Od igre na polju do utemeljiteljice umjetnosti u tehnici slame

U stvaralaštvu u tehnici slame, Đurđin, selo pokraj Subotice, ima jedinstveno mjesto, jer je rodni kraj utemeljiteljice ove umjetnosti Kate Rogić. To je umjetnica za koju kritičar Mirko Šolaja kaže kako je „Generalić u tehnici slame“. Njezina su djela bila izložena na stotinjak izložbi po domovini i svijetu, a osobno je i papi Pavlu VI. predala grb od slame, te postala doživotna počasna članica Instituta „Ivan Antunović“ u Subotici. Osim ljubavi prema umjetnosti, cijeli je svoj život bila predana Crkvi i hrvatskom narodu. 

„E, sad ćemo nešto drukčije“

Kata Rogić rođena je točno prije 100 godina – 11. listopada 1913. godine – na đurđinskim salašima. Odrasla je u šesteročlanoj obitelji, gdje je odgajana u duhu katoličke vjere. Nakon završene četverogodišnje osnovne škole, „Milodanovićeve škole“ u Đurđinu, ostala je na salašu i radila sve domaće poslove. Radom u tehnici slame počela se baviti još kao djevojčica, dok je čuvala guske. Kao i ostala djeca tada, prvo je naučila praviti prstenje, zatim cvjetiće i perlice. 

„Nitko nije ni mogao zamisliti da će se na prostranim strništima Đurđina, kroz dječju igru roditi umjetnost jedinstvena u cijelom svijetu, umjetnost u tehnici slame“, navodi Katina najmlađa sestra, osamdesetosmogodišnja Marija Rogić. 

Kao djevojka Kata Rogić je vrlo aktivno bila uključena u kulturni i vjerski život sela, što se najbolje ogleda u činjenici da je bila jedna od inicijatorica početka održavanja crkvene Dužijance u Đurđinu. Počevši već s prvom đurđinskom Dužijancom 1935. godine, izrađivala je krune za svaku iduću zahvalu Bogu za žetvu. Karakteristično za njen rad s krunama, a kasnije i s ostalim predmetima od slame, je da je puno toga iskušavala, uvijek nešto novo pravila i da joj je glavna uzrečica prije početka nekog rada bila: „E, sad ćemo nešto drukčije, da ne bude isto kao što je lanjske godine bilo“, prisjeća se Jelica Prćić, nećakinja Mare Ivković Ivandekić, Katine prijateljice i također jedne od utemeljiteljica ove umjetnosti naive. 

U poratno vrijeme, kada je bilo potrebno naći prikladnu zamjenu za „krune“, jer su postale opasne makar su bile samo od slame, Kata je počela stvarati liturgijske predmete, a 1946. godine izradila je prvi sakralni predmet – kalež od slame i time afirmirala novi način umjetničkog izražavanja. Nažalost, ovaj predmet nije sačuvan, ali je pokaznica – „sakrament“ iz 1947. godine sačuvana i nalazi se u đurđinskom župnom uredu. Iz godine u godinu stvarala je nove liturgijske predmete – najčešće inspirirana liturgijskim simbolima. 

Posljednji pothvat – križni put 

Nakon što je Ana Milodanović iz Starog Žednika 1961. godine, prva od svih umjetnica u tehnici slame, pristupila likovnoj sekciji (koja se tada zvala „Likovna kolonija“) u KUD-u „Matija Gubec“ u Tavankutu, širom su se otvorila vrata prezentaciji ove umjetnosti u široj kulturnoj javnosti. Njezin su primjer slijedile njezine sestre Teza Milodanović i Đula Milodanović-Kujundžić, ali i Kata Rogić i Mara Ivković Ivandekić iz Đurđina. Na taj način Kata Rogić počinje sudjelovati na zajedničkim izložbama slamarki. Od 1968. godine skupa s prijateljicom i susjedom Marom Ivković Ivandekić počinje praviti simbole, tzv. „krune“, za crkvenu – katedralnu Dužijancu, dakle punih 25 godina. Tako je nastala zbirka njezinih radova koja se čuva u sjemeništu „Paulinum“ u Subotici. 

Mnoštvo slika i simbola koje je Kata Rogić napravila nalazi se ne samo u Vojvodini, nego i u inozemstvu budući da je subotički biskup mons. Matiša Zvekanović prilikom putovanja često za dar nosio radove od slame. Najveća zbirka njezinih radova nalazi se u pastoralnom centru rodne joj župe u Đurđinu. „Stalna izložba djela Kate Rogić i Mare Ivković Ivandekić“ otvorena je mjesec dana prije Katine smrti, 9. svibnja 1993. godine. 

Posljednji veliki slamarski pothvat Kate Rogić bio je napraviti četrnaest postaja (slika) križnog puta koje se danas nalaze u crvi sv. Josipa Radnika u Đurđinu. Ovo jedinstveno djelo u cijelom svijetu radila je skupa s Marom Ivković Ivadekić, koja je morala sama završiti započeto, jer je Kata Rogić napustila ovozemaljski život nakon završene četiri slike križnog puta, 4. lipnja 1993. godine, ne napunivši osamdesetu godinu života. 

Papin grb
„Najveće priznanje Katinom radu dao je subotički biskup mons. Matiša Zvekanović kada je na Veliki ponedjeljak 1976. godine došao na naš salaš i zamolio ju da napravi papin grb. Budući da je trebao biti gotov do prvog svibnja, vremena je bilo malo, a posla puno, te je Kati bila neophodna pomoć prijateljice Mare Ivković Ivandekić. Kata je radila danju i noću, baš kao i pred svaku Dužijancu, i mislila sam da će izaći iz pameti“, prisjeća se Marija Rogić. Tako je Kata Rogić dobila jedinstvenu priliku ovu umjetnost osobno prezentirati papi Pavlu VI. 2. svibnja 1976. godine prigodom proglašenja blaženim hrvatskog kapucina, sluge Božjega Leopolda Bogdana Mandića. Na taj je način djelo jedne tihe i samozatajne slamarke našlo svoje mjesto u Vatikanskim muzejima, te je radi toga imenovana doživotnom počasnom članicom Instituta „Ivan Antunović“ u Subotici. 

Članak objavljen povodom 100. obljetnice rođenja Kate Rogić

Izvor: Hrvatska riječ (Jelena Dulić)
Fotografije: Hrvatska riječ