Knjižna riznica Franjevačkog samostana u Subotici predstavlja pravu kulturološku dragocjenost. Čuva oko deset tisuća svezaka knjižne građe, a neke od knjiga datiraju čak iz 16. stoljeća. U suradnji više ustanova i institucija iz Subotice i Osijeka, u posljednje je tri godine intenzivno rađeno na usustavljivanju, digitalizaciji te stručno-znanstvenom tematiziranju ove građe, a rezultati tih aktivnosti predstavljeni su 24. lipnja 2017.
Priča je započela 2015. godine, kada su, u okviru znanstveno-stručne prakse, studenti knjižničarstva s Odjela za kulturologiju osječkoga Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera boravili u Subotici, te radili na usustavljivanju građe knjižnice Franjevačkog samostana. O rezultatima njihova rada govorila je dr. sc. Marina Vinaj s osječkog Sveučilišta. Studenti su tada, među ostalim, započeli s inventiranjem Zavičajne
zbirke, presložili noviju građu prema stručnim skupinama i izmjestili i grupirali periodiku, fotografirali građu koja je obrađena u programu CROLIST, sudjelovali u sređivanju glazbene zbirke.
Digitalizacija i objava
Iduće, 2016. godine studentska praksa u Subotici je nastavljena ali se odvijala u okviru projekta Digitalizacija baštinskih knjižničnih fondova: naša nužnost i obveza koji je dobio sredstva na natječaju europskog konzorcija DARIAH-EU. U okviru ovoga projekta digitalizirano je devet raritetnih knjiga iz franjevačke knjižnice u Subotici. One su u ovom formatu danas javnosti dostupne na internetskoj stranici projektnoga partnera, Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata – www.zkvh.org.rs,u rubrici Digitalizirana baština. Riječ je o knjigama Emerika Pavića (tri naslova), Lovre Bračuljevića (poznatog po tomu što je znatno prije Vuka Karadžića smatrao da treba pisati onako kako govorimo), Grgura Čevapovića, Antuna Mihalića, Josipa Kalasancija Mihalića, Grgura Peštalića i Ambrozija Šarčevića. Ova su djela, kako je istaknula Katarina Čeliković iz ZKVH-a, od velikog značaja za kulturu vojvođanskih Hrvata jer svjedoče preko tri stoljeća dugu povijest i kontinuitet hrvatske pisane riječi na ovim prostorima. Projekt digitalizacije, dodala je, znači i veću vidljivost baštine ovdašnjih Hrvata. Jer, kako je više puta istaknuto, knjige ne treba samo čuvati, već ih učiniti i dostupnima javnosti.
Digitalna humanistika
U sklopu projekta digitalizacije baštinskih knjižničnih fondova u Osijeku je u svibnju organizirana multidisciplinarna znanstvena konferencija koja je okupila preko 80 sudionika iz šest država. Ovaj će projekt u studenome također biti predstavljen i u danskom gradu Aarhusu.
„Digitalizacija sama sebi nije svrha. Mi smo digitalizaciju shvatili kao dio šireg procesa digitalne humanistike, kao spregu staroga i novoga“, kaže koordinator projekta i predsjednik Katedre za knjižničarstvo na Odjelu za kulturologiju osječkoga Sveučilišta doc. dr. sc. Tihomir Živić. Ideju digitalne humanisitike, kako dodaje, planiraju širiti, a kao primjer toga, najavio je projekt koji treba biti realiziran s franjevačkim samostanom u Tolisi (Bosna i Hercegovina).
Na prošlotjednoj prezentaciji najavljena je i mogućnost da projekti vezani uz knjižnicu Franjevačkog samostana u Subotici – a tiču se njezine stručne obrade, digitalizacije, restauracije i otvaranja javnosti – budu nastavljeni. Prezentacija je održana u sklopu obilježavanja 300. obljetnice osnutka franjevačke rezidencije u Subotici.
Izvor: Hrvatska riječ (D. B. P.)
