Pojedini srijemski pisci XIX. stoljeća, i oni koji su to rođenjem i oni koji su to djelovanjem u tom kraju, nezaobilazni su u povijesti hrvatske književnosti. Za razliku od XVIII. st., u kojemu udio Srijema u hrvatskoj književnosti nije ni opsegom ni kakvoćom znatan, ali nikako nije zanemariv, jer pridonosi i raznolikosti hrvatske literature toga doba i bogatstvu njezina jezika, jer uvodi čitavu jednu regiju u hrvatsku književnost, XIX. je stoljeće vrijeme sekularizirane literature, koju pišu i duhovnici, to je vrijeme preporodnih strujanja. No, unatoč tomu ipak je didaktičnost u književnim djelima tih autora manje naglašena nego u XVIII. st., premda mnogi od njih još vuku neliterarno breme prosvjetiteljstva.
Zamjećuju se u stvaralaštvu srijemskih pisaca stanovite crte, samo njima svojstvene, kojih nema u drugih hrvatskih književnika; to su prvenstveno srijemska motivika, tematika i problematika, zatim jezične posebnosti glede lokalizama, no u srijemskih pisaca, motreći ih u cjelini, ima i nekih drugih osobitosti: jedna je od njih humoristična i satirična crta, koju uočavamo kod Korajca, Adalberta Kuzmanovića, Inhofa, Ante Benešića, Ise Velikanovića, Antuna Gustava Matoša, Ferde Stražimira Kulundžića i naravno kod Živka Bertića, te još ponekih, tako da su satira i humor izrazita obilježja ponajboljih srijemskih pisaca XIX. stoljeća (naravno i XX. st., poglavito onih koji su pripadali širem krugu Hrvatske moderne).
Školovanje i karijera
Živko je Bertić rođen u Kukujevcima 20. II. 1875., u seljačkoj obitelji. U rodnomu mjestu je pohađao pučku školu, gimnaziju u Osijeku i Zagrebu, a studij prava u Zagrebu i Pragu. Zbog sudjelovanja pri spaljivanju mađarske zastave 1895. godine u Zagrebu, uhićen je i osuđen na kaznu zatvora, koja je kratko trajala. Poslije toga studij nastavlja u Pragu gdje je bio aktivan kao urednik novina „Hrvatska misao“ (1897.) i „Novo doba“ (1898.). Doktorirao je pravne znanosti u Zagrebu 1902. godine.
Zbog svoje vezanosti uz politiku Stjepana Radića, teško mu se bilo zaposliti u rodnomu Srijemu. Jedva dobiva posao u tadašnjoj Mitrovici, zbog pritisaka na poslu nije dugo radio kao sudac, već napušta to mjesto i odlazi u Zemun, gdje otvara odvjetnički ured. Tamo je živio sve do smrti, 25. X. 1938. godine.
Godine 2013. je, dakle, prošlo 75 godina od njegove smrti. Objavljivao je uglavnom humorističnu prozu, a zbog svoje političke nepodobnosti, često pod pseudonimom „Živan iz Srema“. Djelujući književno, uočio je kako njegova pisana riječ ne može doprijeti do čitatelja i biti na pravi način receptirana, ako nema odgovarajuće političke potpore, ma koliko se radilo o dobrim književnim djelima. Literaturu je zapostavio zbog političke aktivnosti, objavljujući pravne i političke spise, djelujući sa stajališta Hrvatske seljačke stranke, te je u više navrata bio narodni zastupnik. Njegov politički credo razabire se u studiji „Federalizam ili centralizam“, tiskanoj u „Obzoru“ 1939. gdje napada srpsku imperijalističku politiku.
Književno djelo
Književni rad mu obilježavaju humoristična djela, satira, eseji, crtice i pripovijetke i to iz slavonskog i srijemskog života. U djelima mu se često pojavljuju sentimentalno i toplo opisani prizori iz srijemskog sela, njegove svakodnevice, a posebice rodnoga mu sela Kukujevaca. U njegovim ga radovima kritičari opisuju kao dostojnog učenika Relkovića i Josipa Kozarca.
Njegova književna djela su sljedeća: „Ženski udesi“, pripovijesti, Matica hrvatska, Zagreb,1902.; „Zgode i nezgode jedne deputacije“, pripovijesti, Zagreb, 1911.; „Oszlicz Szillard i njegov certifikat“, pripovijest, Zagreb s.a. 1911..; „Na velike škole (crtica)“, pripovijest, Zagreb, 1917.; „Hrvatska politika“, Zagreb. 1927.; „Prijedlog izvršenja na pokretnine“, Beograd, 1937.; „Izabrana djela – Pet stoljeća hrvatske književnosti“, sv. 68, Zagreb, 1980.
Bertić je objavljivao i u „Nadi“, časopisu za književnost, u to vrijeme priznatom. Jednako kao i pisci XIX. stoljeća i oni koji se smještaju u XX. stoljeće, kao uostalom i književnici našega vremena, uglavnom su potpuno uključeni u suvremena literarna htijenja, no različitih svjetonazorskih i izražajnih tendencija, poput njih i Živko Bertić nedvojbeno obogaćuje hrvatsku književnost u cijelosti i svjedoči nespornu hrvatsku prisutnost u Srijemu.
Članak objavljen povodom 75 godina od smrti Živka Bertića
Tekst: Mila Markov-Španović
Fotografije: www. europeana.eu i Hrvatska riječ
