Temelj i polazište da se bez straha uđe u ekumensko djelovanje i proces jest vjernik koji je siguran u svoj vlastiti, i vjerski i nacionalni identitet. S druge strane, siguran identitet, nacionalni i vjerski, uvijek može biti obogaćen drugim identitetom i drugom vjerskom i nacionalnom pripadnošću, rekao je teolog prof. dr. sc. Niko Ikić na tribini u okviru ciklusa „Izazovi Milanskog edikta danas“ koja je održana 3. listopada 2013. godine. Tema ove posljednje, šeste tribine održane u Pastoralnom centru „Augustinianum“ bila je „Milanski edikt i ekumenizam“, a pored profesora ekumenske teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu, mons. Nike Ikića, uvodničar je bio i sociolog religije s Filozofskog fakulteta u Nišu, docent dr. Dragan Todorović.

„Za mene je najbolnije pitanje ekumenskoga djelovanja kada se ulazi na ekumensko polje s krivim argumentima, s krivim ili iskrivljenim alatom. Onda oni oru, kopaju, a zapravo režu korijen ekumenizma, režu ono bitno, i zato smatram da bi ekumenizam kod nas prije svega trebalo u bazi dobro promisliti, prostudirati i razgraničiti što jest, a što nije ekumenske naravi, i to raščistiti. Mislim da se na tom planu javljaju jako veliki uzroci koji se zloupotrebljavaju kao izvori i sredstva za utjerivanje straha i za odbijanje od ekumenskog djelovanja“, rekao je Niko Ikić i dodao da svatko tko je nacionalno i vjerski svjestan neće pristupiti ekumenizmu ako bi to značilo negaciju vjerskog i nacionalnog identiteta. Međutim, to su krive interpretacije ekumenizma, ekumenizam to ne traži. Ekumenizam je, isto kao i Crkva, nadnacionalna stvarnost. Uvijek moramo osvješćivati da Isus nije ustanovio državu, naciju, nego je ustanovio crkvu, a crkvu ne ustanovljuje nacija nego krštenje. U crkvi ima mjesta za sve nacije i sve narode, ustvrdio je Niko Ikić.

Život u multikonfesionalnim i višereligijskim sredinama je prednost, a Subotica i Vojvodina su možda najbolji primjer za to u Srbiji, rekao je sociolog religije docent dr. Dragan Todorović, s Filozofskog fakulteta u Nišu.

„Poanta mog predavanja jest imperativ ekumenskog djelovanja na lokalnoj razini i to ekumenskog djelovanja koje dolazi iz baze, koje biva potaknuto prije svega crkvenim velikodostojnicima, ali ne samo njima, nego i samim vjernicima koji kroz praktično djelovanje, kroz život prema kršćanskim načelima, prema adekvatnom ekumenskom i religijskom ponašanju i životu, daju primjer zapravo što je to ekumenizam“.

Todorović je rekao da je jedan od najvećih zagovornika ekumenskog djelovanja srpski patrijarh, bez obzira što to ne nailazi na dovoljno adekvatan odjek u sinodu Srpske pravoslavne crkve, pa čak i nekih drugih pravoslavnih crkava u svijetu.

„Mislim da je od vitalnog značaja pokušaj lokalnog svećenstva inih kršćanskih denominacija da pokušaju osobnim primjerom, prije svega unutar vlastitog djelovanja, samim vjernicima približiti bitno značenje ekumenskog djelovanja. Kad se to bude dogodilo, vjerojatno mogu biti prebrođene sve one prepreke koje inače stoje na tom mukotrpnom putu praktičnog zaživljavanja ekumenskih ideja koje postoje u kršćanskom svijetu, pa i ovdje u Srbiji“.

Da je pravog kršćanskog odgoja i vjerovanja, mnoga od ovih pitanja, koja su zapravo prepreke ekumenskom djelovanju, ne bi došla na dnevni red. Zato se postavlja pitanje istinske utemeljenosti u Crkvi, i vjernika u Srbiji i vjernika u Hrvatskoj, to jest što je ta revitalizacija religioznog o kojoj masovno govorimo, a ne prepoznajemo ju na terenu.

Todorović je istaknuo da se, je li neko vjernik ili nije, ne potvrđuje deklarativnim izjašnjavanjem, nego deklarativnim djelovanjem i praktičnim ponašanjem. Kad se budu ujednačile te dvije stvari, kad ne bude disproporcije između onog što govorimo i onog što radimo, vjerojatno neće biti ni prepreka za ekumenizam, rekao je Todorović.

Tribinu su organizirali Subotička biskupija, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata i Otvoreno sveučilište, a moderator je bio vlč. Dragan Muharem.

Tekst: Nela Skenderović
Fotografije: Petar Skenderović