U Zemunu danas postoje tri katoličke crkve. Dvije s redovitim pastoralom: župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije i franjevački samostan koji nije župa, ali se nalazi u sastavu zemunske župe. Osim njih postoji i crkva svetog Roka te kapela Žalosne Gospe na zemunskom groblju. Crkva svetog Roka u Zemunu ima zanimljivu i burnu povijest. Nalazi se u gradskom parku pored pravoslavne crkve, a nekada je bila karantena za potrebe katolika. Dugi niz godina stajala je zapuštena, sve do 2012. godine kada je u potpunosti obnovljena. Danas se u ovoj crkvi vjernici iz Novog Beograda okupljaju svake nedjelje i na blagdan svetog Roka.
Od karantene do crkve
Od 1730. do 1871. godine, u doba kada je Zemun imao status kraljevskog slobodnog grada, nalazio se u današnjem gradskom parku Kontumac (karantena), u kome su bili smješteni putnici koji bi doputovali s druge strane Save, u tadašnju Austro-Ugarsku. U Kontumacu je za potrebe vjernika katolika dok borave u karantenu sagrađena drvena kapela. Oko 1836. godine izgrađena je današnja crkva svetog Roka na mjestu nekadašnje kapele. Nju je izgradio Josip Felber u baroknom stilu. Kada je sredinom XIX. stoljeća ukinut Komtumac, crkva je izgubila prvobitnu namjenu i od 1896. godine korištena je za potrebe učenika zemunske gimnazije koji su bili rimokatolici. Dugi niz godina ništa nije ulagano u obnovu crkve. Župnik Antun Kolarević počeo ju je obnavljati 80-ih godina XX. stoljeća. Tada je adaptirana kupola tornja. Nakon toga crkva je bila zatvorena sve do 2006. godine. Došavši u Zemun, župnik Jozo Duspara otvorio je crkvu vjernicima te su se jednom mjesečno počele održavati svete mise. Crkva svetog Roka je zavedena kao spomenik kulture, a kompletna reastauracija na njoj urađena je 2012. godine uz pomoć donacija Vlade Srbije i Veleposlanstva Kraljevine Norveške u Beogradu.
„Specifičnost ove crkve je što je građena kao kontumatska crkva. Park oko nje nekada je bio karantena. Kada su trgovci s Istoka dolazili u Zemun, svatko je morao ostati neko vrijeme u njoj kako bi se utvrdilo boluju li od neke zarazne bolesti. Za potrebe tih ljudi izgrađena je crkva 1836. godine. Pored nje izgrađena je i pravoslavna crkva za potrebe ljudi pravoslavne vjeroispovijesti koji su također dolazili s Istoka, pa su danas u zemunskom parku dvije crkve jedna pored druge: katolička i pravoslavna. Obje su u povijesti imale istu namjenu", kaže preč. Duspara.
Pomoć donatora
Od kontumaca danas je ostao samo dio zida koji svjedoči o tom vremenu. Prvobitni izgled crkve bio je drugačiji nego danas. U njoj su nekada bili brojni odvojeni pretinci i svaka vrata na crkvi su vodila u jednu od njih, kako se ljudi koji su došli u karantenu ne bi miješali.
„Kada je karantena izgubila svoju svrhu, crkva je korištena za pastoralne svrhe, najviše u vrijeme kada je u neposrednoj blizini izgrađena gimnazija 1912. godine. Obnova crkve je počela početkom prošlog stoljeća. Kada je 1985. godine bivši zemunski župnik Kolarević započeo obnovu, adaptirana je kupola tornja, promijenjena je građa koja je bila dotrajala i to je tako stajalo duže vrijeme. Ratnih devedesetih bilo je mnogo napada na crkvu. Srušena je s više strana i razbijena su stakla. Tadašnji župnik prenio je oltarnu i druge vrijedne slike u župu. Dvije slike iz ove crkve se još uvijek nalaze u župi. Kada sam došao u župu Zemun 2005., već iduće godine smo u crkvu svečano donijeli sliku svetog Roka. Vjernicima je bilo posebno drago što smo crkvu ponovo otvorili. U vrijeme kada sam razmišljao da joj uredim fasadu, za koju je trebalo izdvojiti značajna sredstva, sveti Rok nam je pomogao. Naime, Veleposlanstvo Kraljevine Norveške izrazilo je želju da pomogne jednoj katoličkoj crkvi. Jedan mladić koji tamo radi sjetio se kako su je nekada gađali kamenjem. Kada je došao u priliku da može nešto učiniti, predložio je njihovom veleposlaniku da obnove ovu crkvu. Dobili smo sredstva za kompletnu obnovu. Sređen je krov, stavljen je mramor i uređen je kompletan enterijer", navodi preč. Duspara.
U crkvi se svake nedjelje okuplja zajednica iz Novog Beograda čiji je upravitelj župnik Marko Kljajić. Osim toga i župnik Duspara održava ponekad tu svetu misu, kao i na blagdan svetog Roka koji se svečano proslavlja 16. kolovoza
Izvor: Hrvatska riječ S. D.
