Knjiga Demografska i društvena održivost Hrvata u Vojvodini: aktualni trendovi, izazovi i perspektive predstavljena je 19. Rujna 2022. godine u čitaonici Gradske knjižnice u Subotici. Knjigu su predstavili autori dr. sc. Dražen Živić, dr. sc. Sandra Cvikić i Tomislav Žigmanov, a moderatorica na predstavljanju bila je menadžerica kulturnih aktivnosti Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Katarina Čeliković. Ova po svom sadržaju i značaju aktualna knjiga tiskana je u sunakladi Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar iz Zagreba, podružnica Vukovar i ZKVH-a iz Subotice, a recenzenti su izv. prof. dr. sc. Mario Bara i dr. sc. Ivo Turk, dok je urednica knjige dr. sc. Ivana Bendra.
Knjiga je plod istoimenog projekta koji je tijekom 2021. godine proveo Institut Ivo Pilar u suradnji sa ZKVH-om. Projekt je imao za svrhu ukazati na ključne preduvjete za održivi razvoj hrvatske zajednice u Srbiji, temeljen na znanju proizvedenom u svrhu očuvanja njihova opstanka.
Senzibiliziranje javnosti
Autor prvog poglavlja ove znanstvene monografije Demografske odrednice održivosti Hrvata u Vojvodini dr. sc. Dražen Živić istaknuo je da su u demografskom smislu Hrvati u Vojvodini u dubokoj populacijskoj krizi dugoga trajanja. Maksimum svoje naseljenosti imali su 1961. i od tada pa do popisa 2011. njihov broj smanjen je s 145.341 na 47.033 osobe ili za 67,6 posto.
„Prezentiramo ovu publikaciju među vama, hrvatskim narodom koji živi u Srbiji i ono što se u knjizi nalazi vama je iz svakodnevnog života to puno i bolje poznato nego nama koji ovim temama prilazimo s akademske razine. No, ako hrvatska javnost, ne samo akademska nego i ona šira, ne postane svjesna vaše prisutnosti, vašeg identiteta, vašeg naslijeđa, baštine, problema i izazova s kojima se suočavate, teško da će ona politička razina djelovanja biti uspješna, jer neće biti dovoljno znanja na kojem bi domovinska politika mogla brinuti i za izvandomovinske zajednice. A vi ste jedna od tih zajednica, suočena s određenim problemima koji su duge prirode. Kada govorimo o demografskoj slici Hrvata u Srbiji, oni nisu od jučer; imaju duboke korijene i na tu su sliku utjecali različiti čimbenici koji su udarali na hrvatsko nacionalno biće ovdje, koji su zapravo jednu čvrstu postojanu manjinsku zajednicu, postojani dio hrvatskog nacionalnoga bića koji ima izuzetno vrijedna dostignuća na poljima svoga djelovanja, doveli u jednu situaciju koja nije nimalo zavidna. Ja sam često ukazivao na te probleme koji postoje, na loše demografske trendove i strukture, na situaciju koja nije zadovoljavajuća, ali s druge strane sve su zapravo kolege suglasni u jednome: da je potrebno, bez obzira na te demografske zakonitosti, biti svjestan svoje nacionalne pripadnosti, svoje vjerske pripadnosti, svoga materinskoga jezika; biti svjestan da se živi u jednom društvu u jednoj državi koja nije domovina, ali u kojoj treba biti integrativni faktor koji može graditi i treba biti usmjeren prema onome što svatko od vas može napraviti. A to je osnažiti obiteljski život, brak, ići za većim brojem djece, pokušati se školovati u višim razinama, pokušati ući na tržište rada i postati jedan važan segment na tržištu rada“, rekao je Živić.
Dr. sc. Živić je kazao i kako su kod ovdašnjih Hrvata prisutni svi elementi negativnog demografskog scenarija, ali da se ta zajednica ne treba „prepuštati sudbini“.
„Mora se pronaći način na koji će negativni demografski procesi biti usporeni, a tu svatko može dati svoj doprinos. Dolazi popis stanovništva, sada je prilika da svi oni koji su po podrijetlu Hrvati ili se tako osjećaju, slobodno to iskažu“, rekao je on.
Između zakona i prakse
Drugo poglavlje ove znanstvene monografije pod nazivom Srbijanski proces tranzicijske pravde i položaj hrvatske nacionalne manjine u Srbiji i Vojvodini napisala je dr. sc. Sandra Cvikić koja je na predstavljanju rekla kako je tranzicijska pravda koncept koji je iskovan ne tako davno i predstavlja jedan od više znanstvenih i pravnih koncepata koji je dobio široku primjenu posebice u zemljama tranzicije kao što su one bivše Jugoslavije.
„Predstavlja zapravo formiranje i osmišljavanje specifičnih politika u društvima koja prelaze iz komunizma u liberalne demokracije i koja prelaze iz autoritarnih režima u liberalne demokracije. Tu se ponajprije želi u tim državama, društvima, na jedan umjetan način proizvoditi društveni procesi koji bi trebali osigurati sigurnost određenih regija budući da svi znamo kako su utjecali ratovi bivše Jugoslavije na sva društva u ovom području. Tako su i te politike tranzicijske pravde osmišljene i kroz određene politike koje provodi Europska unija“, rekla je Cvikić i navela kako je izanalizirala zakonski okvir koji je Srbija trebala definirati kako bi sve nacionalne manjine trebale ostvarivati svoja prava.
„Rezultati koje sam dobila govore da je s prve strane zakonodavni okvir koji je Srbija definirala za ostvarivanje prava nacionalnih manjina apsolutno u suglasnosti sa svim međunarodnim aktima tako je i Akcijski plan vrlo dobro osmišljen. Međutim, postoji veliki raskorak između onoga što stoji u zakonodavnom i administrativnim aktima od onoga što je na terenu. U Srbiji je od iznimne važnosti za opstanak hrvatske nacionalne manjine vrlo aktivno sudjelovanje i pružanje potpore hrvatske države hrvatskom narodu u Srbiji i kroz proaktivnu političku participaciju i utjecaje koje Hrvatska može imati, posebice u ovom pretpristupnom razdoblju ulaska Srbije u EU. Mislim da hrvatska država može u tome pomoći da se emancipira i realizira hrvatska manjina ovdje upravo na procesu tranzicijske pravde na svim onim zakonodavnim okvirima koji osiguravaju prava hrvatske nacionalne manjine“, rekla je, među ostalim, Cvikić.
Stvarati pozitivno ozračje
Autor trećeg poglavlja pod nazivom Hrvati u Srbiji i Vojvodini: osnovne povijesne i sociografske činjenice Tomislav Žigmanov istaknuo je kako ovakvu studiju od svih hrvatskih zajednica izvan Hrvatske imaju samo ovdašnji Hrvati.
„Kada je u pitanju užljebljenost u srbijansku društveno-političku zbilju, to možemo pratiti i kroz demografske pokazatelje. Ne samo kroz suhe brojke nego kroz jednu uistinu svestranu i utemeljenu znanstvenu retrospektivu. Kada je riječ o demografiji o brojevima i trendovima, moramo osvijestiti i moment užljebljenosti dane zajednice koja se prati u društveno-političkom kontekstu i stoga je kolegica Cvikić kao sociološkinja ušla u avanturu da kroz suvremeni znanstveni koncept interdisciplinarno pokuša svestranije protumačiti naš društveni trenutak i kad je u pitanju normativni okvir i kada su u pitanju politike kojima smo izloženi i kada su u pitanju inicijative koje su institucije i ustanove i pojedinci unutar hrvatske zajednice činili. Sažeo sam svoja dosadašnja istraživanja i publicističke radove gdje sam prikazao što sve u društveno-političkom i normativnom okviru bitno određuje aktualni društveni trenutak“, rekao je Žigmanov.
Po njegovim riječima, demografska slika koju je monografija pružila jest osnov ne samo za pasivno držanje nego da se pokušaju naći mjere, definirati koraci, odrediti politike kako bi se negativni aspekti ili zaustavili ili promijenili.
„Kao zajednica koja je isključena iz procesa donošenja odluka, čiji pripadnici ne sudjeluju u tome, prostor u koje mi možemo djelovati je još uvijek neznatan. Ali on isto tako nije takav da se ne može ništa činiti i da ne možemo graditi svjetliju budućnost. Ne možemo ne širiti prostore znanja u nama i ne možemo ne davati odgovore na nijekanje identitetskih sastavnica hrvatske zajednice, ne možemo ne činiti ništa kada postoji i uvećanje podrške Hrvatske u politici, kulturi i znanosti. Možemo stvarati jedno pozitivno ozračje koje će onda za posljedicu imati određenu vrstu većeg samopoštivanja, izgrađenijeg, koji će na koncu izroditi ponos gdje ćemo mi reći da smo građani Srbije hrvatske nacionalnosti“, rekao je, među ostalim, Žigmanov.
Izvor: Hrvatska riječ (Zvonko Sarić)
