Ivan Armanda iz Zagreba autor je najnovije knjige u nakladi Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata pod naslovom Majka Anuncijata Kopunović (1887. – 1956.) : život i spisi prve vrhovne poglavarice hrvatske Družbe sestara Naše Gospe, tiskane u svibnju 2022. godine. Knjiga je tiskana kao peta u Biblioteci Prinosi za povijesna istraživanja. Recenzenti su dr. sc. Eldina Lovaš i dr. sc. Daniel Patafta, urednica je Katarina Čeliković, a likovna oprema djelo je Darka Vukovića. Kako autor u svojoj uvodnoj riječi piše, knjigu predaje u ruke čitatelja o 90. obljetnici utemeljenja hrvatske Družbe sestara Naše Gospe (1931. – 2021.) i 80. obljetnici preseljenja kuće matice iz Subotice u Zagreb (1941. – 2021.) te 65. obljetnici smrti (1956. – 2021.) i 135. obljetnici rođenja (1887. – 2022.) majke Anuncijate Kopunović.
Knjiga ima 176 stranica, podijeljena je na dva dijela: Život majke Anuncijate Kopunović (1887. – 1956.) (str. 13-110) i Spisi majke Anuncijate Kopunović (str. 111-170) a sadrži još Bibliografiju, Kratice, Izvore i Literaturu.
Stručni suradnik Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Ivan Armanda niz godina posvećeno istražuje povijest redovničkih zajednica, a ova je knjiga imala zadatak predstaviti i vrijeme u kojem je nastajala hrvatska Družba sestara Naše Gospe. O tome autor piše u svojoj uvodnoj riječi, iz koje možemo saznati cjelovitu poruku same knjige.
„Svakome koristiti – nikome škoditi“ poruka je koju je Družbi sestara Naše Gospe, kao moto i program života i rada, u 16. stoljeću ostavio njezin začetnik, sv. Petar Fourier, kazavši i da svaka članica Družbe mora imati „dušu djevice i srce majke“. Nadahnute ovim očinskim savjetima i naputcima, članice Družbe stoljećima su, u raznim zemljama, služile Kristu u potrebnima, makar im društvo nije uvijek bilo sklono. Društvena i politička zbivanja, ratovi i sukobi snažno su utjecali na ovu redovničku zajednicu, dovodeći je i do ruba opstanka. Od prvotne Družbe odvajali su se i osamostaljivali novi ogranci, koji su se, proživljavajući uspone i padove, nanovo dijelili i tako su opet nastajale nove družbe, među njima i Kalačka družba siromašnih školskih sestara Naše Gospe. I na njezin razvoj utjecala su društvena i politička zbivanja, osobito poslije Prvoga svjetskog rata, što je 1931. rezultiralo odvajanjem bačkih samostana i uspostavom neovisne Družbe bačkih siromašnih sestara učiteljica od Naše Gospe (danas Družba sestara Naše Gospe).
Uz biskupa Lajču Budanovića, ključnu ulogu u osamostaljenju i razvoju te Družbe odigrala je majka Anuncijata Kopunović, njezina prva vrhovna poglavarica. U prvom desetljeću uspjela je smiriti napetosti među sestrama, dati nov zamah odgojno-obrazovnom apostolatu i osnovati nekoliko novih filijala. No, mađarska okupacija Bačke na početku Drugoga svjetskoga rata promijenila je tijek Družbine povijesti. Kako bi očuvala svoju Družbu od pripajanja Kalačkoj družbi, majka Anuncijata je 1941., s malom četom sestara, napustila Bačku, ostavljajući za sobom sve što su sestre u tom kraju imale, i preselila je kuću maticu u Zagreb. Potom je u hrvatskim krajevima osnivala nove filijale kako bi omogućila sestrama da se uzdržavaju radom svojih ruku i da odgojno-obrazovnim apostolatom ispunjavaju jedan od temeljnih ciljeva svoje Družbe.“ /.../
Lik i djelo majke Anuncijate neodvojivi su od povijesti hrvatske Družbe sestara Naše Gospe. Stoga je priča o njezinu životu ujedno priča o nastanku i prvim desetljećima te Družbe.
U knjizi je, uz ostale fotografije, mjesto našlo i nekoliko vrlo rijetkih razglednica i fotografija u vlasništvu subotičkog kolekcinara Petra Skenderovića.
Tiskanje knjige pomogao je Središnji državni ured za Hrvate izvan Rebublike Hrvatske.
ZKVH
