Na današnji dan prije točno deset godina, 29. ožujka 2008. godine, na svojoj XIX. Sjednici, i Hrvatsko nacionalno vijeće, kao drugi osnivač, donijelo je odluku o Osnutku Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata. Prvi suosnivač Zavoda je Skupština Autonomne pokrajine Vojvodine – ona je odluku o osnutku donijela 19 dana ranije: 10. ožujka. Ukoliko se promatra iz rakursa posljedica, ova dva događaja spadaju vjerojatno među najvažnije kada je riječ o području kulture u hrvatskoj zajednici u Srbiji nakon sloma socijalizma.
Glavna svrha ZKVH-a, određena osnivačkim aktom – Odlukom o osnutku, sadržana je u radu na „očuvanju, unaprjeđenju i razvoju kulture hrvatske manjinske zajednice u Vojvodini“ (Čl. 1), i to kulture kao takve, razumljene u svoj svojoj složenosti. Riječ je, inače, o prvoj profesionalnoj ustanovi u području kulture Hrvata u Vojvodini, koja se pretežito ima financirati iz proračuna AP Vojvodine.
Mukotrpni napori vodstva DSHV-a
Inače, samom donošenju odluke suosnivača o osnivanju Zavoda, prethodila je dosta živa i odlučna aktivnost prvih ljudi hrvatske zajednice, prije svega predstavnika Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini. Naime, sredinom listopada 2007. godine na marginama jednog skupa nevladinih organizacija, dr. sc. Slaven Bačić doznao je informaciju kako se u pokrajinskim tijelima vlasti ozbiljno razgovara o osnivanju zavoda za kulturu tradicionalnih nacionalnih manjina – Mađara, Slovaka, Rumunja i Rusina. To je trebalo uraditi po uzoru na rad Zavoda za kulturu vojvođanskih Mađara iz Sente, kojeg je nekoliko godina ranije osnovalo Mađarsko nacionalno vijeće i koji je financiran sredstvima iz Mađarske. S ovom informacijom upoznato je vodstvo DSHV-a, napose tadašnji predsjednik DSHV-a Petar Kuntić i pokrajinski zastupnik DSHV-a Dujo Runje.
Veoma brzo – već 29. listopada 2007. godine, DSHV je uputio dopis, kojeg je potpisao predsjednik Petar Kuntić, pokrajinskome tajniku za nacionalne manjine, upravu i propise Tamásu Korheczu, u kojemu
se posebno istaknulo kako je „takvo postupanje kršenje Sporazuma o zaštiti manjina između Republike Hrvatske i Srbije i Crne Gore o zaštiti prava hrvatske manjine u Srbiji i Crnoj Gori i srpske i crnogorske manjine u Republici Hrvatskoj iz 2005., osobito članaka – 1. (‘Stranke će osigurati pripadnicima manjina pravo na izražavanje, očuvanje i razvijanje njihova nacionalnog, kulturnog, jezičnog i vjerskog identiteta’), članka 2. (‘Stranke se obvezuju da će pripadnicima manjina osigurati … kulturnu autonomiju, održavanjem, razvojem i iskazivanjem vlastite kulture, te očuvanjem i zaštitom svojih kulturnih dobara i tradicija – pravo na očuvanje nacionalnog identiteta i vjeroispovijesti’), članka 5. (‘Stranke … poticat će osnivanje kulturnih i prosvjetnih centara kao i rad drugih ustanova nacionalnih manjina na području Republike Hrvatske, odnosno na području Srbije i Crne Gore’) te članka 10. (‘Stranke će podupirati istraživanja iz područja povijesti, kulture i položaja manjina’)“. No, ovo pismo nije proizvelo nikakav učinak!
Naime, prva javna potvrda gore spomenute informacije dogodila se tek koncem prosinca 2007. godine, kada je na internetskoj stranici Izvršnoga vijeća AP Vojvodine objavljena vijest da je na sjednici pokrajinske vlade od 18. prosinca 2007. godine usvojen Nacrt odluke o osnivanju četiriju ustanova za kulturu – Zavoda za kulturu vojvođanskih Mađara, Zavoda za kulturu vojvođanskih Rumunja, Zavoda za kulturu vojvođanskih Rusina i Zavoda za kulturu vojvođanskih Slovaka.
U povodu toga, predsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini Petar Kuntić uputio je, odmah nakon nove 2008. godine, ponovno pismo mjerodavnim pokrajinskim tajnicima – za kulturu i obrazovanje Zoltánu Jegesu i za nacionalne manjine, upravu i propise Tamásu Korheczu, u kojem je opetovano iskazao oštro negodovanje. „Držimo nedopustivim da se istodobno ne osniva i Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, jer su Hrvati po brojnosti druga manjinska zajednica u Pokrajini, a uz to je hrvatska manjina tzv. nova manjina, bez tradicionalne manjinske infrastrukture i tek s elementarnim institucijama, iz čega proizlazi i važnost osnivanja ovakvog zavoda za hrvatsku manjinsku zajednicu“, navedeno je u pismu, uz molbu tajnicima da predlože „dopunu nacrta odluke, tako da se pokraj nabrojanih četiriju zavoda, u odluci predloži i osnivanje Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata“.
Inicijativa DSHV-a urodila je plodom
Kako je izvijestila Hrvatska riječ od 18. siječnja 2008. (br. 255), zamolba predsjednika DSHV-a Petra Kuntića u spomenutim je tajništvima razmatrana te mu je javljeno da će se predložiti i osnivanje Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata. „Vjerojatno je došlo do tehničke pogreške, jer sam u ranijim razgovorima s dužnosnicima Izvršnog vijeća Autonomne Pokrajine Vojvodine dobio obećanje da će se oni založiti za osnivanje Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata“ izjavio je tada Petar Kuntić za Hrvatsku riječ.
„Hrvatska riječ“ – zainteresirano i angažirano držanje
Posebno valja istaknuti kako je tjednik Hrvatska riječ proaktivno i kontinuirano pratio i podržavao cijeli proces lobiranja prema Izvršnom vijeću AP Vojvodine da prihvati inicijativu Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini za osnutak Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata. Takva očitovana praksa, vjerojatno, spada u najsvjetlije trenutka našeg informativno-političkog glasila. Tim prije, jer nije prijeđena granica novinarskog profesionalizma, već je svjedočena demokratska zainteresiranost i angažiranost za pravedno rješenje.
Na sjednici Izvršnog odbora Hrvatskog nacionalnog vijeća održanoj 16. veljače, u Subotici, na kojoj su, osim predsjednice Izvršnog odbora HNV-a Slavice Peić, bili nazočni i članovi Antonija Čota, Mato Groznica, Jašo Šimić i Joza Kolar, nakon rasprave o inicijativi za formiranje Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, jednoglasno je imenovana radna skupina u sastavu: Zlatko Šram, Slaven Bačić, Tomislav Žigmanov, Ladislav Suknović i Antonija Čota, koja će predložiti vršitelja dužnosti ravnatelja Zavoda, članove Upravnog i Nadzornog odbora, te odrediti sjedište ove ustanove, a njihovi se prijedlozi trebaju potvrditi na prvoj narednoj sjednici HNV-a (vidi Hrvatska riječ, br. 260).
Kronologijski promatrano, Izvršno vijeće Vojvodine je potom, na svojoj sjednici održanoj 28. veljače, utvrdilo Prijedlog odluke o osnivanju Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata te isti uputilo Skupštini AP Vojvodine na usvajanje. Kako je za Hrvatsku riječ izjavio pokrajinski tajnik za obrazovanje i kulturu prof. dr. Zoltán Jeges, prihvaćanjem ove odluke bit će „zaokružen proces formiranja zavoda za kulturu nacionalnih zajednica čiji su jezici u službenoj uporabi u AP Vojvodini“ (vidi Hrvatska riječ, br. 262) . Isto je potvrđeno, kao što smo već pisali na našoj internetskoj stranici, donošenjem odluke o osnivanju Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata na sjednici Skupštine Autonomne Pokrajine Vojvodine od 10. ožujka 2008. godine. Na istoj je za vršitelja dužnosti ravnatelja Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata imenovan profesor filozofije Tomislav Žigmanov.
Hrvatsko nacionalno vijeće, na svojoj XIX. sjednici održanoj 29. ožujka 2008., prihvatilo je s 18 glasova „za“ biti suosnivačem Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata donošenjem Odluke o osnivanju, čiji je sadržaj identičan odluci pokrajinske Skupštine. Sjednica se održavala u kaotičnoj atmosferi, uz rad na ivici kvoruma, a neposredno prije glasovanja o ovoj odluci napravljena je stanka kako bi se osigurao dovoljan broj vijećnika – njih 18, za nastavak rada i kvalificirano odlučivanje. Na istoj sjednici HNV-a, nije se raspravljalo o prijedlogu Skupštine AP Vojvodine da za v. d. ravnatelja prve profesionalne institucije kulture Hrvata u Srbiji bude imenovan profesor filozofije Tomislav Žigmanov budući da je ovaj prijedlog izazvao burnu raspravu te oštre kritike pojedinih vijećnika, napose Josipa Ivankovića. No, predloženi su i kandidati za članove Upravnog (njih 12: Dujo Runje, za predsjednika, Olga Šram, Cecilija Miler, Josip Tolj, Katarina Čeliković, Marija Lovrić, vlč. Eduard Španović, Zvonimir Pelajić, vlč. Andrija Anišić, Slaven Bačić, Ilija Žarković i Darko Sarić Lukendić) i Nadzornog odbora (njih 4: Ivan Budinčević, Ljiljana Dulić, Josipa Vojnić Tunić i Tatjana Melvinger), za koje je glasovalo sljedećih 18 članova Hrvatskog nacionalnog vijeća (Branko Horvat, Slavica Peić, Mato Groznica, Antun Kaić, Stipan Stipić, Mirko Ostrogonac, Josip Gabrić, Slaven Dulić, Petar Kuntić, Marinko Jadrijević, Stipan Šimunov, Andrija Kopilović, Olga Šram, Šima Raič, Ladislav Suknović, Andrija Ađin, Joza Kolar i Zoran Vojnić Tunić, koji je došao samo na glasovanje nakon što je Josip Ivanković napustio sjednicu). Usvojeni prijedlozi poslani su pokrajinskom Izvršnom vijeću, koji je na jednoj od narednih sjednica izabrao 9 članova Upravnog odbora i 3 člana Nadzornog odbora Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata.
Prva izjava v. d. ravnatelja ZKVH-a Tomislava Žigmanova
Nakon što je predložen za v. d. ravnatelja Zavoda odlukom Skupštine Autonomne Pokrajine Vojvodine, Tomislav Žigmanov je u izjavi za Hrvatsku riječ od 14. ožujka 2008. (br. 263) rekao kako će prvi daljnji koraci biti usmjereni na okončanje institucionalne izgradnje Zavoda, to jest na imenovanje Upravnog i Nadzornog odbora. „Skupa s njima sačinit će se temeljni dokumenti Zavoda, prije svega Statut, kako bi se Zavod mogao registrirati kao samostalna javna ustanova. Usporedo s aktivnostima na tome planu, poradit ćemo i na izradi konkretnoga programa rada za iduće razdoblje. Program rada treba na neki način sadržati i operacionalizirati glavnu svrhu postojanja Zavoda, a to je rad na, kako stoji u Odluci o osnivanju, očuvanju, unaprjeđenju i razvoju kulture vojvođanskih Hrvata. Pri tomu će se voditi računa kako o konkretnim prilikama u prostoru naše kulture i njezinim potencijalima tako i financijskim resursima koje ćemo imati na raspolaganju. Početak korištenja proračunskih sredstava, koja će biti u visini od nekoliko milijuna dinara na godišnjoj razini, ovisit će o vremenu i dinamici institucionalizacije Zavoda“, izjavio je tada Tomislav Žigmanov, dodajući kako će sjedište Zavoda za početak biti u Subotici, točnije u kući pokojnog profesora Bele Gabrića.
Tomislav Žigmanov
