Četvrti broj Godišnjaka za znanstvena istraživanja Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata predan je u tisak početkom travnja 2013. godine. Na čak 464 stranice, Godišnjak donosi znatno više znanstvenih i stručnih radnji – čak 17, koje za glavnu temu imaju neki aspekt društvenog života Hrvata u Vojvodini, bilo u povijesti bilo u sadašnjosti. Posebno ističemo činjenicu da se sve radnje, osim jednoga prijevoda s mađarskog jezika, po prvi puta objavljuju u 4. broju Godišnjaka ZKVH-a. Sadržaj Godišnjaka podijeljen je u sedam tematskih cjelina, pri čemu su kriteriji podjele bili znanstvene discipline, to jest područja znanosti. 

Riječ je o društvenim i humanističkim znanostima koje su od značaja za očuvanje i razvoj nacionalne svijesti i identiteta. Osim, dakako, povijesti, ovdje se još računa i na jezikoslovne znanosti, zatim etnologiju, povijest umjetnosti, demografiju, sociologiju, filozofiju i sl. Pri tomu, Uredništvo je svjesno nastojalo radovima ravnomjerno „pokriti“ i subetničku raznolikost Hrvata u Vojvodini i teritorijalnu raspodijeljenost, kako bi se izbjegla dominacija pojedinih subetničkih skupina ili teritorijalnih cjelina.

U tom smislu, 4. broj Godišnjaka sadrži radnje i o bunjevačkim i o šokačkim Hrvatima, zatim one koje su više od značaja za bačke Hrvate, kao i one koje mogu biti više interesantne Hrvatima u Banatu i Srijemu, dok jedan broj radnji uračunava i tematizira Hrvate u Vojvodini kao cjelinu, to jest kao relativno samostalni socijalno-kulturni fenomen. Napominjemo kako su sadržaji objavljenih znanstvenih i stručnih radnji od velikoga značaja kada su u pitanju tematiziranje i obradba pojedinih razdoblja povijesti kao i sadašnjosti vojvođanskih Hrvata, napose u dijelu povijesnoga nasljeđa. Tim prije je tako što od važnosti, budući da je riječ o dijelu u kulturnoj praksi Hrvata u Vojvodini koji još uvijek ima brojne deficite.

Najviše radnji – sedam – objavljeno je u prvome odjeljku „Povijesne znanosti – prostor, procesi, događaji“, koju otvara članak Maria Bare „Ekohistorijski pristup migracijama Bunjevaca“ (str. 11-31). Slijede zatim radnje profesorice Nikoline Čuljak „Salaš kao društveni fenomen i ekološki uravnotežena, individualna i samostalna ekonomska jedinica na prostoru sjeverne Bačke u XVIII. stoljeću“ (str. 33-56), dr. sc. Franje Emanuela Hoška „Župnik u Subotici (1804.-1815.) Subotičanin Pavao Sučić“ (str. 57-67), diplomiranog teologa Ivana Armande „Časna majka Marija Roza Anuncijata Kopunović (1887.–1956.) u crkvenim i društveno-političkim previranjima svoga doba“ (str. 69-100), dr. sc. Roberta Skenderovića „Beato Bukinac – utemeljitelj znanstvenog istraživanja povijesti bačkih Hrvata“ (str. 101-113), dr. sc. Tamása Tótha „Ijjas i Budanović : Bačka apostolska administratura 1941.–1944. “ (str. 115-135) i profesorice Ivane Andrić Penava „Iz glazbenog nasljeđa Petrovaradina: u povodu 90 godina od osnutka Omladinskog društva 'Jelačić' i Ženskog prosvjetnog društva 'Zora' iz Petrovaradina“ (str. 137-150). Raspored radnji, pak, sačinjen je tako da prate povijesno vrijeme o kojima se piše: u prvoj se tematiziraju prilike od XVI. stoljeća, posljednja seže i do druge polovice XX. stoljeća.

U drugom odjeljku „Jezikoslovlje“ objavljene su dvije radnje. Prva je iz područja dijalektike, čiji je autor dr. sc. Josip Lisac „Hrvatski govori u Vojvodini“ (str. 153-161), a druga je dr. sc. Petra Vukovića iz sociolingvistike „Jezični krajobraz Subotice“ (str. 163-178). Etnologija je zastupljena radnjom magistre etnologije Bojane Poljaković „Svakodnevna tradicijska prehrana bačkih Hrvata Bunjevaca“ (str. 181-207). U četvrtom odjeljku „Sociologija, demografija, kulturologija“ objavljena je radnja sociologinje dr. sc. Jasminke Dulić „Strukturiranje nacionalne svijesti bunjevačkih Hrvata – komparacija nacionalnih skupina u Subotici“ (str. 211-228) i demografa dr. sc. Dražena Živića „Demografska dinamika i prostorni razmještaj Hrvata u Vojvodini – čimbenici i pokazatelji“ (str. 229-241).

Radnja doktoranda Dušana Škorića „Franjevačko barokno slikarstvo XVIII. stoljeća u Vojvodini“ (str. 245-272) objavljena je u petom odjeljku „Povijest umjetnosti“, a šesti odjeljak „Filozofija i povijest filozofije“ donosi dvije radnje: prva je dr. sc. Ivice Martinovića „Filozofski tezarij Grgura Peštalića na franjevačkom učilištu u Baji 1780. godine“, koju prati i transkripcija tezarija (str. 275-308), a druga Marjana Ostrogonca „Život i filozofijsko djelo Tome Vereša – osnovne činjenice“ (str. 309-322). Odjeljak „Bibliografija“ zastupljen je s radnjama Maria Bare i Tomislava Žigmanova „Vrela za povijest Hrvata u Vojvodini – monografske publikacije od 1918. do 1990.“ (str. 325-351) i Izabele Papdi „Književna kritika Vojislava Sekelja u vojvođanskoj periodici“ (str. 353-369).

U osmoj cjelini „Prikazi knjiga“ (str. 371-442), u Godišnjaku su objavljeni prikazi svih publicističkih i znanstvenih djela o Hrvatima u Vojvodini, objavljenih tijekom 2011. godine – riječ je o 24 naslova te 3 knjige, koje su objavljene ranijih godina. Na taj način Uredništvo je svjesno htjelo napraviti kratki vodič o vrstama, naravima i sadržajima knjiga objavljenih u godini prije izlaska Godišnjaka, koje za glavnu temu imaju Hrvate u Vojvodini. Knjigu dr. sc. Ladislava Heke „Osam stoljeća Hrvatsko-ugarske državne zajednice s posebnim osvrtom na Hrvatsko-ugarsku nagodbu“ prikazao je dr. sc. Željko Holjevac, Ante Sekulića „Selo na raskrižju putova : stoljetnica žedničke župe“ Tomislav Bogner, Đure Rajkovića „Prilozi za istoriju bibliotekarstva u Petrovaradinu“ Dominik Deman, Josipa Andrića „Hrvatstvo i katolička kulturna obnova : članci i studije“ Tomislav Žigmanov. Monografiju „Tragovi Šokaca od Gradovrha do Bača 1688.-2008.“ prikazala je Katarina Čeliković, kao i knjigu Marinka Piukovića „Blago iz dolafa : bunjevačka nošnja subotičkog kraja“. Brošuru Josipa Špehara „Šokci (O nazivu, podrijetlu i pripadnosti)“ dr. sc Slaven Bačić, a katalog „Tradicijsko ruho Hrvata u Vojvodini : Hrvatska matica iseljenika 7. – 20. prosinca 2011.“, (ur. Josip Forjan) Kata Suknović. Knjigu Zvonka Tadijana „Šokačke narodne nošnje u Bačkoj“ prikazao je Zvonimir Pelajić, jedanaestu svesku „Leksikona podunavskih Hrvata – Bunjevaca i Šokaca“ Bernadica Ivanković, a prvu svesku „Biografskoga leksikona Hrvata istočnog Srijema“ dr. sc. Branko Ostajmer. Autor prikaza zbornika „Srpsko-hrvatski odnosni u XX. veku – dvadeset godina od početka rata“ (ur. Darko Gavrilović) je Tomislav Žigmanov, koji potpisuje i prikaz knjige „Franjevačka književnost u Bosni u XVIII. stoljeću“ priređivača Marka Karamatića. Zajedničko djelo Marije Cindori-Šinković, Eve Bažant i Nevenke Bašić Palković „Bunjevačko-šokački kalendari : 1868-1914 : Bibliografija“ prikazao je dr. sc. Slaven Bačić, a knjigu Jasne Melvinger „O Iliji Okrugiću Srijemcu“ Marina Balažev. Drugu knjigu objavljenu 2011. Ante Sekulića „Prilozi povijesti hrvatske književnosti“ prikazao je Vladan Čutura, koji je autor i prikaza zbornika „Dani Balinta Vujkova – dani hrvatske knjige i riječi : zbornik radova sa znanstvenih skupova 2006. – 2010.“, čija je urednica Katarina Čeliković. Knjigu Vojislava Sekelja „Kako se branilo dostojanstvo“ prikazao je Damir Stanojević, Tomislava Žigmanova „Osvajanje slobode : Hrvati u Vojvodini deset godina nakon listopadskog prevrata 2000.“ Miroslav Keveždi, a Ivana Bonusa „Moj voljeni i kićeni Srijem“ Tomislav Žigmanov.

Slijede prikazi triju etnografskih djela: knjigu Alojzija Stantića „Ris i obiteljska dužijanca u subatičkom ataru“ prikazala je dr. sc. Nevena Škrbić Alempijević, Laze Vojnića Hajduka „Obiteljska dužijanca bunjevačkih Hrvata u subotičkom kraju“ dr. sc. Slaven Bačić, a Nace Zelića „Slikovali smo se : stare fotografi je : izvor podataka o bunjevačkoj narodnoj nošnji“ Ljubica Vuković Dulić. Nela Tonković prikazala je knjigu Bele Durancija „Stipan Kopilović 1877.–1924.“, Slaven Bačić autor je prikaza sljedećih dviju knjiga: Ladislava/Lászlóa Heke, „Povijesna uloga i značenje Hrvata Dalmatina u životu Segedina / A Szegedi Dalmátak (Bunyevácok) története“ te Marije Cindori-Šinković i Eve Bažant „Neven : Zabavno-poučni misečnik za Bunjevce i Šokce (1884-1914) : Bibliografija“. Na koncu, knjigu Živka Mandića „Šokica sam i bit ću dovika“ prikazao je Marko Dekić.

U odjeljku „O Godišnjaku ZKVH-a“ reobjavljen je tekst dr. sc. Milane Černelić „Godišnjak za znanstvena istraživanja (br. 1 – br. 3.)“ iz časopisa „Studia ethnologica Croatica“ br. 24. U rubrici „Dodaci“ 4. broj Godišnjaka ZKVH-a donosi upute suradnicima, informaciju o Zavodu, te oglase za kupnju do sada objavljenih knjiga u (su)nakladi Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata.

Autorski, pak, promatrano, tekstove u 4. broju Godišnjaka potpisuju ukupno 34 osobe iz Vojvodine, Hrvatske i Mađarske od kojih jedan broj pripada skupini najeminentnijih znanstvenika koji pišu na teme vojvođanskih Hrvata (npr. Franjo Emanuel Hoško, Robert Skenderović), jedan značajan broj čine respektabilni autori mlađe (npr. Petar Vuković, Mario Bara, Dominik Deman) i najmlađe generacije (npr. Nikolina Čuljak, Marina Balažev, Ivana Andrić Penava, Ljubica Vuković Dulić, Vladan Čutura, Marjan Ostrogonac). Valja istaknuti i činjenicu da smo ovoga puta objavili radnje renomiranih znanstvenika iz Hrvatske koji se po prvi puta bave hrvatsko-vojvođanskim temama (npr. Ivica Martinović, Josip Lisac, Nevena Škrbić Alempijević, Dražen Živić). Na taj način, čini se, dobili smo i više nego poželjnu kako autorsku tako i dobnu reprezentaciju znanstvenika.

Na koncu, istaknut ćemo i ovoga puta kako je objavljeni sadržaj 4. broja Godišnjaka i ovakav uređivački koncept rezultat planskog djelovanja Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata u području znanosti. Ono je od početka uračunavalo okupljanje oko programskih aktivnosti Zavoda predstavnika znanstvene elite, koji su do sada u svojemu znanstvenom i/ili istraživačkom radu već očitovali interes za pitanja Hrvata u Vojvodini, zatim njihovo uključivanje u planski pristup novim istraživanjima povijesti i sadašnjosti Hrvata u Vojvodini te postupno radno povezivanje u realizaciji znanstvenih istraživanja. Na taj način, vjerujemo, u prostoru kulturnih praksi vojvođanskih Hrvata područje znanosti postaje ne samo vidljivije nego je dobilo i vlastitu čvršću profilaciju.

Sve navedeno bilo je moguće i iz razloga što je Zavod mogao računati i na dobivena značajnija sredstva iz Republike Hrvatske, Ministarstva kulture i informiranja Republike Srbije i Grada Subotice. No, kako na posljednjem natječaju Zavod za svoj program rada nije dobio za pomoć niti lipu iz Republike Hrvatske, strahujemo da će sljedeći broj Godišnjaka za znanstvena istraživana Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata biti siromašniji. Želimo vjerovati da to nije bila i svjesna intencija onih koji su donosili odluku o dodjeli navedenih sredstava.

Tomislav Žigmanov, glavni i odgovorni urednik
Godišnjaka za znanstvena istraživanja
Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata