Dvanaestoga rujna navršilo se točno 100 godina od rođenja subotičkog slikara, dizajnera i scenografa Gustava Matkovića (1922. – 1990.), a tim povodom u Galeriji Dr. Vinko Perčić priređena je izložba njegovih djela (ulja na platnu, crteži, monotipije). Izložbu je priredio Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, a u postavu su zastupljena djela iz fundusa Galerije Dr. Vinko Perčić, Gradske knjižnice Subotica, Gradskog muzeja Subotica, ZKVH-a, HKC-a Bunjevačko kolo te iz privatne zbirke.
Izložbu je otvorila povjesničarka umjetnosti Ljubica Vuković Dulić, ujedno i autorica teksta u pratećem katalogu. Kao slikar, Matković je bio kroničar okolice, malih ulica u predgrađu, kao i gradskih veduta, portretirao je svoje suvremenike, te u konačnici stoji kao vidljivi akter poslijeratne subotičke likovne scene. Njegovo stvaralaštvo i danas se nezaobilazno obrađuje i navodi pri različitim sintezama zavičajne likovne umjetnosti, ocjenjuje Vuković Dulić.
Likovni početci
Na likovnoj sceni Matković se pojavljuje kao polaznik Kursa figuralnog crtanja 1948. godine. Izlaže s polaznicima Kursa, te u to vrijeme biva i nagrađen za svoju sliku Dvorište narodnog kazališta, koja se danas čuva u Gradskoj knjižnici. Upisuje se i na beogradsku akademiju likovnih umjetnosti, ali je napušta pa prelazi učiti u privatni atelje Jovana Bijelića. Iako se kod Matkovića još prije odlaska u Beograd osjećala snažna slikarska gesta, privrženost živim bojama i gustom namazu, utjecaj Bijelića je bio presudan za formiranje njegovog slikarskog izraza.
Izložbe
Prvu samostalnu izložbu Matković je u Subotici otvorio 1955. u Gradskoj izložbenoj dvorani, tada još kao Bijelićev učenik. Prikazao je trideset uljanih slika, sedam crteža i pet monotipija. Svoju drugu samostalnu izložbu prikazao je 1956. u Novom Kneževcu. Nakon povratka iz Beograda 1958. zaposlio se u subotičkoj tvornici čarapa 8. mart kao dizajner, odakle odlazi u mirovinu 1976. godine. Iako je aktivno slikao, od 1958. nije izlagao. Tek nakon duže stanke, HKUD Bunjevačko kolo, čiji je jedan od osnivača, organiziralo mu je treću samostalnu izložbu 1971. u galeriji Likovni susret u Subotici. Bit će mu to ujedno i posljednja izložba za života. Prikazao je tada 41 sliku u tehnici ulja, a riječ je o radovima koji su u najvećem broju nastali u razdoblju od 1956. pa do 1971.
Prva posthumna izložba priređena mu je 1995. godine u Vestibilu subotičke Gradske kuće u organizaciji HKC-a Bunjevačko kolo iz Subotice. U povodu 25 godina od smrti, 2015., manju izložbu priredila mu je HLU Croart.
Skupno je izlagao kao polaznik Kursa figuralnog crtanja te na skupnim izložbama Likovne sekcije HKUD-a Bunjevačko kolo. Da je jedan od važnih karika u povijesti subotičke likovnosti u periodu nakon Drugog svjetskog rata svjedoči i uvrštavanje njegovih radova na izložbu Likovno stvaralaštvo u Subotici 1945. – 1970. u Gradskom muzeju koju postavlja Bela Duranci. No, kao i više pripadnika hrvatske zajednice u Subotici i Matković je zbog ocjene da je sudjelovao u Hrvatskom proljeću bio uskraćen za prisustvo na izložbi koja također tematizira likovno stvaralaštvo Subotice u periodu od 1944. do 1984.
Najveći se broj njegovih radova nalazi u privatnim kolekcijama, ali i u javnim zbirkama: Gradskom muzeju, Gradskoj knjižnici, Galeriji Dr. Vinko Perčić, ZKVH-u, kao i kolekciji dr. Perčića pohranjenoj u Klovićevim dvorima, kao donacija gradu Zagrebu.
Primijenjena umjetnost
Matković se okušao i u primijenjenoj umjetnosti. Autor je nacrta za šest mozaika na zgradi (prednjoj fasadi) tiskare Panonija u Strossmayerovoj ulici u Subotici (1958.). Dizajnirao je i plakate pa tako i plakat subotičkih žetvenih svečanosti Dužijanca 1968. Okušao se i kao scenograf; izradio je scenografije za pojedine predstave Matije Poljakovića u subotičkom kazalištu; 1960. grafički je opremio knjigu Hrvatske narodne pripovijetke iz Vojvodine / sakupio i obradio Balint Vujkov. Likovne priloge Matkovića (crteže, monotipije, slike) nalazimo i u Časopisu za književnost, umjetnost i društvena pitanja Rukovet (1970. te 1971.).
Matkovićeva izložba u Galeriji dr. Vinko Perčić priređena u okviru projekta Godine novog preporoda kojim se podsjeća na značajne ličnosti i događaje vojvođanskih Hrvata može se pogledati do 15. listopada 2022. godine.
Izvor: Hrvatska riječ (D. B. P.)
