Zahvaljujući Pravnom fakultetu u Subotici nastala je nova građanska elita koja će obilježiti „hrvatstvo“ u ovom gradu. Njegovi studenti, među ostalima, bili su sakupljač narodnih pripovjedaka Balint Vujkov, onovremene vođe Hrvatske seljačke stranke Mićo Skenderović i Marko Kuntić, pravnici Albe Kuntić, Tošo Išpanović i mnogi drugi koji su imali značajnu ulogu u kasnijoj povijesti Subotice i Sombora. Istaknuto je to na prvom predstavljanju knjige u rodnom gradu povjesničara Kalmana Kuntića, u kojem je i iznikla prva visokoškolska ustanova na tlu današnje Vojvodine, Pravni fakultet u Subotici 1920. – 1941., održanom u srijedu, 22. studenoga 2017., u čitaonici Gradske knjižnice.
Knjiga nastala iz diplomskog rada
Knjiga je zapravo uradak koji je Kalman Kuntić kao diplomsku radnju napisao 1990. na studiju povijesti, a koja je dopunjena, među ostalim, sadržajem o profesorima Pravnog fakulteta. Ona se, prema riječima autora, u svom uvodnom dijelu bavi međuratnom poviješću Subotice, dok je veći dio sadržaja posvećen povijesti Pravnog fakulteta od 1920. do 1941. godine. Govori o nastavi na ovom fakultetu, njegovoj zgradi (današnja srednja Kemijsko-tehnološka škola), profesorima i studentima. Kroz knjigu se, kako dodaje, trudio prikazati značaj ove ustanove, na temelju koje se kasnije temeljilo visokoškolstvo u Subotici i u Pokrajini uopće.
Kuntić je tijekom predstavljanja naveo razloge za osnivanje Pravnog fakulteta u Subotici.
„Bačka, Baranja i Banat činili su posebno upravno područje koje je imalo ugarsko zakonodavstvo, ponajprije u imovinskim odnosima, te je postojala potreba da se izučava imovinsko i građansko pravo Ugarske. Drugi razlog je bio kulturni, budući da je Subotica u tadašnjoj državi bila treći grad po veličini, a fakultet je imao i nacionalnu misiju. Naime, u gradu u kojem je 90 posto stanovnika bilo katoličke vjere, želio se na određeni način pojačati utjecaj srpstva na prostoru koje je beogradska elita smatrala srpskim dijelom novostvorene države – Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.“
Govoreći o njegovoj poveznici s hrvatskom zajednicom i njegovim značajem za nju, Kuntić je istaknuo kako su osnutkom Pravnog fakulteta prvi puta, u većem broju, imali priliku studirati i djeca tadašnjih seljaka „srednjaka“ i ljudi s nižim činovničkim zvanjima. Na taj način je došlo do stvaranja nove građanske elite, koja više nije bila vezana za tada već posrnulo plemstvo, s jedne strane, i „džentriju“ (bogato građanstvo odnosno sloj ljudi koji je po svojim privilegijima i materijalnom bogatstvu bio iznad ostalih slobodnih građana, a ispod „pravih“ plemića), koja je bila relativno malobrojna kada je riječ o Hrvatima u Subotici. Također, od vremena osnivanja ovog fakulteta, ovdašnji Hrvati su imali značajnu ulogu i zbog same struke.
Kalman Kuntić se ovom prigodom zahvalio, među ostalim, Slavenu Bačiću, zahvaljujući čijem je, kako kaže, nastojanju i trudu ova knjiga i izdana, te na stručnoj pomoći povjesničarima Mirku Grlici i Gézi Vassu.
Kamičak u mozaiku
Recenzent knjige, ravnatelj Povijesnog arhiva Subotica Stevan Mačković ovom je prigodom podsjetio kako je, dok je Kalman Kuntić radio diplomski na ovu temu, jedna od poteškoća bila ta što nije bilo dovoljno literature u tom trenutku pa je morao više raditi s arhivskom građom, što je teži put. Za ovih gotovo 30 godina literatura je obogaćena, pisano je o subotičkom Pravnom fakultetu, ali ova knjiga u svakom slučaju obogaćuje naša saznanja o tom razdoblju međuraća, posebice o ovom fakultetu.
„Nikada nije pisano, nikada nije obrađeno i istraženo sve, tako da je ovo jedan kamičak u nekakvom mozaiku lokalne zavičajne historiografije i u svakom slučaju pridonosi spoznaji i ovoj zajednici o tome kako je bilo u tom razdoblju“, rekao je Mačković.
Knjiga je tiskana 2016. godine u nakladi Hrvatskog akademskog društva i dobitnica je nagrade Emerik Pavić za najbolju knjigu u 2016. Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata.
Moderatorica predstavljanja bila je stručna suradnica ZKVH-a Katarina Čeliković, a nazočnima se obratio i ravnatelj Gradske knjižnice Subotica Dragan Rokvić.
Izvor: Hrvatska riječ (Z. V.)
