Na sjednici Hrvatskog nacionalnog vijeća, održanoj 21. listopada, vlč. Mihael Sokol imenovan je za upravitelja Fondacije Antun Gustav Matoš u Beogradu. S novim ravnateljem razgovarali smo o aktualnom stanju u Fondaciji, aktivnostima i daljim planovima.

Kakvo ste stanje u Fondaciji zatekli i što ste u prvih mjesec dana nakon imenovanja uradili?

Moram priznati da sam ostao i sam zatečen činjenicom da sam imenovan na to mjesto. Iskreno, moja osobna želja bila je da to mjesto preuzme netko drugi, a da ja kao katedralni župnik u Beogradu budem samo potpora kao i do sada samoj Fondaciji, ali i Hrvatskom nacionalnom vijeću. Možda se pomalo ove moje dvije dužnosti, da ne kažem funkcije, i same u sebi kose, no nekako prema savjesti osjećam da svaki čovjek treba dati doprinos društvu u kojem živi, a mi svećenici smo još više pozvani uz onu duhovnu potporu dati potporu društvu i zajednici, ovdje konkretno hrvatskoj manjini koja živi u Srbiji, kao i u samom Beogradu, u kulturnom smislu, ali i u očuvanju upravo toga nacionalnog hrvatskog identiteta koji je obogatio i uvijek obogaćivao ove prostore na kojima živimo, bilo da smo kao Hrvati u Vojvodini starosjedioci ili kao mnogi ovdje u Beogradu »došljaci«. Valja se prisjetiti da Fondacija Antun Gustav Matoš nije osnovana tako davno već prije svega punih četiri godine, i to nakon što je Hrvatsko nacionalno vijeće na korištenje od države dobilo atraktivni prostor u samom centru Beograda gdje je od prvoga dana i sjedište Fondacije i koliko primjećujem u tom kratkom razdoblju, usprkos svim problemima koje je donijela i pandemija koronavirusa, učinjeno je dosta toga. Preuređen je cijeli prostor Fondacije koji je adekvatno i opremljen te je stavljen u potpunu funkciju za okupljanja i razna događanja. Kroz protekle godine održao je nekoliko desetaka kulturnih i društvenih događanja koja su osnažila i obogatila zajednicu Hrvata u Beogradu koja do tada i nije nešto bila u potpunosti kompaktna niti aktivna. Za zaključiti je da je dosadašnje vodstvo Fondacije, koju je do sada vodila Katica Naglić iz Surčina, učinilo velike početne korake na kojima sada valja graditi dalje- Ujedno valja zahvaliti i Katici Naglić, ali i pokojnom Mati Principu koji je bio predsjednik Upravnoga odbora Fondacije, kao i svim dosadašnjim članovima Upravnoga odbora, na njihovoj požrtvovnosti i radu kojem su, prema svojim mogućnostima, doprinijeli za jačanje hrvatske zajednice u Beogradu. Nažalost, od ostavke gđe. Naglić koju je podnijela na dužnost upraviteljice Fondacije početkom 2023. godine, i to zbog zdravstvenih razloga, u samoj Fondaciji nije bilo većih događanja i okupljanja osim za Dane Antuna Gustava Matoša koji se svake godine obilježavaju u lipnju, a i sam rad Fondacije nekako je zastao zbog pravnih poteškoća oko Upravnog odbora koje su sada i riješene. Sredinom studenoga napravljena je i službena primopredaja Fondacije od strane dosadašnje upraviteljice kojoj još jednom zahvaljujem na jako dobro pripremljenoj i urednoj dokumentaciji same Fondacije. Ovih dana smo u procesu rješavanja pravnih stvari oko upisa novih članova Upravnoga odbora, predsjednice Upravnoga odbora i samoga upravitelja Fondacije i nadam se da će i ta procedura biti riješena do kraja ovoga tjedna čime će se stvoriti i uvjeti da se riješe i ostali administrativni poslovi te će Fondacija i pravno i formalno moći dalje funkcionirati.

Ima li, a ako ima, koji su problemi u funkcioniranju Fondacije? Kako se financira Fondacija?

O određenim tehničkim problemima koji su trenutne naravi sam već progovorio, a vjerujem da ćemo naići na još pokoji problem, ali niti jedan problem nije nerješiv uz dobru volju i pomoć dobrih suradnika. Svoju pomoć upravo u rješavanju nastalih problema ponudili su i novi članovi Upravnoga odbora Fondacije, kao i Hrvatsko nacionalno vijeće kao osnivač Fondacije. Dosadašnje financiranje svih projekata Fondacije uglavnom je proizlazilo iz apliciranih projekata na raznim natječajima Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske kao i projekata prekogranične suradnje između Hrvatske i Srbije koje ostvaruje Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova Europske unije RH. Ta sredstva su uvijek bila namjenska i određena samo za ciljane projekte te iz njih uglavnom nije moglo biti ostvareno financiranje »hladnog pogona« Fondacije. Dakako, tu je uvijek i Hrvatsko nacionalno vijeće koje je, koliko vidim po dosadašnjoj dokumentaciji, više puta kao osnivač Fondacije brinulo i financijski o samoj Fondaciji. Valja naglasiti kako upravo HNV snosi i režijske troškove samoga prostora u Beogradu. Fondacija do sada nikada nije imala svojih zaposlenika, osim po Ugovoru o djelu za provedbu pojedinih projekata. Nadam se da će se u budućnosti kroz razne projekte, a tu računam i na pomoć HNV-a, omogućiti bar zaposlenje administrativnog tajnika čime bi se omogućilo lakše funkcioniranje i provedba projekata.

Koji projekti i aktivnosti su u tijeku u Fondaciji?

U tijeku su još dva projekta kulturne naravi koji su financirani od strane Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske za koje je, zbog gore navedenih problema u funkcioniranju Fondacije, zatraženo produljenje roka provedbe sve do lipnja 2025. godine. Iskreno, još uvijek nisam stigao pregledati kompletnu dokumentaciju aplikacije samih projekata, no vjerujem da ih neće biti problem provesti, a potom i opravdati, no tek onda kada premostimo ove kratkoročne probleme koji su se pojavili u samom funkcioniranju.

Kakvi su Vam planovi za razdoblje koje slijedi? Projekti, aktivnosti... Koliko su Hrvati u Beogradu prepoznali rad Fondacije, uspijevate li ih privući?

Ono što je nekako moja osobna želja, ali i želja osnivača Fondacije, jest zaista kroz rad Fondacije pokušati ojačati zajednicu Hrvata u Beogradu. Naime, Beograd je grad od dva milijuna ljudi i naši su ljudi raspršeni, udaljeni jedni od drugih, nepovezani… Više udruga s hrvatskim predznakom do sada je pokušalo okupiti Hrvate u Beogradu, no nekako mi se čini da su se oni ponovno rasplinuli. Problema je tu podosta… Župne zajednice su još jedine one koje su ostale, koliko-toliko, uporište ne samo vjerskoga – katoličkog – identiteta, već i onoga nacionalnog jer mise se i dalje slave na hrvatskom jeziku (bar u većini župa u Beogradu), no župe nikada nisu bile otvorene samo za Hrvate već za sve ljude dobre volje, ali su i dalje jedine oaze gdje se može čuti i pričati, pa i razmišljati na hrvatskom jeziku. To je želja postići i sa samom Fondacijom: da bude mjesto susreta Hrvata u Beogradu, njihovih potomaka, mjesto gdje će moći se okupljati, razgovarati, promišljati i upoznati jezik i kulturu svojih hrvatskih korijena kojih se nikada ne treba stidjeti. Pred nama je novo razdoblje, a i nova građanska godina koja će donijeti i nove projekte kroz realizaciju raznih natječaja. Vjerujem da će cijeli Upravni odbor, kao i Hrvatsko nacionalno vijeće od kojega, kao osnivača Fondacije, zaista očekujem i smjernice i ideje, donijeti nove prijedloge za projekte i aktivnosti. Nikako u tome kao upravitelj Fondacije ne bih želi sudjelovati sam… Svakako rad Fondacije treba učiniti još vidljivijim i prepoznatljivijim, no to je dugotrajan proces. Treba biti sretan da smo došli i do ove faze da imamo prostor za okupljanje hrvatske zajednice, da imamo Fondaciju kojoj je dužnost brinuti za kulturu Hrvata u Beogradu, promicanje i unaprjeđivanje znanosti, obrazovanja i umjetnosti hrvatske nacionalne zajednice, brinuti o unaprjeđenju nakladničke djelatnosti na hrvatskom jeziku te brinuti o djeci, mladim, studentima i starijim osobama koji su uključeni u rad na području kulture i obrazovanja. I zato koristim i ovu priliku i pozivam sve Hrvate u Beogradu da se još više uključe u rad Fondacije, daju svoje prijedloge za projekte i da se nikada ne stide svoga podrijetla.

Kako komunicirate s udrugama na području Grada Beograda? Kako će u budućnosti udruge koristiti prostor Fondacije?

Kao što rekoh, više je udruga s hrvatskim predznakom u samom Beogradu. Do sada sam s većinom već od prije imao kontakte, išao na njihova događanja, stekao poznanstva… Nadam se da će i sve udruge biti raspoložene za suradnju jer cilj nam treba biti samo jedan: brinuti se za ono što nam je povjereno – očuvanje, njegovanje i prezentiranje suvremene i tradicionalne kulture Hrvata iz Beograda. Vrata Fondacije su do sada uvijek svima bila otvorena, a tako će i ostati.

Izvor: Hrvatska riječ (J. D.)