• Veliki trg 4, 11080 Zemun
• Tel.: +381(0)11 2616 281
• E-mail: jduspara@eunet.rs

Stara crkva je podignuta je na mjestu nekadašnje džamije i stajala je tu sve do 1784. godine kada je srušena te je 1785. godine postavljen kamen temeljac za izgradnju nove crkve na istom mjestu. Nova crkva dovršena je 1795. godine.

Predstavlja jednobrodnu građevinu, sagrađenu u renesansi i u to doba smatrala se najljepšom katoličkom crkvom u Srijemu. Orijentirana je istok – zapad. Bočno od crkve na južnoj strani bila je sagrađena zgrada crkvene škole koju su još kapucini osnovali, dovršena 1786. godine, a na sjevernoj strani zgrada Župnog doma, dovršena 1787. godina. 1817. godine crkva je dodatno restaurirana i konačno dovršen zvonik i na njega postavljena četiri zvona, baštinjena iz stare crkve, dar cara Josipa II koja su bila salivena u Beču.

Definitivan oblik u stilu ampira sa retardiranim baroknim elementima dobija 1848. godine nakon još jedne restauracije. 1894. godine crkva je dobila novo kube zvonika. Fasada je urađena u stilu baroka te crkva predstavlja primjer tipične graničarske crkve na ovome području.

Unutrašnjost crkve je kroz povijest menjana i uređivana više puta. U zapisima iz perioda kada je biskup Krtica posjetio Zemun krajem 18. stoljeća stoji da je: „…glavni oltar bio zidan, bez retabla, da je na žrtveniku bio podignut tabernakl od drveta te da je na zidu iza oltara, a nad ulazom u sakristiju bila smještena slika Marije pomoćnice kršćana. U presbiteriji, sa strane evanđelja nalazilo se sjedište sa klecalom, presvučeno crvenim baršunom određeno za biskupa, dok na strani epistole smještene su stolice, takođe presvučene crvenim plišem…Pred svetohraništem visilo je srebrno kancilo. Na početku lađe sa strane evanđelja, bila je postavljena priprosta propovjedaonica. Osim glavnog oltara, na početku podignuta su još dva pobočna oltara: Svetog Ivana Nepomuka i Svetog Fabijana i Sebastijana. Uz taj oltar bila je smještena krstionica od kamena sa kipom Svetog Ivana Krstitelja. Zidovi crkve bili su iskićeni zastavama. Ispovijedaonice nije bilo. Na koru su bile orgulje postavljene 1797. godine.“

U XX stoljeću, 1953. godine renovirana je spolja a 1960. godine i iznutra. U periodu 1975. – 1985. godine obnovljena je i dobija današnji izgled. Unutrašnjošću dominira oltarski prostor sa polukružnom apsidom. Oltar se nalazi na istočnom dijelu, sakristija se nalazi iza njega, a na zapadnoj strani iznad ulaza je kor na kome se nalaze orgulje iz 1912. godine.

Oltar

Oltarski prostor sa polukružnom apsidom se nalazi u istočnom dijelu i dominira unutrašnjošću crkve. Oltarski ansambl rad je tirolskih majstora iz 1894. godine u čijem centralnom dijelu se nalazi slika Uznesenja Blažene Djevice Marije, rad češkog umjetnika Emanuela Ditea mlađeg, postavljena također 1894. godine. Sa obe strane nalazi se po jedan anđeo sa rukama skupljenim u molitvu – nisu dio tirolskih majstora, stavljeni su naknadno, u skorije vrijeme, nakon 1960. godine.

Ispod slike nad središtem oltarskog ansambla nalazi se svetrohranište (tabernakul) – zatvoreni prostor u kojem se čuva euharistijski kruh (hostija). Lijevo i desno od oltarskog ansambla, na zidu nalaze se po dva ovalna portreta evanđelista: lijevo Marko i Luka a desno Ivan i Matej.

U oltarskom prostoru nalaze se još i sedes na južnom zidu, euharistijski stol (menza) u središnjem dijelu, kao i stolovi riječi (propovjedaonice) na kojima su također prikazane slike evanđelista sa svojim simbolima, izrezbarene u drvetu. U apsidi je na sjevernom zidu i slika Svetog Ivana Nepomuka također rad Emanuela Ditea, mlađeg iz 1894. godine. Sakristija se nalazi iza oltara.

Ispred oltarskog prostora sa lijeve i desne strane nalaze se kipovi koji su nekada bili dijelovi pobočnih oltara u staroj crkvi. Kip Blažene Djevice Marije – sačuvan je iz crkve Svetog Vendelina iz nekadašnjeg zemunskog predgrađa Francestala (koja je bila sagrađena 1888. godine a srušena je 1947. godine). Iznad kipa je slika Marije, pomoćnice kršćana, i zajedno čine svetište Zemunske Gospe.

Pored svetišta Zemunske Gospe nalazi se krstionica sa manjim kipom Svetog Ivana Krstitelja, rad tirolskih majstora iz 1894. godine, koji su radili i oltar. Do krstionice na južnom zidu stoji slika dvojice svetaca, koja je prije rekonstrukcije crkve bila dio oltarskog prostora, Svetog Fabijana i Svetog Sebastijana. Slika je također rad Emanuela Ditea, mlađeg iz 1894.godine.

Kipovi i Božji grob

U crkvi se nalazi nekoliko kipova koji su rad nepoznatih autora, a nepoznato je i kada su tu postavljeni. Izvana, iznad ulaza u crkvu sa lijeve i desne strane prozora, u nišama, nalaze se, lijevo kip Svetog Florijana i desno kip Svetog Ivana Nepomuka koji su obnovljeni 2018. godine – restaurator je bio Milenko Aćimović Aćim.

U predvorju crkve, odvojenim staklenim vratima sa desne strane od ulaza nalazi se prostor Kristovog groba u kome se nalazi kip Žalosne Gospe sa prikazom skidanja Isusa sa križa – Pieta.

U crkvi desno od ulaza, na južnom zidu, do postaja križnog puta stoji kip Svetog Antuna Padovanskog sa djetetom Isusom. Na sjevernom zidu, lijevo od ulaza, uz postaje Križnog puta, nalazi se kip Svetog Josipa koji drži djete Isusa u ruci. Na sjevernom zidu, lijevo do bočnih vrata od crkve stoji kip Svete Terezije Avilske. Do kipa Gospe nalazi se krstionica sa manjim kipom Svetog Ivana Krstitelja, rad tirolskih majstora iz 1894. godine, koji su radili i oltar.

Orgulje

Nalaze se u zapadnom dijelu crkve, iznad ulaznih vrata nasuprot oltaru. 1735. godine se prvi put u zapisima spominje da crkva ima pozitiv – oblik malih drvenih orgulja koje potiču iz srednjeg vijeka, s jednim manualom koje su postavljene na jedno mjesto ali mogu biti i pokretne. Bio je uobičajen u kapelama i malim crkvama. Nabavio ih je biskup Franjo Vernić. 1746. godine spominje se u zapisima da postoje orgulje i da je orguljaš i učitelj, Nijemac Tomo Herget. U izvješću kanonske vizitacije iz 1763. godine spominje se da u crkvi postoji „drveni kor opskrbljen orguljama nabavljenim 1748. godine za preko 300 forinti“ i da je orguljaš i učitelj Franjo Mayer. 1811. godine također u izvješću vizitacije kaže se da je „kor postavljen nasuprot glavnog oltara i ima dobre orgulje sa pedalom”, a orguljaš je učitelj Đuro Kraczer.

1912. godine, rimokatoličko patronsko vijeće je nabavilo posve nove orgulje koje je sagradio i instalirao Antonjin Melzer, graditelj orgulja iz Ilovne Kutne u Češkoj. Orgulje su imale 12 registara, 2 manuala i pedalu. Postavljene su 5. svibnja te godine. Orguljaš je bio Rudolf Niedermayer. Te orgulje i danas stoje u crkvi.

1932. godine orguljaš Anton Pfeifer iz Bačke Palanke je rekonstruirao orgulje. Ponovo se spominju 1960. godine gdje se navodi da su u dobrom stanju i da njima orgulja časna sestra Kornelija Bulc. 1983. godine, nažalost, u izviješću se navodi da su orgulje u lošem stanju, da je potrebna obnova i da nema stalnog orguljaša, te pjevač i crkveni tutor Ivan Figl nedjeljom prati pjevače na orguljama.

Dolaskom na službu sadašnjeg župnika, prečasnog Joze Duspare, započinje proces obnove orgulja 2008. godine. Inicijatori projekta obnove zajedno sa župnikom bili su tadašnji ambasador Republike Austrije u Beogradu dr Gerhart Jandl i P. Antonius Philipshy, benediktinac, a obnovljene su sredstvima donatora. Radove na obnovi izvršila je tvrtka Franz Windtner iz St. Floriana u Austriji.

2. svibnja. 2009. godine srijemski biskup Đuro Gašparović, nakon svečane svete mise blagoslovio je obnovljene orgulje, a iste večeri održan je na njima i prvi koncert Od tada, svake nedjelje, kao i crkvenim blagdanima čuje se zvuk orgulja u crkvi.

Vitraži 

U crkvi se nalazi sedam vitraža, po dva na sjevernom i južnom zidu, dva u oltarskom prostoru i jedan na zapadnom djelu crkve iznad ulaza na horu sa orguljama. Na vitražu na horu je predstavljen lik Svete Cecilije. Na vitražima na zidovima crkve iznad križnog puta predstavljeni su događaji iz života Blažene Djevice Marije. Na južnom zidu prikazani su motivi Naviještenja Gospodinovog ili Blagovijesti i Prikazanje Blažene Djevice Marije. Na sjevernom zidu prikazani su motivi rođenja Blažene Djevice Marije i Marijine zaruke sa Svetim Josipom. Na vitražima unutar oltarskog prostora prikazani su motiv rođenja Kristovog na sjevernom zidu i Pieta – skidanje Isusa sa križa, na južnom zidu iznad sedesa.

Križni put

Lijevo i desno od ulaza na zidovima pored klupa postavljene su postaje Križnog puta u reljefu, rad vinkovačke umjetnice, profesorke Alojzje Ulman. Postaje su postavljene 1971. godine za službovanja župnika Marića i dar su vjernika crkvi povodom proslave 250 godina obnove župe. Pored svake postaje nalaze se drveni križevi koji nisu dio reljefa, nego su posebno postavljeni i prikazuju različite križeve koji se koriste u kršćanstvu.

Zemunska Gospa

Tijekom druge polovice 16. stoljeća proširilo se Europom zazivanje i štovanje Marije, pomoćnice kršćana, nakon što je papa pozvao kršćane na molitvu kako bi se zaustavilo višestoljetno prodiranje Turaka u Europu. Pobjeda kršćanske vojske nad turskom flotom kod Lepanta 1571. godine, pripisivala se i čudotvornoj pomoći Presvete Bogorodice. U spomen na tu pobjedu, papa Pio V dodao je Lauretanskim litanijama zaziv: Pomoćnice kršćana, moli za nas!

Puno je primjera i zapisa kroz povijest o štovanju i zazivanju Marije, pomoćnice kršćana. Poljski kralj Jan III Sobjeski, je prije odbrane Beča hodočastio Čenstohovskoj Gospi. Za vrijeme Tridesetogodišnjeg rata u 17. stoljeću zazivali su kršćani Mariju, pomoćnicu kršćana. I Eugen Savojski austrijski vojskovođa bio je veliki štovatelj Majke Božje. U zapisima stoji da je uvijek sa sobom nosio krunicu i sliku Snježne gospe sličnu onoj iz rimske bazilike Santa Maria Maggiore i da je tu sliku ostavio u Petrovaradinu sa željom da se u zahvalu Gospi izgradi crkva i njoj posveti na dan kada je na tom mjestu pobijedio Turke.

Tako se u Srijemskoj biskupiji poslije oslobađanja od Turaka u 18. stoljeću proširilo štovanje Blažene Djevice Marije, pomoćnice kršćana kada su se i razvila dva svetišta – poznatije, svetište Snježne Gospe, Tekijska Gospa uz cestu kod Petrovaradina i manje poznato svetište u zemunskoj župnoj crkvi – magna mater et thaumaturga – Velika Majka i Čudotvorka, Pomoćnica Kršćana, Zemunska Gospa.

O štovanju i zazivanju Gospe u Zemunu svjedoče i zavjetni srebrni darovi zahvalnosti – anathemata, u obliku ozdravljenog dijela tijela: ruke, noge, grudi i srce ali i biskup Srijema Ladislav Szoreny, koji je prilikom posjete Zemunu 1735. godine zapisao: „Velika majka čudesno pomaže kako to mnogobrojni darovi potvrđuju“.

U 18. stoljeću u dvije zemunske katoličke crkve postojale su u svakoj, slika Marije, pomoćnice kršćana; u župnoj, Madona sa djetetom – Zemunska Gospa a u franjevačkoj crkvi kopija slike Čenstohovske Gospe, kao i oltari posvećeni Žalosnoj Gospi. U to doba postojala je u Zemunu i pravoslavna crkva posvećena Presvetoj Bogorodici, izgrađena od 1774 -1780. godine. Također o štovanju presvete Bogorodice u Beogradu prije turskog osvajanja u 16. stoljeću govore zapisi o postojanju pravoslavnih svetinja posvećenih Bogorodici i Svetoj Petki, što sve skupa svjedoči o rasprostranjenosti štovanja, kao i vjere i pouzdanja u Majku Božju na ovim prostorima.

U župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije ispred oltarskog prostora sa desne strane na južnom zidu iznad Gospinog kipa nalazi se dragulj ove crkve – slika Blažene Djevice Marije, pomoćnice kršćana, kod vjernika poznata kao slika Zemunske Gospe iz 18. stoljeća. Donijeli su je franjevci kapucini kada su došli kao misionari u Zemun. U zapisima stoji da su oci kapucini 1734. godine devastiranu tursku mošeju preuredili u crkvu sagradivši zvonik i sakristiju i uredili dva oltara; jedan posvećen Žalosnoj Gospi a drugi Svetom Anti i da su na glavni oltar postavili sliku Madone sa djetetom koju su sa sobom donijeli, a crkvu posvetili Blaženoj Djevici Mariji, pomoćnici kršćana, te se smatra da je slika u župi od 1721. godine. Prema zapisima, ta slika je preslika odnosno kopija slike koja se nalazi na glavnom oltaru u crkvi Svetog Jakoba u Innsbrucku, njemačkog renesanskog slikara Luke Cranacha iz 16. stoljeća. Kapucini su takve preslike nosili sa sobom u misije te su tako stigle u mnoge gradove na ovim prostorima pa i u Zemun. Stajala je na glavnom oltaru sve do Velike Gospe 1840. godine kada je zamijenjena slikom zemunskog slikara Živka Petrovića, naslikanoj prema Tizianovoj Assunti (kojoj se kasnije izgubio trag). I ona je 1894. godine zamijenjena slikom Marijinog Uznesenja, E. Ditea, koja i danas stoji na glavnom oltaru, a slika Zemunske Gospe je premještena na zid crkve. 1980. godine je restaurirana i postavljena iznad Gospinog kipa te zajedno sa kipom čini svetište Zemunske gospe.

Dolaskom u zemunsku župu španjolskog svećenika, plemića i viteza bivšeg kapucinskog redovnika i vojnog svećenika imenom Quesar Georgius de Persanova, zapušteno je štovanje Zemunske Gospe da bi se ono postepeno obnovilo 1885. godine kada je zemunski župnik Zsitvay pozdravio proglašenje vjerske istine Marijinog bezgrešnog začeća, ali i nakon Gospinog ukazanja u Lurdu 1858. godine kada je tadašnji zemunski kapelan Ilija Okrugić zapisao… „umnožaše se naši bogoljubni hodočasnici kojim se i ne nadasmo iz mnogih mjesta u Srijemu, i iz Banata. I nadamo se, da će na godinu još ih više amo dojti, te da će Gospa Zemunska opet kao u svoje prvo i staro doba početi međ sriemskimi hodočastnimi mjesti, od pravoviernih slavljena biti“.

Slavi se i časti do dana današnjeg svakog 24. svibnja na spomendan Blažene Djevice Marije, Majke Crkve, Marije Pomoćnice i jedan je od omiljenijih blagdana župljana te se sa posebnim zadovoljstvom proslavlja svake godine. U Gospinu čast skladana je i pjesma Zemunskoj Gospi. Pjesmu je u stilu litanija napisao župnik Đuka Marić, a za pučko dvoglasno pjevanje skladao ju je Stjepan Lovrić (1903 – 1982), svećenik u Đakovačkoj biskupiji.

Tekst i fotografije: internet stranica RKT župe Uznesenja Blažene Djevice Marije