O knjizi su još govorili povjesničar umjetnosti Sava Stepanov, te povjesničarka umjetnosti i stručna suradnica Zavoda Olga Šram.
Noseći u sebi dah Pariza i oslikavajući svoja djela impresionističkim svjetlom, Stipan Kopilović je napustio klasično realno slikarstvo, istaknuo je tijekom predstavljanja knjige Bela Duranci.
„Kopilović je tražio nove putove i slikao je baš onako kako se početkom prošloga stoljeća slikalo. On je stvarao radi slike, iskazivao na taj način osjećanja. Nije slikao motive radi njih samih, nije ih precrtavao, već je radio kreativno, prenoseći osjećanja naplatno. On je čovjek koji je u to vrijeme donosio zvuke Pariza i koloristički vatromet tamošnjih zbivanja."
Knjiga je tek u drugom izdanju dobila značajke monografije i ona je sada malo osvježena u odnosu na prethodno, koje je svjetlo dana ugledalo početkom devedesetih godina, veli ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Tomislav Žigmanov.
„Knjigu izdvaja neusporedivo bolja likovna oprema, kao i bolje reprodukcije Kopilovićevih slika. Učinili smo dodatni napor da sve postojeće slike i freske iz bajmačke crkve snimimo na profesionalan način i objavimo ih kao prilog u knjizi. Izvanredna studija Bele Durancija i doista kvalitetne reprodukcije Kopilovićevih slika nalaze se sada u jednom kvalitetnom i dostupnom izdanju."
Monografija je predstavljena u okviru Štanda nakladništva na jezicima nacionalnih zajednica Pokrajinskog tajništva za kulturu i javno informiranje. Uz izdanja Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, predstavljene su i publikacije na hrvatskom jeziku NIU "Hrvatska riječ", Hrvatskog akademskog društva i Hrvatske čitaonice.
Koordinatorica ovoga štanda Ileana Ursu Nenadić kaže kako je naklada na manjinskim jezicima i dalje aktualna, te da su na štandu predstavljena izdanja nastala između dva sajma knjiga.
„Postoji volja i nalazi se unutarnja snaga da nakladnici izdaju, a moram to istaknuti, i tehnički sjajno urađene knjige. To znači da postoji potreba koja je aktivirala svako umijeće i znanje kako bi se knjiga objavila. Neizravno to dovodi do zaključka da, koliko god bili preokupirani dnevnim problemima, negdje u podsvijesti knjiga nam je važan stup i oslonac kako za očuvanje duha jedne osobe tako i cijele zajednice."
Iza Stipana Kopilovića ostalo je sačuvano 27 poznatih slika. Nije poznato ima li još njegovih slika, što je jedna tragična sudbina koja često ide uz manjine, koje nemaju institucije koje bi čuvale i baštinile značajna djela naših predšasnika, dodaje na koncu Tomislav Žigmanov.
Tekst: Siniša Jurić
Fotografije: Ljiljana Dulić Mészáros