Predavanje je bilo u sklopu XX. po redu znanstvenog kolokvija Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, održanog u kapeli Crne Gospe Franjevačkog samostana u Subotici. Prije predavanja služena je sveta misa za fra Beata Bukinca.
Kada je riječ o mjesnoj povijesti Hrvata Bunjevaca i Šokaca, djelo franjevačkog redovnika Stjepana Beata Bukinca „O ulozi Franjevaca u seobama hrvatskog naroda u XVI. i XVII. stoljeću" jedno je od najvjerodostojnijih, veli jedini doktor povijesnih znanosti među bunjevačkim Hrvatima dr. Robert Skenderović.
„Fra Stjepana Beata Bukinca najviše i pamtimo po ovoj doktorskoj disertaciji. Bila je to doista kvalitetna povijesna studija koja je, mogao bih slobodno ocijeniti, zapravo prva zrela povijesna studija iz povijesti bačkih Hrvata. Jedna od kvaliteta njegove disertacije jest i što je ukazao na brojne nove izvore na kojima je radio u Vatikanu i vatikanskim pismohranama. On je doista prvi koji je bio tamo i radio na arhivskoj građi. Ona je zapravo najdragocjeniji izvor kada je riječ o povijesti bačkih Hrvata u razdoblju XVI. i XVII. stoljeća."
U vrijeme kada je fra Beato Bukinac pisao disertaciju o povijesti djelovanja franjevaca, među hrvatskim povjesničarima o bačkim Hrvatima, malo se pisalo uopće, a pogotovu o navedenome razdoblju. Tek u osnovnim natuknicama o tome pisali su mađarski povjesničari i približno isto srpski. Zbog nedostataka objavljene građe, Bukinac je morao ići u Arhiv kongregacije za širenje vjere, kao i u pojedine samostanske pismohrane. Osim toga, koristio je tada dostupne historiografske radove hrvatskih povjesničara. U svakom slučaju, koristio je znatno više izvora i literature nego svi njegovi prethodnici.
Nedvojbeni zaključak disertacije fra Beata Bukinca, što je prije njegova djela bilo ne samo dovoljno nepoznato, nego i krivo tumačeno, jest sljedeći:
„Tako sa sigurnošću znamo da su franjevci doveli hrvatski narod u dijelove Južne Ugarske ili Bačke u vrijeme kada su se Mađari povlačeći se pred Turcima nalazili u područjima srednje i sjeverne Ugarske. Isto je tako sigurno da su franjevci bili jedini katolički svećenici na ovim područjima za vrijeme turske vlasti koji su čuvali katoličku vjeru i poučavali narod o nacionalnoj svijesti. Također je sigurno da su franjevci najzaslužniji za očuvanje slavenskog naroda poslije odlaska Turaka."
Sasvim je sigurno da se od Beata Bukinca moglo očekivati još zrelih povijesnih radova, ali je njegov život rano završio uhićenjem nakon II. svjetskog rata i dolaska novih vlasti, kada je 1945. godine u Karlovcu strijeljan kao narodni neprijatelj, kaže dr. Skenderović.
Djelo je na hrvatskom jeziku dostupno zahvaljujući prijevodu s latinskog mr. Bele Tonkovića kao i „Pučkoj kasini 1878".
Udruga građana „Tragovi Šokaca" iz Bača organizirala je 26. listopada 2012. godine program u povodu obilježavanja 100. obljetnice rođenja fra Beata Bukinca u njegovu rodnu Baču. U Franjevačkoj crkvi služena je sveta misa za fra Beata, a nakon mise uslijedilo je predavanje o njemu, koje je održano maloj dvorani Kulturnog centra u Baču. Predavanje je održao viši znanstveni suradnik na Hrvatskom institutu za povijest u Zagrebu dr. Robert Skenderović.
Tekst: Siniša Jurić