Redovnica Amadeja (rođ. Karolina) Pavlović Petrovaradinka je koju crkveni povjesničari smatraju velikanom prošlosti u našim krajevima. Rođena je od oca Alojzija i majke Franjke r. Ambrišak u Petrovaradinu, u župi sv. Roka, 28. siječnja 1895. U Petrovaradinu je završila šest razreda pučke škole, a sedmi i osmi pohađala je u Novom Sadu. Završivši trgovačku školu, dvije je godine provela u roditeljskom domu čekajući posao, a potom je radila u Zemunu. Ušla je u samostan družbe Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu 4. studenoga 1922. Ulaskom u novicijat 1925. godine dobila je redovničko ime Amadeja. Nakon ulaska u samostan završila je učiteljsku školu, a 1929./30. i Višu pedagošku akademiju u Zagrebu. Nakon polaganja prvih redovničkih zavjeta 1926., radila je do 1930. kao učiteljica u Državnoj pučkoj školi u Đakovu, a od 1930. do 1941. predavala je u građanskoj školi koju su sestre držale u Đakovu. Doživotne redovničke zavjete položila je 1932. u Đakovu.
Poglavarica Provincije
Već 1937. s. Amadeja je ušla u sastav provincijalnoga Vijeća, 1940. imenovana je zamjenicom poglavarice, a 1943. postaje poglavarica Provincije. Tu je službu obavljala do 1955. godine. U teškim danima Drugoga svjetskog rata dio sestara kojima je s. Amadeja bila na čelu našao se na prvim crtama bojišnice, druge su gladovale, treće su bile prisiljene napustiti samostane, a četvrte su pod svoj krov primale izgnane sestre i civile. U istom vremenu ni jedna vlast nije bila naklonjena sestrama, a njihove kuće i poljoprivredna dobra bile su na meti, zauzimane pa napuštane i na kraju većim dijelom nacionalizirane. To doba njezinog života puno je žrtvi za sestre družbe u samostanima širom zemlje, u čemu je bila do kraja požrtvovana, bez obzira je li za to bilo potrebno pregovarati ili moliti njemačke vojne zapovjednike, dužnosnike NDH ili partizane.
Briga majke Amadeje
Samo jedan od znakova te požrtvovnosti bila je činjenica da je pod lažnim imenom skrivala u samostanu u Đakovu židovsku djevojčicu Zdenku Bienenstock. Njezina obitelj ubijena je u koncentracijskim logorima, a jedanaestogodišnju Zdenku iz Osijeka je u lipnju 1941. u Đakovo doveo svećenik Alfred Hölender i predao ju majci Amadeji. Ona ju je skrivala u samostanu, pod lažnim imenom, do svibnja 1945. Rijetke su sestre znale identitet djevojčice, čija je prisutnost predstavljala iznimnu opasnost za samostan, koji je istovremeno neko vrijeme bio i sjedište nacističkih vojnika. Unatoč opasnosti za sestre i vlastiti život, majka Amadeja skrivala je tu djevojčicu i pomagala joj. O tome je Zdenka Bienenstock napisala: „Kao malo dijete nisam morala nositi žuti povez na ruci sa židovskom zvijezdom i nije se tražilo da budem registrirana kao Židovka. Majka poglavarica bila je jedina koja je znala moje židovsko podrijetlo. Pohađala sam sestarsku školu i živjela u konviktu pod lažnim imenom, kao dijete izbjeglica iz Bosne. Zvali su me Zdenka, ali u mojim dokumentima bilo je ime jednog pokojnog djeteta, koje sam zaboravila. Časna majka Amadeja meni je zbilja bila kao majka. Zbog mene je izložila sebe i cijeli samostan opasnosti. Prekršaji pružanja utočišta, pomaganja ili spašavanja Židova, kažnjavali su se smrću. Ona je čuvala moju tajnu, unatoč opasnosti za sebe i zajednicu u samostanu. Za činjenicu da sam preživjela strašno vrijeme Drugog svjetskog rata, diplomirala na Hebrejskom sveučilištu, i imam predivnu obitelj, zaslužna je velikodušnost duha, duboka vjera i hrabrost poglavarice majke Amadeje“.
Pravednica među narodima
Zdenka se nakon rata nastanila u SAD-u. Zahvalna za dobročinstvo koje joj je pružila majka Amadeja, u travnju 2008. uputila je molbu Memorijalnom centru za žrtve Holokausta Yad Vashem da se majci Amadeji dodijeli priznanje Pravednik među narodima. U rujnu iste godine majci Amadeji je posthumno dodijeljeno priznanje Pravednice među narodima, koje Izrael dodjeljuje nežidovima za koje je dokazano da su spašavali Židove tijekom Drugoga svjetskog rata. Priznanje je uručeno Hrvatskoj provinciji Družbe Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu 23. ožujka 2009. Ovo je samo jedno od djela koje se nalazi u dossieru s. Amadeje u Yad Vashemu. Tamo se navodi da je uspjela uvjeriti ustaške poglavare da iz tranzicijskog logora za židovske žene i djecu, gdje su mnogi umrli od gladi i zaraznih bolesti dok su čekali premještaj u koncentracijske logore, dozvole da primi trudnu i bolesnu Židovku u posebno bolničko krilo samostana sestara u Đakovu. Na isti način je, navodi se, pomogla da se spasu mnoge žene.
Sestra Amadeja umrla je 26. studenog 1971. godine u Đakovu, gdje je i pokopana. Zahvaljujući povjesničaru Ivanu Armandi, o njezinom životu i djelu zna se većina povijesno bitnih podataka.
Autor: M. Tucakov
Naslovna fotografija: Amadeja Pavlović – portret iz Hrvatskog doma – Matice u Subotici, autor: Stjepan Albot
