Dokumentarni žanr, slabiji ili jači, ali vidljiv kritički odnos spram društvenog uređenja i režima u vrijeme kada su nastajali i produkcijski potpis Zagreb filma – poveznica su među ostvarenjima prikazanim u okviru ovogodišnjeg Ciklusa hrvatskog filma u Vojvodini, koji Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata i Udruga za audio vizualno stvaralaštvo „Artizana“ iz Zagreba četvrtu godinu zaredom organiziraju u suradnji s Art kinom „Lifka“ u Subotici.
Prve programske večeri, 4. rujna 2014. godine, publika je imala prilike pogledati šest dokumentarnih filmova Krste Papića: Nek se čuje i naš glas, Mala seoska priredba, Halo Munchen, Čvor, Specijalni vlakovi i Kad te moja čakija ubode, koja su lani restaurirana. Bez obzira bavi li se radio amaterima, prikazuje vinkovački kolodvor ili priča priču o ljudima koji odlaze na rad u inozemstvo, Papić svojim filmovima otkriva naličje tada vladajuće političke ideologije. To ga je, uz verizam u stilu, svrstalo, ne bez razloga, u klasika hrvatske dokumentaristike, o čemu svjedoče i nagrade za njegove filmove na međunarodnim festivalima.
Jedan od razloga zašto su za ovu manifestaciju odabrani baš Papićevi filmovi je i taj što je on dio svog djetinjstva proveo kod Sente, dakle u Vojvodini.
„Svih šest filmova je nastalo između 1968. i 1972. godine, dakle u najplodnijem razdoblju hrvatske kinematografije. Dok su mnogi snimali dokumentarne filmove, pa bi nakon njih došli do igranog filma, Papić je činio suprotno. Naime, nakon svog debitantskog filma 'Iluzija', koji nije dobro prošao kod filmske kritike i struke, Papić se morao neko vrijeme prebaciti na dokumentarni film. U tom je razdoblju i nastalo ovih šest filmova“, kazao je redatelj Silvio Mirošničenko iz Udruge „Artizana“.
Druge večeri, 6. rujna, prikazana su četiri „neposlušna“ i zabranjivana filma u SFRJ ‒ Devalvacija jednog osmijeha Vojdraga Berčića (1967.), Splendid Isolation Petra Krelje (1973.), Bino, oko galebovo Nikole Babića (1973.) i Vodič kroz Trst Ive Škrabala (1969.). Posebno zanimljivih tema su prvospomenuti Berčićev film koji govori o Arifu Heraliću, liku s nekadašnje novčanice od 10, odnosno 1.000 dinara, kao i Škrabalovo ostvarenje u kojem se autor poigrava s opsesijom socijalističkog čovjeka za šopingom u prekograničnom svijetu kapitalizma.
Jedan od organizatora Ciklusa, redatelj podrijetlom iz Subotice, Branko Ištvančić najavio je još dva filmska programa u Vojvodini do kraja godine, kada će zainteresirani moći pogledati dokumentarne filmove Dragi Lastane, koji je dobio nagradu publike na ovogodišnjem Zagreb Doxu te Poeziju i revoluciju, koja govori o Hrvatskom proljeću 1971. godine.
Ciklus hrvatskog filma u Vojvodini održava uz potporu Hrvatskog audiovizualnog centra i Grada Zagreba, u suradnji sa Zagreb filmom.
Tekst: D. B. P.
Fotografije: Subotica.info i E. Čeliković
