Zvonimir Nemet rođen je u radničkoj i siromašnoj obitelji u Inđiji 1952. godine. Roditelji su mu se rastali kada je imao sedam godina, a majka nastavila pokušavati brinuti se za njega i sestru. Unatoč tome što je u osmoljetki bio vukovac, bio je, kaže, prisiljen završiti zanat i čim prije se zaposliti.
„Prve traperice zaradio sam radeći ljeti na ciglani, budući da mi majka to nije mogla priuštiti, a i da se ne razlikujem od vršnjaka. Veliku ulogu u mojem razvoju imaju moji djed, baka po majci i ujak Zdenko koji me je financijski pomagao. Djed Pero me je vodio već od pete godine života na Dunav i pecanje i mislim da mi je on usadio ljubav za prirodom i za životom. Ujak je kupio vinograd na samoj obali Dunava kod Krčedina, gdje sam provodio sva ljeta, svaki slobodan vikend, spajajući se s prirodom“, kaže Nemet.

Na obalama srijemskih rijeka

S obale Dunava život ga je odnio na obalu Save, u Hrtkovce, gdje se oženio i gdje ga je trajno za sebe vezao duh Gomolave, pradavnoga prebivališta ljudi na lijevoj obali ove rijeke. No, ubrzo je morao otići daleko uzvodnije, ostavši ipak vjeran istoj rijeci. Netom prije sustavnih progona Hrvata iz Srijema sa svojom obitelji se, naime, odselio u Hrvatsku i nastanio u Rugvici, nadomak Dugog Sela i Zagreba. Uz neumitno dokazivanje u novoj sredini i rad, te ratno stanje, tinjala je u njemu i snažna, istovremeno inspirirajuća i sumorna nostalgija. Ona je oblikovala nejake izvore nadahnuća u veliku i snažnu rijeku poezije, koja i dalje teče. Zbirka pjesama 61… nakladnika Pučkog otvorenog učilišta Dugo Selo objavljena mu je 2013., a za njom je uslijedila zbirka poezije Gomolava (Gradska knjižnica Dugo Selo), 2014. godine. Zbirka 62… objavljena je 2017., a 63… 2018. godine, obje u nakladi Gradske knjižnice Dugo Selo. Neke njegove pjesme su i uglazbljene, uklopivši se u tamburaški štim, a pojedine imaju i video-aranžmane koji prate pjesmu i glazbu.
„Mislim da nostalgija ima veliki utjecaj na moje izražavanje putem stihova. U mnogim pjesmama vraćam se svojim korijenima, obali Dunava, Majuru, današnjem Petrovaradinu odakle su mi djed i baka po ocu, Tekijama, Srijemskim Karlovcima (odakle mi je baka po majci), obalama Bosuta i Vinkovcima odakle mi je djed po majci, mojoj rodnoj Inđiji, Srijemu, Vojvodini. Tom mojem vraćanju nema kraja“, kaže Nemet.

Odbrojavanje života

Svojim pjesništvom Nemet svjesno odbrojava i svoj život, nazivajući sve zbirke, izuzev druge, brojem svojih godina.
„To mi odbrojava godine unatrag, vraća me korijenima i veseli me“, kaže on.
U svojim pjesmama diše poznatim „srijemskim duhom“, odavno etabliranim, pomalo hedoniziranim, ali vječito otvorenim ka drugome, ka radostima života, ljubomorno zavičajnim.
„U svakoj mojoj pjesmi sam Srijemac i sve je Srijem! Trudim se tako i disati, jer sve ostalo bi bilo loše disanje. Imao sam sreće da je 2015. moju pjesmu Srijemu se vraćam Ivica Plivelić, vođa jednog od najboljih hrvatskih tamburaških sastava Tamburaši za dušu, uglazbio i uz prelijepi spot plasirao na tržište. Mislim da ti stihovi upravo definiraju Srijem. Pjesma je dobro primljena i u mome rodnom kraju. Josip Jurca, pjesnik i skladatelj ju je također prepoznao i na repertoaru je HKPD-a Matija Gubec iz Rume“, kaže Nemet.
Njegova se poezija čita i tumači na susretima vojvođanskih Hrvata u Zagrebu i okolici. Ipak, nada se da će njegove pjesme isto tako biti čitane i u Vojvodini, te priželjkuje njihovo prvo predstavljanje publici u svojemu zavičaju.

Sretni su tekstovi koji su uglazbljeni

Dolaskom u Dugo Selo Nemet je upoznao prof. dr. Daria Cebića, skladatelja i pedagoga, ravnatelja Glazbene škole Dugo Selo.
„On je uglazbio moj tekst Uspomene i s tom pjesmom je tamburaški zbor i orkestar ove škole na svjetskom prvenstvu s nekoliko pjesama dugoselskih pjesnika osvojio zlatnu medalju. Ta i pjesma Pet tambura, koja je napisana s pjesnikinjom Đurđom Habel, objavljene su na CD-u Tamburaškog orkesta GŠ Dugo Selo. A na novom nosaču zvuka Glazbene škole su dvije moje pjesme koje je uglazbio prof. Cebić: Svirci (samostalan) i moj i Cebićev zajednički tekst Strune. Svi tekstovi koji imaju sreću biti uglazbljeni dobivaju jednu višu dimenziju, budu lakše prihvaćeni i trajnije ostaju“, kaže Nemet.

Izvor: Hrvatska riječ (Marko Tucakov)