Stanišić, mjesto 25 kilometara od Sombora, u kome je poslije 90-ih ostalo tek oko 200 Hrvata bilo je u subotu, 25. studenoga 2017., mjesto susreta predstavnika hrvatskih udruga kulture iz Srbije. Organizator ovog susreta bio je Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata uz potporu Hrvatskog nacionalnog vijeća, a domaćin HKD Vladimir Nazor iz Stanišića. Radnom susretu su prisustvovali i veleposlanik Hrvatske u Beogradu Gordan Bakota, konzul Hrvatske u Subotici Velimir Pleša, državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH Zvonko Milas i i savjetnik Milan Bošnjak, zamjenik ravnatelja Hrvatske matice iseljenika Ivan Tepeš i rukovoditeljica Odjela za kulturu HMI Snježana Jurišić.
Prešućivani, nevidljivi
U Srbiji, koja prema posljednjem popisu ima 57.900 Hrvata, postoji više od 40 hrvatskih kulturnih udruga i one godišnje prirede oko 400 manifestacija. Od onih vezanih uz Crkvu i određene blagdane, pa do manifestacija koje imaju veliki broj sudionika i koje prati nekoliko tisuća ljudi – kao što je Dužijanca.
„Hrvatske udruge djeluju u tridesetak naseljenih mjesta. Najviše ih je u Bačkoj i Srijemu. Dvije udruge rade u Beogradu, dvije u Zemunu, dvije u Surčinu; postoji i hrvatska udruga u Nišu, organizirali su se i Hrvati u Banatu. Na taj način mislim da je prostor teritorijalno pristojno zaokružen. Ponosni smo na činjenicu da hrvatska kultura u Vojvodini i Srbiji nije samo razvijena u oblasti tradicijske kulture već smo uspjeli razviti i nakladničku djelatnost i godišnje tiskamo oko 30 knjiga. Udruge intenzivno surađuju s Hrvatskom i na više od 50 priredbi godišnje smo sudionici, kako onih manjih manifestacija tako i najznačajnijih kulturnih događanja u Hrvatskoj“, kazao je ravnatelj ZKVH–a Tomislav Žigmanov.
S druge strane, potpora koju hrvatske udruge imaju u svojim lokalnim zajednicama ili izostaje ili je neprimjerena broju Hrvata koji žive u tim lokalnim sredinama. Žigmanov je to ilustrirao primjerom Grada Sombora na čijem teritoriju živi 7.070 Hrvata i djeluje sedam hrvatskih udruga. Tih sedam udruga, zajedno, dobilo je manje novca iz proračuna Grada Sombora od jedne bunjevačke udruge.
„To držimo neodrživim, jer da 7.070 Hrvata dobije manju potporu iz gradskog proračuna od nešto više od dvije tisuće Bunjevaca jest akt diskriminacije koji za cilj ima ne samo asimilaciju već stvaranje nepovoljnih uvjeta što za posljedicu može imati iseljavanje. Problem je i prostor, jer 70 posto hrvatskih udruga nema svoj prostor. Problem je i vidljivost hrvatske kulture, napose u medijima lokalnih zajednica gdje smo prešućivani i gdje ni neka najvažnija naša ostvarenja ne budu čak ni elementrano zabilježena“, kazao je Žigmanov.
Potpora iz Hrvatske
To je samo dio onoga što opterećuje hrvatske kulturne udruge u Srbiji. No, ohrabrujuća poruka stiže iz Hrvatske koja će, osim potpore različitim kulturnim programima, inzistirati i na zaštiti prava Hrvata u Srbiji.
„Središnji državni ured za Hrvate izvan Hrvatske brine o Hrvatima u Bosni i Hercegovini, koji su u toj državi konstitutivan narod, te o Hrvatima koji su nacionalna manjina u 12 europskih država i o Hrvatima koji su u iseljeništvu širom svijeta. Pružamo kontinuiranu potporu različitim programima hrvatskih institucija, ustanovama i društvima i želimo da različita pitanja koja se dugo vremena ne rješavaju budu na dnevnom redu, kako bilateralnih susreta tako i razgovora koji se vode u međuvladinim odborima. Cilj nam je osnažiti hrvatsku zajednicu u ostvarivanju svojih prava. Konkretno, za 2017. za Hrvate u Srbiji je osigurano 1,1 milijun kuna što je u odnosu na 2016., povećanje od 70 posto. I to je pokazatelj kako razmišlja i u kom smjeru će djelovati Vlada Hrvatske u budućnosti“, kazao je Zvonko Milas.
On je podsjetio da je od 2013. Državni ured putem natječaja udrugama Hrvata iz Srbije dodijelio 600.000 kuna, s 30.000 eura pomogao kupovinu kuće u Subotici u kojoj je smješten ZKVH.
„Za studente iz Srbije koji studiraju u Hrvatskoj od studentske 2013./14. godine osigurana je 21 stipendija u iznosu od 134.000 kuna. Nažalost, malo je prijavljenih Hrvata iz Srbije, te bi trebalo vidjeti što je uzrok tome. Sa Sveučilištem u Zagrebu dogovorena je kvota od 100 upisnih mjesta za Hrvate iz iseljeništva i hrvatsku manjinu koja vrijedi za sve studijske programe Sveučilišta u Zagrebu“, kazao je Milas, dok je Žigmanov podsjetio da su Hrvati u Srbiji najveća hrvatska nacionalna zajednica u zemljama gdje su Hrvati nacionalna manjina i njihov broj je veći od ukupnog broja Hrvata u preostalih 11 europskih zemalja u kojima su Hrvati nacionalna manjina.
„Ta najveća skupina Hrvata živi u ekonomski najzaostalijoj državi što nas kandidira za najsiromašniju hrvatsku zajednicu na svijetu i k tome u nepovoljnom okruženju. Ali, bez obzira na to, naša kulturna 
scena, kada je u pitanju nakladništvo, bogatija je od svih 11 ostalih autohtonih hrvatskih zajednica.“
Poruka Srbiji
Status hrvatske nacionalne manjine u Srbiji je od strateškog interesa kada je riječ o hrvatsko-srpskim odnosima, podsjetio je na riječi premijera Andreja Plenkovića veleposlanik Gordan Bakota. On drži da je to je važna poruka Srbiji.
„Inzistirat ćemo na standardima koje imaju i druge nacionalne manjine u Srbiji. Moj dojam je da vaši sugrađani postaju svjesni da hrvatska nacionalna manjina nije remetilački faktor, već građani koji ovoj zemlji žele najbolje, ali isto tako žele imati prava koja imaju ostale manjine – ravnopravnost u političkoj zastupljenosti, ravnopravnost u financiranju na području kulture, obrazovanja. To proizlazi iz Međudržavnog sporazuma, ali i Poglavlja 23“, kazao je Bakota i najavio početak dijaloga vezanih za rješavanje otvorenih pitanja između Srbije i Hrvatske, te pozvao predstavnike hrvatskih udruga da iskoriste priliku i uključe se u projekte prekogranične suradnje Srbija – Hrvatska koje financira Europska unija.
Izvor: Hrvatska riječ (Ivan Andrašić)
