U NSK-u je 19. svibnja 2022. godine upriličeno predstavljanje knjige Demografska i društvena održivost Hrvata u Vojvodini: aktualni trendovi, izazovi i perspektive u sunakladi Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar – podružnica Vukovar i Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata iz Subotice triju autora – dr. sc. Dražena Živića, dr. sc. Sandre Cvikić i profesora Tomislava Žigmanova. Na Kliofestu su je predstavili : u ime nakladnika dr.sc. Željko Holjevac, recenzent dr.sc. Mario Bara, autori dr. sc. Sandra Cvikić, virtualno, i profesor Tomislav Žigmanov.
Predstavljanju su, na poziv Festivala i Hrvatske matice iseljenika, uz zainteresiranu publiku i Matičina ravnatelja profesora Miju Marića prisustvovali i predsjednica saborskog Odbora za Hrvate izvan Republike Hrvatske Zdravka Bušić, izaslanik predsjednika Vlade Republike Hrvatske i državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske Zvonko Milas, dr. sc. Milan Bošnjak, savjetnik s posebnim položajem za pitanja hrvatske nacionalne manjine u inozemstvu iz Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH; državna tajnica Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade Željka Josić te načelnica Sektora za međunarodnu kulturnu suradnju i europske poslove Ministarstva kulture Mirjana Ana Maria Piskulić, kao i niz saborskih zastupnika.
Nova knjiga u sunakladi zagrebačkog Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar i subotičkog Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, recenzenti koje su izv. prof. dr. sc. Mario Bara i dr. sc. Ivo Turk a urednica dr. sc. Ivana Bendra, plod je istoimenog projekta koji je tijekom 2021. godine proveo Institut Pilar u suradnji sa Zavodom za kulturu vojvođanskih Hrvata. Urednica Bendra u uvodnoj riječi napominje kako se kroz tri opsežna poglavlja na dvjestotinjak stranica razotkriva niz poteškoća s kojima se suočava hrvatska nacionalna manjina na prostoru Vojvodine i Republike Srbije.
Riječju, u prvom poglavlju Dražen Živić daje uvid u demografske trendove i procese unutar hrvatske zajednice u Vojvodini kroz osam potpoglavlja, temeljem analize podataka Republičkog zavoda za statistiku Republike Srbije. U kontekstu ukazivanja na pola stoljeća kontinuirane depopulacije Hrvata daje detaljni prikaz prostornog razmještaja hrvatskoga stanovništva u Vojvodini prema upravno-teritorijalnom ustrojstvu Vojvodine te dodatno prema tipu naselja (gradska/ostala).
U drugom poglavlju – Srbijanski proces tranzicijske pravde i položaj hrvatske nacionalne manjine u Srbiji i Vojvodini Sandra Cvikić nastoji tematizirati položaj i status hrvatske nacionalne manjine u Srbiji u odnosu na zakonodavni okvir srbijanskog društva u kontekstu utjecaja znanstvenih spoznaja tranzicijske pravde na ostvarivanje prava i sloboda njenih pripadnika. Piše i o aktivnostima koje upućuju na položaj hrvatske nacionalne manjine u Srbiji kroz analizu izvješća Vijeća Europe iz 2018. godine o provedbi Europske povelje o regionalnim i manjinskim jezicima; izvješća savjetodavnog Vijeća Europe o provedbi Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina iz 2019. godine; Izvješća o osiguranju ljudskih prava u Srbiji u 2020. i dr.
U trećem, i posljednjem poglavlju – Hrvati u Srbiji i Vojvodini: osnovne povijesne i sociografske činjenice Tomislav Žigmanov daje pregled informacija o kontekstu uspostave, izgradnje i razvoja manjinske infrastrukture hrvatske manjinske zajednice u Republici Srbiji koja ima funkciju očuvanja i razvoja nacionalnog identiteta kroz ostvarivanje manjinskih prava Hrvata u Republici Srbiji u razdoblju nakon 2000. godine. Kroz devet potpoglavlja Žigmanov daje uvid u višestoljetnu prisutnost Hrvata na prostoru Srbije, s naglaskom na negativne povijesne čimbenike za njihovu integraciju u Srbiji u suvremenu hrvatsku naciju, ali i društveni život u suvremenom demokratskom srbijanskom društvu. Demokratska tranzicija Srbije pokazala je senzibilitet za prava Hrvata kao nacionalne manjine tek od 2000. godine, osobito usvajanjem Zakona o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina u tadašnjoj Saveznoj Republici Jugoslaviji iz 2002. godine, čime Hrvati u Srbiji prvi put dobivaju mogućnost za institucionalno i od države financijski poduprto ostvarivanje manjinskih prava.
Daje detaljni uvid u nedostatke, ali i dosege zajamčenih prava Hrvata u Vojvodini u pogledu kulturnog djelovanja na promoviranju, njegovanju, razvoju i očuvanju kulturnog naslijeđa vojvođanskih Hrvata, ostvarenju prava na informiranje na materinskom jeziku i prava na obrazovanje na materinskom jeziku, kao i službenoj uporabi hrvatskoga jezika i pisma u Vojvodini.
O važnosti ove knjige , kojoj su financijsku potporu za objavljivanje dali Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske i Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, recenzent Mario Bara napisao je i ovo:
„Aktualni društveni i politički položaj Hrvata u Republici Srbiji čini ovo djelo iznimno važnim za objavu. Naime, uz naslijeđene negativne demografske trendove, Hrvati u Vojvodini i Republici Srbiji su izloženi brojnim nepovoljnim čimbenicima u novijoj povijesti. U određenim političkim, pa i znanstvenim krugovima u Srbiji niječe se pripadnost Bunjevaca i Šokaca hrvatskom narodu, što ima izravne refleksije na ostvarivanje manjinskih prava Hrvata u Republici Srbiji, uporabe jezika, ali i iskazivanje nacionalnog identiteta u javnom prostoru i popisima stanovništva. Izložen različitim oblicima pritisaka ovaj dio hrvatskog naroda treba svaki oblik pomoći institucija matične domovine, time i znanstvenih. Također, ustavna je obveza Republike Hrvatske dijelovima hrvatskoga naroda u drugim državama osigurati skrb i zaštitu.“
Preporuka više da je bilo iz osobne ili stručnjačke znatiželje što prije uzmete u ruke.
Tekst: Diana Šimurina -Šoufek
Foto: Lada Kanajet Šimić
