoslova predvodio je župnik župe Uzvišenja sv. Križa u Petrovaradinu vlč. Ivan Rajković. Vlasnik Župančić odrezao je za tu priliku dijelove s tri loze koje je, blagoslovljene, ponio kući kako bi potjerale i, vjeruje se, pokazale kakva će biti tekuća vinarska godina.
Zakusku i veselje uz glazbu priredio je Robert Štimac u svojem rasadniku i mladom vinogradu podno Mišeluka, uz neizostavnu (poveću) vatru na kojoj su kobasice i slaninu pekli sami sudionici. Među njima bio je i opunomoćeni ministar u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Beogradu Stjepan Glas sa suradnikom Josipom Čularom.
„Polako počinjemo graditi ovaj običaj kako su to stari Petrovaradinci činili prije II. svjetskog rata. Oni su u vremenima koja su uslijedila nastavili obdržavati običaj zimskim izletom u ritsku šumu ‘na Vajsovim rupama’, te smo na takvom jednom i započeli planirati ovaj događaj“, kazao je na druženju Goran Kaurić. Kaurić drži da je to plod nastojanja HKPD-a Jelačić da očuva nukleus hrvatske kulture u Petrovaradinu. „Isto tako je bitno da sadašnja petrovaradinska većina počne prepoznavati da hrvatska zajednica postoji i da nas uključi u integracije unutar društva. Razgovaramo, primjerice, o tome kako ponovo slaviti nekoliko tradicijskih blagdana hrvatske zajednice čiji će troškovi svake godine ulaziti u proračun Mjesne zajednice Petrovaradin“, dodaje Kaurić.
Priče o nekada imućnim vlasnicima vinograda iz obitelji Malin, Hajdinović, Gregurić, Dunković i drugih, koje je lokalni zaljubljenik u povijest Zlatko Gegenbauer podijelio s ostalim sudionicima petrovaradinskog Vinkova, miješale su se dugo s mirisima svježe pržene slanine i vina, uz ledeni ugođaj zabijelelih padina Fruške gore.

Izvor: Hrvatska riječ (M. Tucakov)