Onima koji poznaju povijest i sadašnjost Hrvata u Srbiji nije stran podatak da je ta zajednica dosta disperzirana. O Hrvatima u Bačkoj i Srijemu, gdje je i broj pripadnika ove etničke skupine najveći te u smislu tzv. manjinskoga života najorganiziraniji, najviše se zna i čuje u javnosti. O drugima slabije. Jedna od tih manje poznatih zajednica su i Hrvati u srednjem Banatu, odnosno Radojevu, Boki i Neuzinu. Ovoj zajednici, inače, povijesno pripadaju i Hrvati u selu Keča, koje se danas nalazi „preko puta“ u susjednoj Rumunjskoj. Petak, 30. lipnja 2017., za Hrvate u selu Radojevu (nekadašnjoj Klariji), bio je, kako i sami ističu, poseban dan jer je obilježena 215. obljetnica od naseljavanja njihovih predaka u to mjesto. U čast obljetnice blagoslovljen je novopodignuti križ u dvorištu katoličke crkve sv. Urbana, uz program koji je podrazumijevao i obilazak već spomenute, te Srpske pravoslavne crkve sv. Nikole u tom selu, prigodno predavanje o naseljavanju Hrvata u taj kraj, te nastup folkloraca mjesnog KUD-a Dobrivoje Putnik. Organizacijski odbor ove manifestacije činili su župnik Tibor Király, dr. Gaja Pozojević, „alfa i omega“ radojevačke zajednice Hrvata i Mjesna zajednica Radojevo.

Potomci plemića

Hrvati su u Radojevo došli u dva doseljenička vala, 1801. i 1828. godine. Bili su to plemići-predijalci, obitelji Pozojevića, Milošića, Jelačića, Acela i druge porijeklom iz sela u Pokuplju, danas u Sisačko-moslavačkoj županiji u Hrvatskoj. Njihovo preseljenje posljedica je preuređenja Vojne krajine za vladavine Marije Terezije, kojim su pokupski posjedi zagrebačkog biskupa Maksimilijana Vrhovca ušli u tu vojno-upravnu jedinicu, za što je biskup dobio prostranu gospoštiju u Torontalskoj županiji i na nju naselio svoje predijalce. Preci današnjih Hrvata u Radojevu bili su kajkavci. U vrijeme kad su stigli u srednji Banat, okolina je bila močvarna. Kako bi močvaru pretvorili u plodnu ravnicu, oni su financirali reguliranje starog korita Begeja. Iz svog starog zavičaja donijeli su i kulturu gajenja vinove loze. Zbog toga su i svoju crkvu posvetili sv. Urbanu, zaštitniku vinograda, vinogradara i bačvara. Klarija je nekad imala na stotine hektara vinograda, ali je zasade u međuvremenu poharala filoksera. Kad je ukinuto plemstvo, moć i značaj ovdašnjih plemića Hrvata opada i počinje raseljavanje. O bogatoj povijesti radojevskih Hrvata svjedoče podaci da su do Drugoga svjetskog rata imali hrvatsku općinu i školu, a današnja Ulica Ive Lole Ribara zvala se, a neslužbeno je i danas nazivaju, Orvatski sokak. 

Obnova crkve

Simbol prisutnosti Hrvata u Radojevu svakako jest Katolička crkva sv. Urbana. Crkva je podignuta 1930. u neogotičkom stilu. Podignuta je dobrovoljnim prilozima, na inicijativu

Spomen ploča

Uz novopodignuti križ stajat će mesingana spomen ploča s natpisom U spomen na 215. godišnjicu naseljavanja Hrvata u Radojevo (Klarija) 30. 06. 2017. koju je donirao ZKVH. Izradu novopostavljenog križa financirao je Tomislav Žigmanov osobno. 

„Ovo je naša potpora očuvanju sakralne baštine ovdašnjih Hrvata, trajni spomenik našega postojanja na ovim prostorima. Na jesen ove godine bit će obilježeno i 250 godina od dolaska Hrvata u Starčevo. U cilju obnove radojevačke crkve sv. Urbana pokušat ćemo lobirati u lokalnim i regionalnim samoupravama u Hrvatskoj, s prostora s kojih su Hrvati prije više od dva stoljeća došli u srednji Banat. To su mjesta u Sisačko-moslovačkoj županiji. Bit ćemo i logistička podrška ako dođe do IPA projekta kojim se crkva također želi obnoviti“, kaže Žigmanov. nasljednika grofa Andrije Čekonjića i članova obitelji Pozojević, Molnar, Kaurić, Miksić i Bodo. Danas ovaj vjerski objekt nije u zavidnom stanju, na što je ukazano i prilikom svečanosti u Radojevu. Problem su vlaga i ulegnuće duž zida i poda crkve ispod oltara. Crkva ima i orgulje, ali ni one nisu u funkciji. Želja je mjesnih Hrvata da se crkva spasi od propadanja. Gaja Pozojević ističe kako to zahtijeva nemali angažman, odnosno traženje pomoći sa svih strana. Elaborat za građevinsku obnovu crkve postoji, izrađen je uz financijsku potporu Općine Nova Crnja, kojoj MZ Radojevo pripada. Od Zrenjaninske biskupije obećana je pomoć u visini od 6.000 eura. Prošle su godine naišli na razumijevanje dobrotovora Janeza Žlendera iz Slovenije koji je donirao 1.000 eura. Jedan od planova je i da se obnova crkve realizira sredstvima iz IPA fondova Europske unije skupa s partnerima iz Keče u Rumunjskoj. Riječ je o širem projektu u kojem bi bile obnovljene i radojevačka pravoslavna crkva, te srpska i tzv. hrvatska crkva u susjednoj Keči.  

Lagano nestajanje

Hrvatska zajednica u Radojevu polako nestaje. Danas Hrvata u selu ima tek petnaestak, naspram nekadašnjih nekoliko stotina. Inače, u selu živi ukupno nešto preko tisuću stanovnika.

„Među Hrvatima u Srbiji ne postoji značajnija svijest da u srednjem Banatu postoji jedna mala hrvatska zajednica“, kaže Gaja Pozojević. „Nedavno sam imao predavanje u Subotici gdje sam govorio o našoj maloj zajednici. Drago mi je da se polako upoznajemo i jačamo veze s drugim Hrvatima u Vojvodini. Naša zajednica u Radojevu je vrlo mala i slaba. Sami ne možemo praktično ništa, tako da nam potpora institucija hrvatske nacionalne manjine i sviju drugih znači. Puno smo zahvalni i našem svećeniku Tiboru Királyu. Trudimo se, tražimo pomoć da se crkva sv. Urbana sačuva makar i kao spomenik kulture, kao trag prisutnosti Hrvata na ovim prostorima“, dodaje on.

Novopostavljeni križ u dvorištu crkve blagoslovili su Davor Lucacela, župnik iz susjedne Keče i radojevački župnik Tibor Király.

„Ovo je važan dan za Hrvate u srednjem Banatu i s jedne i s druge strane granice. Hrvatska zajednica u Radojevu je mala, ali postoji i ima svoj vjerski život. Ovu obljetnicu slavimo skupa s Hrvatima u Keči. Proslava je počela u studenome prošle godine na sv. Katarinu, kada smo bili na njihovoj crkvenoj slavi, a bit će zatvorena ove godine također u Keči na blagdan sv. Katarine“, kaže župnik Király.

Obilježavanju obljetnice, među ostalim, prisustvovali su i v. d. ravnatelja Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Tomislav Žigmanov, predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća Slaven Bačić, konzulica prvog reda Generalnog konzulata Hrvatske u Subotici Evica Milanović, te predstavnici lokalnih vlasti i Općine Keča u Rumunjskoj.

Izvor: Hrvatska riječ (D. Bašić Palković)