Knjiga Papuanski dnevnik istraživača, putopisca, književnika, esperantista, riječju – „građanina svijeta“ Tibora Sekelja predstavljena je u subotu, 23. studenoga, u Zavodu za kulturu vojvođanskih Hrvata, a na inicijativu subotičkog Društva esperantista. Pisana u Subotici na srpskohrvatskom jeziku, prva je, u izdanju zagrebačke nakladničke kuće Libricom, a uz potporu Ureda za kulturu Grada Zagreba, prilagođena hrvatskom standardu danas, trideset godina nakon njegove smrti. O Sekelju, njegovim putopisima i avanturama, na predstavljanju su govorili novinar Đorđe Dragojlović, inače član spomenutog Društva, urednik knjige Juraj Bubalo i, u ime nakladnika, Željko Žarak.
Sekeljeve veze sa Zagrebom
Sekelj je rođen 1912. u Spišskoj Soboti, u Austro-Ugarskoj, a njegova se obitelj selila često. Iz navike da ga ne drži mjesto ili zbog nečeg drugog, tek od 1939. kreće na putovanja, odnosno u istraživanje većine zabačenih dijelova svijeta u vrijeme prije njihova doticaja s civilizacijom i tako postaje poznatim i priznatim svjetskim putnikom i putopiscem. Tijekom 76 godina života Tibor Sekelj je živio, proputovao ili boravio u preko 20 zemalja, naučio je 24 jezika, od kojih je tečno govorio devet, održao 7.500 predavanja i napisao preko 20 knjiga prevedenih na tridesetak jezika. Na prostoru bivše Jugoslavije bio je najznačajniji etnolog-istraživač izvaneuropskih prostora. Hrvatsku i svjetsku kulturu obogatio je brojnim putopisima i knjigama za djecu, od kojih su neke u Hrvatskoj prvi put prevedene na neki južnoslavenski jezik ili su izvorno tu i objavljene.
Brojne veze sa Zagrebom ovom je prigodom potvrdio i urednik knjige Juraj Bubalo.
„Tibor Sekelj je dosta vezan za Zagreb, najviše s Etnografskim muzejom kojem je poklonio svoju zbirku upravo s ovog putovanja iz Australije i Papua Nove Gvineje, odnosno Oceanije. U Zagrebu je završio Pravni fakultet, tu je počeo s novinarskim, odnosno književnim radom. Nakon što se iz Južne Amerike vratio u Jugoslaviju, njegova prva knjiga Kroz brazilske prašume je objavljena u Zagrebu na hrvatskom jeziku. Možda najpoznatija Sekeljeva knjiga Oluja nad Akonkagvom također je objavljena u Zagrebu u jednoj putopisnoj biblioteci.“
Bubalo, koji je također putopisac, istaknuo je po čemu je Sekelj poseban po svojim istraživanjima i njihovom bilježenju.
„Tibor Sekelj je kao putopisac poseban po tome što je u svim ljudima, bez obzira na razlike, tražio i nalazio isto, a to je ljudski duh. Sudjelovao je u mnogim ceremonijama koje obilježavaju dijelove života pojedinaca, plemena, društva itd. Nastojao se suživjeti s njima, ne biti prisutan sa strane i samo promatrati, bilježiti, nego doživjeti to na svojoj koži, postati jedan od njih. On je bio prihvaćen u svim tim zajednicama i plemenima čije jezike se trudio svladati kako bi im se što više približio.“
Trenutno neprepoznat u Subotici
Sekelj je od 1972. živio u Subotici, gdje je četiri godine bio direktor Gradskog muzeja. U ovom je gradu bio do kraja života, do 1988. godine, kada je pokopan na Bajskom groblju u Aleji zaslužnih građana, uz najviše gradske počasti. Godinu dana ranije dobio je gradsku nagradu za životno djelo. Međutim, po riječima Đorđa Dragojlovića, danas je situacija posve drukčija.
„Moram reći da se tu, kao i u mnogo što drugo, miješa dnevna politika, što nije dobro jer Tibor je bio izvan toga i nije pripadao nijednom političkom pravcu. Upravo zato sam ovo predstavljanje dogovorio s ravnateljem ZKVH-a, jer sam shvatio da s gradskim strukturama to neću uspjeti, iako među njima ima onih koji jako dobro znaju tko je bio Tibor Sekelj i morali bi priznati da je on ipak Počasni građanin ovog grada. To bi morali imati u vidu, ali trenutno to nije tako i nadam se da će to vrijeme proći.“
Poznati esperantist, pisac i izdavač iz Zagreba Zlatko Tišljar do sada je registrirao nešto preko sto izdanja knjiga Tibora Sekelja, ali taj je broj, prema riječima Dragojlovića, sigurno veći, samo što nema saznanja o njima. Kako dodaje, stara izdanja se u najvećem broju mogu pronaći putem interneta, a rjeđe u knjižarama.
Za razliku od sadašnjih gradskih vlasti, važnost Tibora Sekelja prepoznao je Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, što je potvrdio i njegov ravnatelj Tomislav Žigmanov:
„Tibor Sekelj pripada zagrebačkom kulturnom krugu, puno toga je uradio u Zagrebu i mislimo da je naša dužnost i obveza i ovakve stvari ovdje afirmirati, napose kada su u pitanju reprezentativna djela kao što je ovaj putopis. Mislimo da smo učinili pravi korak, vidjelo se i po zanimanju publike. Smatramo da je važno kulturne ostvaraje u Hrvatskoj, koji se tiču Subotičana i koji se vežu uz neke vrste hrvatskih kulturnih kodova, i ovdje predstaviti.“
Izvor: Hrvatska riječ (I. Petrekanić Sič )