Stjepan Barić je bio političar i publicist. Osnovnu školu i realnu gimnaziju pohađao je u Zemunu, gdje je i maturirao 1907. Studij filozofije i prava studirao je u Zagrebu i u Fribourgu (Švicarska). God. 1918. izabran je u Narodno vijeće SHS u Zagrebu i tada počinje njegovo političko djelovanje. Početkom 1919. izabran je za jednoga od zamjenika zastupnika u Privremenom narodnom predstavništvu Kraljevine SHS u Beogradu. U svibnju te godine sudjelovao je u osnivanju Hrvatske pučke stranke (HPS) u Zagrebu, u kojoj je najprije obnašao dužnost predsjednika seljačkog odjela (kurije) Seljačka demokracija, a zatim od sredine 1920. do 1929. predsjednika cijele stranke. Na izborima za Ustavotvornu skupštinu 28. XI. 1920. izabran je za narodnog zastupnika Virovitičke županije. Kandidirao se i na skupštinskim izborima 1923. i 1925., ali bez uspjeha. No, ponovno je izabran (u Srijemskoj županiji) na izborima 18. IX. 1927. Od 27. VII. 1928. do uvođenja Šestosiječanjske diktature kralja Aleksandra 6. I. 1929. bio je ministar socijalne politike u vladi Antona Korošca (1872. – 1940.), slovenskog političara i teologa, nakon čega se prestao aktivno baviti politikom.
Bavio se i gospodarskim poslovima, te je bio član uprave Hipotekarne banke i direktor Privilegirane agrarne banke (1937. – 1941.). Uz to se zanimao za zadrugarstvo, a jedno je vrijeme bio i predsjednik Zadružne sveze.
Njegovo publicističko djelovanje očituje se u napisima o pitanjima unutarnje politike u Kraljevini SHS, programskim člancima u vezi s djelovanjem HPS-a, političkim govorima, intervjuima i sl. Objavljivao je u Seljačkim novinama (1918. – 1926.), Hrvatskoj obrani (1920., 1921.), Narodnoj politici (1921.), Narodnoj istrazi (1922., 1925.), Seljačkom kalendaru (1922.), Težačkim novinama (1922., 1923.), Našem domu (1923.), a nakon dulje stanke objavio je članak o političkom teroru u Jugoslaviji u iseljeničkom listu Napredak (Sydney, 1939., br. 70). Uređivao je Seljačke novine (1918. – 1924.) u 1918. i dijelu 1919. potpisivao se kao urednik M. Markov i Matija Markov, a uređivao je i jedno godište Seljačkoga kalendara (1920.).
Prema članku Vlatka Rukavine iz Biografskog leksikona Hrvata istočnoga Srijema
Članak objavljen povodom 75 godina od smrti, u okviru projekta Godina hrvatskih velikana u Vojvodini
Izvor: Hrvatska riječ (H. R.)
