Knjiga poezije za djecu „Čudan ovaj bili svit“ pjesnika iz Bođana Josipa Dumendžića – Meštra predstavljena je 22. ožujka 2013. godine učenicima u osnovnim školama „Ivo Lola Ribar“ u Plavni i „Aleksa Šantić“ u Vajskoj. Knjiga je objavljena koncem rujna 2012. godine u nakladi Hrvatske čitaonice, a sadrži 80-ak dječjih pjesama napisanih na ikavici kojom govore šokački Hrvati u Bačkoj.
Program su izvrsno pripremile nastavnice hrvatskog jezika Nermina Košutić i Milena Baždar, dok su učenici pokazali neobično zanimanje za poeziju, recitiranjem Meštrovih pjesama i razgovorom s pjesnikom. Na ovom predstavljanju knjige dalo se zaključiti da su Meštrove pjesme naišle na dobru recepciju. U Plavni su djeca čak i pjevala uglazbljene pjesme ovog vrsnog pjesnika na šokačkoj ikavici. Zato i nije čudo što su govornici unijeli puno emocija u obraćanju vrlo discipliniranim i znatiželjnim učenicima.
U razgovoru s djecom, odgovarajući na njihova pitanja, Josip Dumendžić je kazao kako je pisati počeo 1966. godine, kada je imao 15 godina.
„Puno sam i čitao. Savjetujem i vama da što više čitate, pažljivo slušate i učite. Važne su dvije stvari: imati naviku čitanja i očuvanje svoga materinjeg jezika. Nastojite da vam nijedan dan ne prođe, a da ne pročitate barem jednu stranicu, bilo da je to redovita lektira ili neko drugo štivo namijenjeno za vaš uzrast. Iz svega što pročitate nastojite izvući neku pouku i nešto naučiti, jer znanja nikad nije dosta“.
Meštar je i čitao svoje pjesme što je dodatno uljepšalo ovaj svojevrstan Dan poezije u školama u Plavni i Vajskoj.
O autoru
Josip Dumendžić – Meštar rođen je 1951. godine u Bođanima. Završio je gimnaziju Paulinum u Subotici. Pjesme piše od 1966., a objavljuje ih u listu Borovo (dok je radio u kombinatu Borovo), u katoličkom mjesečniku Zvonik, kalendaru Subotička Danica, tjedniku Hrvatska riječ i somborskom listu Miroljub. U nakladi Katoličkog instituta za kulturu, povijest i duhovnost Ivan Antunović 2001. godine objavljena mu je prva zbirka pjesama „Šokačke radosti i tuge“, a koautor je dviju zbirki pjesama grada Vukovara „Četvrta smjena“ (1980.) i „Krijesnice“ (1982.). Josip Dumendžić – Meštar sudjeluje svojim pjesmama na Liri naivi od njezinog početka, a objavljivao je i u zbornicima KLD „Rešetari“ u Hrvatskoj. Uskoro će iz tiska izaći i njegova treća knjiga.
„Ovo je više nego što sam mogla poželjeti. Vi ne samo da ste recitirali, nego ste i uglazbili i otpjevali pjesme. Poezija može biti dvostruko dobra, ako se uglazbi. Treba otvoriti oči i uši i sve možete iskoristiti kao dobar motiv za poeziju. Riječi se moraju slušati“, rekla je među ostalim Katarina Čeliković koja je pozdravila učenike u ime nakladnika ove knjige – Hrvatske čitaonice, a svakoj školi darivala desetak primjeraka stihozbirke za knjižnice.
U obraćanju djeci u Plavni članica Izvršnog odbora HNV-a zadužena za obrazovanje Anđela Horvat je među ostalim naglasila:
„Jako sam zadovoljna kako ste recitirali pjesme iz knjige koju smo danas predstavili. Vidi se da imate dobru nastavnicu. Vrlo sam ponosna na vas i znam da volite vaše sate hrvatskog, a uz to i divno pjevate. Mogu vam samo poželjeti da tako nastavite i dalje raditi te da učite pisati, pjevati, plesati, crtati, da budete sve bolji i bolji i da to što češće podijelite s nama“. Ona je pri tom naglasila značaj „Hrcka“ koji je otvoren za učeničke radove.
Predstavljanje knjige organizirali su Hrvatska čitaonica kao nakladnik, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata i Hrvatsko nacionalno vijeće. Ovom događaju u dvjema školama, u kojima se izučava hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture, nazočili su i ravnatelj ZKVH-a Tomislav Žigmanov, urednik dopisništva u „Hrvatskoj riječi“ i književnik Mirko Kopunović, bačko-plavanjski župnik vlč. Josip Štefković, ravnateljice obiju škola Svetlana Nedimović i Maja Uzurov te predsjednica HKUPD-a „Matoš“ iz Plavne Kata Pelajić.
Slučajno ili ne, ovaj susret pjesnika s djecom u Plavni i Vajskoj uslijedio je odmah nakon Svjetskog dana poezije, koji je UNESCO ustanovio 1999. godine, a obilježava se 21. ožujka diljem svijeta raznovrsnim programima.
Tekst: Zvonimir Pelajić
