Pokrajinska je vlada početkom studenoga imenovala Katarinu Čeliković, profesoricu komparativne književnosti i ruskog jezika i književnosti, za ravnateljicu Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata na razdoblje od četiri godine. Čeliković je uposlena u Zavodu od osnutka ustanove i radila je kao stručna suradnica za kulturne projekte i programe, a od studenoga 2022. bila je na poziciji vršiteljice dužnosti ravnateljice.
ZKVH je prva i za sada jedina profesionalna ustanova kulture hrvatske manjine u Vojvodini, odnosno Srbiji. Osnovan je u ožujku 2008. s ciljem rada na očuvanju, unaprjeđenju i razvoju kulture hrvatske manjinske zajednice u Vojvodini.

S ravnateljicom Čeliković razgovarali smo o programu rada i razvojnim smjernicama Zavoda u iduće četiri godine, koji će se odvijati u više područja, kao i o izazovima daljnje profesionalizacije kulture Hrvata u Vojvodini, odnosno Srbiji.

Nedavno ste imenovani na dužnost ravnateljice ZKVH-a. O programu rada i razvoja ZKVH-a za iduće četiri godine govorili ste na sjednici Hrvatskog nacionalnog vijeća na kojoj ste od vijećnika dobili jednoglasnu potporu za imenovanje na ovu dužnost. U osnovnim crtama, koji su to planovi? 

Kako je ZKVH svoj dosadašnji rad temeljio na Odluci o osnutku i Statutu, sasvim je prirodno program rada i razvoja Zavoda nastaviti oslanjajući se na ranije smjernice i postignuća. Program rada i razvoja ZKVH-a za razdoblje od konca 2023. do konca 2027. godine sadrži osnove temeljene na pravnim dokumentima i dosadašnjem iskustvu u radu. Program rada uračunava kontinuitet započetih praksi te uključivanje novih, a to znači uspješno započete procese nastaviti i inicirati nove u područjima gdje se bude ukazala potreba ili se žele stvoriti uvjeti za nove kulturne prakse i aktivnosti. Stoga će se program realizirati kroz područja koja su prepoznata u radu Zavoda: Znanstveno-istraživački program, Informacijsko-dokumentacijsko-komunikacijska služba (INDOK), Suvremeno umjetničko stvaralaštvo i produkcija kulturnih događaja, Suradnja s drugim institucijama kulture i znanosti u Vojvodini/Srbiji i u Hrvatskoj i Osnaživanje ljudskih resursa u kulturi vojvođanskih Hrvata.

Krenimo od znanstveno-istraživačkog programa koji je do sada imao brojne rezultate u vidu istraživanja na terenu, znanstvenih monografija i knjiga, časopisa Godišnjak za znanstvena istraživanja, znanstveno-stručnih skupova, predavanja… Ovu djelatnost Zavod realizira, kako s resursima iz hrvatske zajednice tako i kroz suradnju s ustanovama iz Hrvatske, u prvom redu s Filozofskim fakultetom u Zagrebu i Filozofskim fakultetom iz Osijeka. Koji su daljnji planovi ZKVH-a u području znanosti? 

U okviru znanstveno-istraživačkog programa nastavit ćemo rad na istraživanju svih područja vezanih uz kulturnu povijest i sadašnjost Hrvata u Vojvodini, odnosno Srbiji te prezentaciji rezultata u okviru znanstvenih skupova, tribina, predavanja i nakladničke djelatnosti (Godišnjak za znanstvena istraživanja ZKVH-a te monografske publikacije), nastavit ćemo suradnju s fakultetima i drugim znanstvenim institucijama u Hrvatskoj, Mađarskoj i drugim državama, nastavit ćemo i rad na Registru nematerijalne kulturne baštine s posebnim naglaskom na nominaciju hrvatskih nematerijalnih kulturnih dobara u Srbiji, njezinoj zaštiti i objavi cjelovitih publikacija o navedenim dobrima, a plan je započeti i rad na popisu materijalne kulturne baštine Hrvata u Vojvodini, odnosno Srbiji.

ZKVH je u proteklih petnaest godina puno učinio u području znanosti, no ipak, kako ste i ranije navodili, hrvatska zajednica je nevidljiva u domaćoj znanstvenoj javnosti; na fakultetima u Srbiji ne postoji nijedan program koji izučava bilo što od hrvatskih elemenata, što je slučaj kod nekih drugih manjina poput Mađara, Slovaka, Rusina. Kako to komentirate i kamo dalje u tom kontekstu?

Nitko u Srbiji ni na jednom fakultetu ne izučava hrvatsku kulturu, povijest ili jezik, a to je itekako vidljivo kada želimo uključiti nekoga sa srbijanske znanstvene scene u naše znanstvene skupove. Odaziva na naše pozive do sada nije bilo, a ni mi nismo pozivani na slične skupove u Srbiji. Naš manjinski status nije nam donio prisutnost u državnim znanstvenim institucijama, a time smo uskraćeni u suradnji koja je bit znanstvenih istraživanja. Nismo odustali, bit će novih pokušaja suradnje s ciljem naše integracije u znanstveni prostor Srbije. Za Hrvate u Srbiji iznimno je važna integracija u sve pore društveno-humanističkih znanosti i kulturne scene, jer izolacija vodi getoizaciji koja je pogubna za manjinu. Treba reći i da znanost podrazumijeva cjelinu znanja temeljenu na objektivnosti, bez izoliranja određene manjinske zajednice. U tom smislu, evidentno je da bunjevačka nacionalna manjina uživa potporu ustanova u Srbiji poput Srpske akademije nauka i umetnosti, Matice srpske, Pedagoškog fakulteta u Somboru, što nije slučaj kod hrvatske manjine koja Bunjevce smatra subetničkom skupinom hrvatskoga naroda.

ZKVH ima potpisano više od deset ugovora o suradnji sa znanstvenim i kulturnim institucijama u Hrvatskoj i Mađarskoj. Spomenuli ste da se planira širenje suradnje s institucijama kulture i znanosti...

Tijekom skoro petnaest godina rada Zavod bilježi vrlo kvalitetnu suradnju sa znanstvenim i kulturnim institucijama, kako u Hrvatskoj tako i u Mađarskoj. Još ima prostora za proširenje, ponajprije na suradnju s Hrvatima u državama u kojima su manjina ili su konstitutivni narod, mislim ovdje na Hrvate u Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini. Vjerujem kako bi svoje mjesto u tom području mogli naći i naši studenti koji studiraju u Hrvatskoj uključivanjem u istraživanja Hrvata u Srbiji za potrebe svog studija, a korist bi bila višestruka.

Značajan posao započet je, ali i urađen, kroz projekt Živa baština: Nematerijalna kulturna baština Hrvata u Srbiji gdje je Zavod sačinio registar s 22 elementa. Registar je dostupan online na web stranici ZKVH-a, tiskan je i katalog te producirana izložba s tom temom. Sljedeći je izazov u ovom području nominacija tih elemenata...

Živa baština je vrlo ozbiljan, višegodišnji projekt kojim smo prije desetak godina započeli istraživanje, identifikaciju i evidentiranje elemenata nematerijalne kulturne baštine Hrvata u Srbiji. Do sada smo u naš registar upisali 22 elementa, ali to je samo početak. Prije nekoliko dana organizirali smo seminar na temu Nominacija nematerijalne kulturne baštine – iskustva i izazovi u Hrvatskoj i Srbiji na kojem smo prvi put čuli ne samo iskustva Hrvatske već i vrlo konkretne upute Centra za nematerijalno kulturno nasleđe (NKN) Srbije. Sudionici seminara dobili su puno korisnih informacija i vjerujem da je ovim seminarom otvorena suradnja glede upisa naših elemenata na nacionalnu listu Srbije u čemu će Zavod preuzeti stručnu potporu pri nominaciji. Iduće godine počinjemo s nominacijom nekog od elemenata NKN Hrvata u Srbiji, za što imamo dovoljno dokumentacije i obećanje pomoći regionalne koordinatorice za NKN za Vojvodinu dr. sc. Tatjane Bugarski. Pred nama je velik i važan posao u što ulazimo puni nade da ćemo postati dio nacionalne liste u Srbiji. Postupak nominacije dugo traje, no bude li volje i dovoljno stručnosti, vjerujem u pozitivan ishod.

Zavod je uspostavio i svoju informacijsko-dokumentacijsku djelatnost. Osnovali ste zavičajnu knjižnicu Biblioteka Croatica, u kojoj se osim knjiga sakuplja i arhivska građa; imate internetski portal (www.zkvh.org.rs), radi se na digitalizaciji knjiga i periodike, notne i druge građe koja se također može pronaći na portalu. Tu je i online topoteka Baština Hrvata u Srbiji (https://hrvatisrbija.topoteka.net) s više od 1.200 fotografija i dokumenata. Koji su daljnji planovi u ovom segmentu vašega rada?

U okviru informacijsko-dokumentacijsko-komunikacijske službe (INDOK) nastavit će se prikupljati, obrađivati, organizirati i pohranjivati dokumente i informacije te ih prosljeđivati korisnicima; izrađivat će se bibliografije, stručno će se voditi Zavičajna knjižnica Biblioteca Croatica – s popunjavanjem fondova, inventarizacijom i stručnom obradom publikacija, nastavit će se rad na digitalizaciji knjižne i periodične građe (napose raritetne); radit će se na mrežnoj stranici ZKVH-a u obogaćivanju sadržaja vezanih uz brojna područja kulture (sakralna baština, znameniti pojedinci, događaji i sl.), bit će pojačana naša već postojeća medijska vidljivost na društvenim mrežama (Facebook, Instagram i dr.), tu je i suradnja s arhivskim institucijama, kako u Srbiji tako i u državama gdje postoje arhivski tragovi s ciljem stvaranja popisa o arhivskim izvorima. Posao je to za jednu ozbiljnu instituciju, a do sada smo uspjeli odgovoriti na sve izazove.

U prostoru kulture Hrvata u Srbiji dominira tradicijska kultura u čemu, kao čuvari i promotori, sudjeluju amaterske udruge kulture. Kakva je situacija sa suvremenim kulturnim stvaralaštvom, što se tu planira raditi? 

Suvremeno umjetničko stvaralaštvo i produkcija kulturnih događaja podrazumijeva nastavak rada na institucionalizaciji, koordinaciji i povezivanju akademske likovne i glazbene umjetnosti, nastavak praćenja knjiške produkcije te dodjelu književnih nagrada. Planiramo uvođenje godišnje nagrade za doprinos kulturi hrvatskog naroda u Srbiji u okviru obilježavanja Dana ZKVH-a s ciljem priznavanja iznimnih postignuća i motivacije za rad u ovom području, kako tzv. visoke kulture tako i amaterizma. Radit ćemo na valorizaciji i stručnom priređivanju djela značajnih književnika te objavljivanju časopisa za književnost i umjetnost Nova riječ. Program Godine novog preporoda imat će proširenje aktivnosti na manje sredine uračunavajući obilježavanje prigodnih obljetnica. Spomenimo produkciju izložaba i koncerata (pojedinaca i skupina, samostalno i/li u suradnji), filmske večeri, kazališne predstave, književne večeri i predstavljanja knjiga u cilju kvalitetne postprodukcije, okrugle stolove i druge vidove stručnih rasprava te uključivanje mladih umjetnika. Novost je i stvaranje likovnog fundusa ZKVH-a s popisom kataloških jedinica umjetnina te akvizicija recentnih umjetnina uz pomoć kustosa; stručna valorizacija i moguće izlaganje umjetničkih opusa te objava u publikacijama. Radit ćemo na promociji primijenjene umjetnosti, produkciji novih događaja u području umjetnosti (suvremene i tradicijske), stvaranju uvjeta za pop-kulturu (popularna glazba i drugi vidovi pop-kulture). Važan nam je rad na većoj medijskoj vidljivosti, koordinaciji događaja u ovoj sferi na prostoru Vojvodine, a pružat ćemo logističku i financijsku pomoć subjektima u ovom umjetničkom stvaralaštvu. Program se proširuje u sferi promocije rada Zavoda među srednjoškolcima i osnovnoškolcima putem redovitih posjeta Zavodu. Plan je stvoriti nove programe s ciljem motiviranja mladih osoba u kreativnom pristupu upoznavanja i promocije kulturne baštine (primjerice, natječaj za kratki filmski uradak na temu nematerijalne kulturne baštine).

Spomenuli ste i osnaživanje ljudskih resursa u kulturi. Kada je u pitanju ZKVH, poznato je da radite sa, s obzirom na obim poslova i produkciju, samo troje uposlenih...

U Zavodu od početka, dakle od 1. siječnja 2009. godine, do danas rade tri osobe: ravnatelj, poslovno-administrativni tajnik i stručni suradnik za kulturne programe i projekte. S obzirom na veliko iskustvo koje su imale uposlene osobe, ali i veliku posvećenost poslu, urađeno je više od očekivanog i, oprostite na neskromnosti, mnogi su nam govorili da radimo kao institucije s desetak uposlenih. No, ljudi se vremenom troše i važno je dobro rasporediti teret posla. Stoga u Zavodu povremeno rade i mladi suradnici, na digitalizaciji arhivske, knjižnične i muzejske građe Hrvata u Vojvodini i izgradnji digitalne zbirke te na poslovima u knjižnici Biblioteca Croatica. Ponekad angažiramo i suradnike na topoteci. Velik je to posao, puno nevidljivoga rada, ali su efekti značajni i vrijedni brojnim posjetiteljima naše mrežne stranice. Nadamo se i povećanju broja uposlenih kako bismo mogli realizirati planirani program. Bit će potreban i veći broj vanjskih suradnika koji će se baviti stručnim istraživanjima, napose na popisu i zaštiti materijalne i nematerijalne kulturne baštine, ali i na produkciji različitih segmenata umjetnosti. Prostor osnaživanja i evidencije kadrovske strukture hrvatske zajednice ima važno mjesto u programu rada ZKVH-a te je potrebno nastaviti na stručnom usavršavanju mladih znanstvenika i djelatnika u kulturi putem besplatnih doktorskih studija u Hrvatskoj, u suradnji i dogovoru s Hrvatskim nacionalnim vijećem. Planiramo program osnaživanja voditelja hrvatskih udruga kulture. Osim redovitih susreta s predstavnicima hrvatskih udruga, imat ćemo seminare za voditelje različitih sekcija, seminar za apliciranje na različite natječaje, menadžiranje kulturnih priredaba i o drugim temama koje budu predložene.

Kao pokrajinska ustanova, redovito se godišnje financirate od strane AP Vojvodine, a dio sredstava osiguravate preko natječaja i programa prekogranične suradnje. Možete li biti zadovoljni glede financijskih sredstava kojima raspolažete?

 Financiranje rada ZKVH-a je u tekućoj, 2023. godini povećano na 14,2 milijuna dinara, što omogućava financiranje kvalitetnijih i zahtjevnijih programa, no za veći angažman vanjskih suradnika, napose onih koji će biti angažirani izvan sjedišta ZKVH-a, kao i novih programa koji su navedeni u Programu rada, potrebno je uključiti apliciranje na natječaje sa svih razina, kako u Srbiji tako i u Hrvatskoj. Kada je riječ o Srbiji, primjerice, i na neke složenije natječaje koji nisu isključivo vezani za nacionalne manjine.

Nakon osnutka Zavoda koji postoji sada već više od 15 godina, radi se na daljnjoj profesionalizaciji i institucionalizaciji kulture Hrvata u Srbiji. Primjer toga je pokrenuta inicijativa za reosnutak Drame na hrvatskom jeziku pri Narodnom kazalištu u Subotici. Kakve su dosadašnje reakcije nadležnih tijela vlasti, Grada Subotice i AP Vojvodine na ovu inicijativu? 

Elaborat pod nazivom (Ponovni) Osnutak Drame na hrvatskom jeziku u Narodnom kazalištu u Subotici predstavljen je i službeno predan u srpnju ove godine osnivačima Narodnog pozorišta – Narodnog kazališta – Népszínháza u Subotici, Vladi Autonomne Pokrajine Vojvodine i Gradu Subotici. Autorica Elaborata Nevena Baštovanović predstavila je ovu inicijativu na znanstvenom kolokviju, a prije toga je predstavljena i osječkom Hrvatskom nacionalnom kazalištu. Dok je osječko kazalište reagiralo s punom potporom inicijativi, dotle osnivači subotičkog kazališta do sada nisu reagirali. Kako smo u izbornom vremenu, moguće je da ćemo morati čekati njihovu reakciju do konstituiranja nove vlasti. Podsjetimo samo kako sve druge brojčano veće nacionalne zajednice na teritoriju Vojvodine – mađarska s čak četiri, te slovačka, rumunjska i rusinska – imaju svoja profesionalna kazališta, bilo kao samostalne ustanove (Slovaci i Rusini) ili kao dio većih kazališnih ustanova (scena na rumunjskom u vršačkom Narodnom pozorištu Sterija). Naša inicijativa na tom je tragu.

Vezano uz prijašnje pitanje, već smo spomenuli mali broj ili nepostojanje tzv. hrvatskih programa u ustanovama kulture (knjižnice, muzeji, galerije, arhivi...) u lokalnim samoupravama gdje u značajnijem broju žive pripadnici hrvatske manjine. Stječe se dojam da bi se manjina trebala nametati većini, što je u biti paradoks, promatrano iz kuta inkluzivnih manjinskih i multikulturalnih politika. Kako Vi gledate na ovaj izazov?

Trudim se programe ponuditi određenim ustanovama, primjerice izložbe i koncerte. Do sada nisam nailazila na odbijanje, no rijetke su institucije koje same uključuju hrvatske sadržaje u svoje programe, a često smo i prešućeni. Bilo je primjera i takvih programa u kojima Hrvati nisu ni spomenuti iako su imali značajnu ulogu u kulturnoj povijesti mjesta. Takav je slučaj bio kod izrade stalnog postava unutar obnovljenog Franjevačkog samostana u Baču. Je li to neznanje, ili možda svjesno prikrivanje hrvatske prisutnosti? Na takve slučajeve reagiramo, ukazujemo i pokušavamo ispraviti, što ne rađa uvijek pozitivnim ishodima. No, izazovi su prepreke koje ne zaobilazimo već ih sklanjamo kako bismo stvarali suradnju sa svima s kojima dijelimo naš geografski i povijesni prostor. Kultura uvijek ima odgovor na izazove.

Izvor: Hrvatska riječ