Ikavski govor, ili ikavica, jedno je od neknjiževnih narječja hrvatskog jezika po izgovoru jata kao glasa i. U raznim inačicama najčešći je tip materinskog govora kod zapadnog novoštokavskog, te slavonskog šćakavskog dijalekta, koje u velikoj većini govore Hrvati. Šokački Hrvati govore ikavicom stare akcentuacije, nastalom prije XIV. stoljeća, a bunjevački Hrvati u svojem govoru rabe ikavicu novije akcentuacije, nastalu u kasnijem razdoblju.

Kao jasan jezični trag najvećeg prostranstva srednjovjekovnoga hrvatskoga kraljevstva, raznoliki ikavski govori mozaički su rašireni od Trsta do Subotice. Sve do današnjih dana i to najčešće u vrlo čistom obliku, ikavski govori očuvani su i među hrvatskim iseljenicima u prekomorskim zemljama. Na prostorima bačkog Podunavlja ikavica je u posljednjoj četvrtini prošloga stoljeća bila u velikoj opasnosti od nestanka. Bilo je aktualno više načina tihe asimilacije, od potpune zabrane uporabe u školama, do perfidnog stvaranja klime izrugivanja onima koji su ju javno rabili. Povećanje broja uposlenih u velikim tvornicama dovelo je i do pojačanih migracija iz sela u gradove, a samim tim i do velikih izmjena u govoru migranata. No, u nekoliko sela poput Sonte, Monoštora, dosta dugo i Berega, ikavica se ipak očuvala, zahvaljujući upornosti onih koji su ju rabili u svakodnevnoj komunikaciji unutar svojih obitelji. Osnivanjem kulturno prosvjetnih udruga hrvatske nacionalne zajednice u podunavskim selima početkom XXI. stoljeća rad na očuvanju ikavice institucionalizira se putem utemeljenja pojedinih manifestacija. U ovaj segment uključuju se i mladi i djeca, a sve aktivnosti se zapisuju i snimaju, tako da će trag o ikavici ostati zauvijek sačuvan.

Divanim šokački

Veliki dio monoštorskih Šokaca svoju šokačku ikavicu i danas čuva u svakodnevnom govoru, kako u svojim obiteljima, tako i u međusobnoj komunikaciji. Mladi momci i cure koji vole i čuvaju svoju ikavicu stasaju i u tom duhu odgajaju još mlađe. Upravo ovakav odnos prema materinskoj riči najbolji je jamac da će njihov prepoznatljivi govor živjeti i dalje. Na očuvanju starinskog lokalnog govora aktivno radi i članstvo Kulturno umjetničkog društva Hrvata „Bodrog“. U tu svrhu utemeljili su manifestaciju Divanim šokački. „Idejni tvorac naše manifestacije bio je današnji predsjednik 'Bodroga' Željko Šeremešić još prije desetak godina. Zamisao je bila da jednu večer i simbolički posvetimo našoj ikavici, da se ona i institucionalno čuje u Monoštoru. Sve je počelo od čitanja pjesama pjesnika iz sela, izvedbom skečeva pisanih ikavicom, starim zaboravljenim jelima i slično, nastojali smo okupiti sve kojima je ikavica u srcu, peru i na usnama, kako bismo i mlađe generacije naučili divanit“, kaže Anita Đipanov.

Poput ostalih manifestacija i ova je doživljavala promjene. U posljednje dvije godine ove večeri su tematske. Prva je bila posvećena Dunavu, kao glavnoj odrednici života Monoštoraca, s posebnim osvrtom na minula vremena. Prošlogodišnja je posvećena berbi grožđa i pudarenju. Organizacijom ove manifestacije „Bodrog“ daje nemjerljiv doprinos očuvanju identiteta šokačkih Hrvata u Monoštoru.

„Mislim da je naša udruga ovom manifestacijom ispunila svrhu svojega postojanja, a to je očuvanje našega identiteta. Pozvali smo i goste, Šokce s obiju strana Dunava, kako bismo čuli i drugačiju ikavicu od monoštorske. Naše postojanje i naš identitet nije upitan dokle god svakodnevno rabimo naš šokački govor, ne čekajući samo prigode poput manifestacije Divanim šokački“, kaže predsjednik „Bodroga“ Željko Šeremešić.

Za lipu rič

Očuvanju šokačke ikavice u Sonti znatno doprinosi KPZH „Šokadija“ kroz redoviti rad svih svojih sekcija, poglavito dramske, literarne i recitatorske. Njihova kultna manifestacija, Šokačko veče, utemeljena 2001. godine, održava se u studenome, posljednje subote prije blagdana svete Kate. Pored izvornog narodnog stvaralaštva domaćina i gostujućih udruga, te pojedinaca iz Vojvodine i Hrvatske, u sklopu manifestacije „Šokadija“ organizira književni natječaj Za lipu rič. Uz pokroviteljstvo Hrvatske riječi i Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata dodjeljuju se nagrade za pet najboljih neobjavljenih pjesama pisanih šokačkom ikavicom.

„Svima je danas jasno da nestankom autentičnog govora nestaje i nacionalni identitet određene grupacije. Iako našu sonćansku ikavicu čuvamo kroz rad svih sekcija, ovaj natječaj smo pokrenuli kako bismo kroz poetski izričaj pokazali sve bogatstvo, sve sličnosti i sve razlike našega šokačkoga govora od sela do sela. Osobito me raduje što su kroz ove godine sudionici bili, osim pučkih pjesnika u pokušaju i oni koji su već afirmirani i koji su bogato zastupljeni u mnogim zajedničkim, pa i samostalnim zbirkama poezije“, kaže predsjednik „Šokadije“ Zvonko Tadijan.

Večer ikavice

Prije raspada SFRJ u Stanišiću je živjelo više od 1.000 Hrvata, koloniziranih poslije II. svjetskog rata. Osim dalmatinskih Hrvata, u Stanišiću su od prije živjeli i bunjevački Hrvati podrijetlom iz Mađarske. Poput mnogih sela s ovih prostora, zbog djelovanja velikosrpskih ekstremista početkom ratnih devedesetih i Stanišić je pretrpio etničko čišćenje. Po dostupnim podacima u razdoblju od 1991. do 1995. iz Stanišića je protjerano blizu 700 Hrvata.

Osnivanjem Hrvatskog kulturnog društva „Vladimir Nazor“ početkom 2009. godine započinje nacionalno buđenje i kulturni preporod preostalih tristotinjak Hrvata. Uz spoznaju da je govor jedan od najvažnijih elemenata očuvanja nacionalnoga identiteta, ova udruga svake godine organizira književno-pjevačku manifestaciju Večer ikavice: Ikavica – govor hercegovačkih, bosanskih, dalmatinskih, ličkih, šokačkih i bunjevačkih Hrvata.

„U Srbiji ima nekoliko subetničkih skupina Hrvata, a dobar dio njih govori ikavicom. Bunjevci i Šokci su taj govor relativno dobro sačuvali u rudimentarnom obliku do današnjih dana. U Srijemu, koji je do prije stotinjak godina bio ikavski, ovaj govor je zaboravljen. Smatrali smo potrebnim podsjetiti na činjenicu da je ikavica najrašireniji govor Hrvata, kako bismo kod ljudi probudili svijest o njezinu značaju za nacionalni identitet i potrebi očuvanja tog narodnog blaga. Jedan od načina je održavanje književnih večeri i mnogi to danas rade. Kako u Vojvodini nije bilo manifestacije na kojoj su zastupljeni svi ikavski govori, smatrali smo da ikavicu treba prezentirati upravo na taj način i da drugi trebaju čuti za to bogatstvo. Mislim da su rezultati realizacije ove ideje vidljivi, jer se u našu manifestaciju uključio veliki broj udruga. Ponosni smo na činjenicu da je na prošlogodišnjoj Večeri ikavice kako u svojstvu sudionika, tako i na razini predstavnika, više od trećine hrvatskih udruga bilo na jednom mjestu, što je najbolji pokazatelj dobre suradnje hrvatskih udruga“, kaže predsjednik HKD „Vladimir Nazor“ Ivan Karan.

Čuvari ikavice
Načinu očuvanja tradicije, točnije očuvanja govora, mogu poslužiti i društvene mreže. Dokaz je grupa Čuvari ikavice, oformljena na društvenoj mreži Facebook. Njezin idejni tvorac i koordinator rada je Ivan Andrašić iz Sonte. Početkom treće godine postojanja grupa broji više od 970 članova. Pristupaju joj štovatelji ikavice iz Srbije, Hrvatske, BiH, Slovenije, Makedonije, Crne Gore, ali i iz cijele Europe, te iz prekomorskih zemalja – USA, Kanade, Australije i Novog Zelanda. „Želio sam da vidimo i osjetimo sve sličnosti i razlike hercegovačke, bosanske, ličke, dalmatinske, šokačke i bunjevačke ikavice. Očekivao sam da će nas u grupi biti dvadesetak i da će to biti nešto poput našeg debatnog kluba, ali već za nekoliko dana imali smo stotinjak članova, a uskoro očekujem i tisućitog člana. Mnogi naši iseljenici kažu da im je nezamisliva jutarnja kava bez pogleda na novosti u grupi“, kaže osnivač Čuvara ikavice Ivan Andrašić.

Izvor: Hrvatska riječ (K. P.)