Usporedba praksi i razmjena iskustava
Što je dosad učinjeno dobro, a i gdje ima prostora za poboljšanja za obje manjine: hrvatsku u Srbiji i srpsku u Hrvatskoj? Na to središnje pitanje su 21. ožujka 2025. godine, na konferenciji u Hrvatskom novinarskom domu u Zagrebu pod nazivom Nacionalni sustavi zaštite hrvatske nacionalne manjine u Srbiji i srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj, odgovarali i raspravljali političari, medijski i kulturni radnici te aktivisti s obje strane. Ova konferencija pokrenuta je na inicijativu Zajednice protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata (Zagreb), s ciljem poticanja kontinuiranog otvorenog dijaloga o nacionalnim sustavima zaštite hrvatske nacionalne manjine u Srbiji i srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj.
Uime Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata na Konferenciji je govorila Katarina Čeliković, donedavno ravnateljica Zavoda.
Ujednačavanje opsega prava
U ime organizatora Zajednice protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata konferenciju je otvorio predsjednik Ivo Martinović: „Kroz osiguravanje sudjelovanja predstavnika manjinskih udruga, istraživača iz područja hrvatsko-srpskih odnosa, ali i dužnosnika i parlamentarnih zastupnika iz redova nacionalnih manjina, ovom raspravom želimo usporediti postojeće modele zaštite nacionalnih manjina u Hrvatskoj i Srbiji te potaknuti transfer pozitivnih iskustava i praksi u normativne standarde ovih država“, kazao je Martinović.
Također, zahvalio se Srpskom narodnom vijeću u Hrvatskoj i Hrvatskom nacionalnom vijeću u Srbiji i dodao da bez njihovog odaziva konferencija ne bi imala ovakav značaj:
„Hrvatska i Srbija imaju potpisan sporazum o zaštiti prava hrvatske manjine u Srbiji i srpske manjine u Hrvatskoj (iz 2005. godine). Međutim, normativno institucionalni modeli koje su ove dvije države razvile u proteklih dvadeset godina različiti su u opsegu osiguravanja političke predstavljenosti, ali i osiguravanja sredstava iz državnih proračuna za financiranje i potporu razvoja kulturne autonomije ovih manjinskih zajednica. S druge strane, predstavnici srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj te hrvatske nacionalne manjine u Srbiji prepoznali su važnost uzajamne suradnje te djelovanja prema svojim matičnim domovinama, ali i matičnim državama, kako bi unaprijedili sustav zaštite i promidžbe nacionalnih manjina u svojim državama. Zbog svega navedenog, vjerujemo kako kontinuitet ovakvih dijaloga, uz međusobno uvažavanje i suradnju srpske i hrvatske manjinske zajednica, s posebnim naglaskom i brigom na ujednačavanju opsega prava ovih manjina, treba i može biti vrijedan doprinos u izgradnji mostova suradnje i relaksaciji odnosa između Hrvatske i Srbije. U tom smjeru i mi iz Zajednice dali smo, i davat ćemo svoj maksimalni doprinos, a kako bi proživljene traume svih nas bile ulog i doprinijele iskrenom i trajnom uvažavanju i boljoj suradnji između naše dvije države i naroda koji žive u njima te tako ispunimo naše obveze i stvorimo zdrave temelje za bolju budućnost generacija koje dolaze iza nas“.
Uime hrvatske Vlade, koja je preko Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina bila pokrovitelj ove Konferencije, sve sudionike i goste uvodno je pozdravio Aleksa Đokić, voditelj Službe za pravo nacionalnih manjina, Vladinog Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina.
Zakoni, sporazumi, politike
Konferencija je imala dva panela. Prvi panel imao je temu Suradnja dijalogom: manjinske zajednice i državne politike u Republici Hrvatskoj i Republici Srbiji, a sudjelovali su Boris Milošević, predstavnik srpske manjine u Hrvatskoj i predsjednik SNV-a, Jasna Vojnić, predstavnica hrvatske manjine u Srbiji, predsjednica HNV-a i zastupnica u Hrvatskom saboru, Milorad Pupovac, predstavnik srpske manjine u Hrvatskoj i zastupnik u Hrvatskom saboru, Tonino Picula, zastupnik u Europskom parlamentu i izvjestitelj Europskog parlamenta za Srbiju, a umjesto Tomislava Žigmanova, koji je trebao biti sudionik ovog panela i nije mogao doći, na panelu je govorio i Ivo Martinović, predsjednik Zajednice PHSBB-a. Moderator prvog panela bio je Goran Rotim.
Jačanje kulturne autonomije
Drugi panel Od priznanja do pomirenja: ulaganje u manjinske zajednice kao mehanizme integracije i očuvanja kulture / borba protiv govora mržnje i kultura sjećanja bavio se pitanjem jačanja kulturne autonomije i promoviranja pozitivnog imidža manjinskih zajednica u javnom diskursu, kao i izazovima vezanim za govor mržnje, diskriminaciju pripadnika manjina te važnosti suočavanja s prošlošću i očuvanju kulture sjećanja kroz komemoracije i obilježavanje nevino stradalih žrtava. Fokus je bio međusobna usporedba praksi u Hrvatskoj i Srbiji, s primjerima dobre prakse i prijedlozima za unaprjeđenje.
Sudionici drugog panela bili su Aleksandar Milošević, predstavnik srpske manjine u Hrvatskoj i generalni tajnik SNV-a, Karolina Bašić, ravnateljica NIU Hrvatska riječ iz Subotice, Jelena Nestorović, predstavnica srpske manjine u Hrvatskoj i voditeljica programa SNV-a, Katarina Čeliković, donedavna ravnateljica Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, Nataša Kandić, osnivačica i dugogodišnja direktorica Fonda za humanitarno pravo iz Beograda i Vesna Teršelič, voditeljica centra za suočavanje s prošlošću Dokumenta iz Zagreba dok je Zlatka Pintera, istraživača i pisca knjiga o stradanjima Hrvata u Srbiji 1990-ih, koji je zbog bolesti bio spriječen, zamijenio Ivo Martinović, predsjednik Zajednice. Moderator ovog panela bio je Viktor Koska.
Ravnateljica NIU Hrvatska riječ Karolina Bašić govorila je o financiranju i radu te jedine profesionalne institucije ovdašnjih Hrvata u području informiranja.
„Što se tiče financiranja, mi se financiramo iz AP Vojvodine, ukupno devet nacionalnih manjina dobiva sredstva za svoje časopise i novine, ukupno 4,5 milijuna eura, od čega Hrvatska riječ dobiva 550.000 eura, što nam omogućava da imamo najveći broj uposlenih u ustanovi, dok je za nacionalna vijeća to mnogo manja suma. Srbija na godišnjoj razini opredijeli 2,6 milijuna eura na 24 savjeta, što je daleko manje u odnosu na novine. Dakle, ono što pomaže HNV-u jesu kapitalni projekti od Vlade Hrvatske i Središnjeg ureda za Hrvate izvan Hrvatske“, navela je Bašić.
Katarina Čeliković predstavila je rad Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata i bogatu, višestoljetnu kulturnu baštinu koja je prepoznata kao hrvatska tek dobivanjem manjinskog statusa u Republici Srbiji 2002. godine. Naglasila je kako se pozitivna iskustva bilježe više na strani Hrvatske koja je tijekom šesnaest godina rada Zavoda pomogla u znanstvenom istraživanju kulturne baštine, a trajalo je jedno desetljeće, predvođeno profesoricom Milanom Černelić. Bilo je puno umrežavanja, kako putem znanstvenih skupova tako i u segmentu stručne pomoći, a Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske financijski redovito pomaže. Dok smo u Srbiji relativno nevidljivi, ipak treba reći kako je i Srbija učinila veliki pomak, a to se vidi u radu Autonomne Pokrajine Vojvodine koja je osnovala Zavod i redovito ga financira pa sada imamo i kadrovski dobro posložen tim. Također, naglasila je važnost naklade i očuvanja pisane riječi jer narod živi u jeziku, kako su to pisali narodni preporoditelji. Izazovi su stalno prisutni napose u otuđivanju narodnih govora kao što je slučaj proglašenja bunjevačkog govora službenim jezikom u Subotici, ili otuđivanja materijalne baštine, što je slučaj franjevačkog samostana u Baču. Velik je izazov i financiranje subjekata u kulturi, napose četrdesetak aktivnih udruga kulture koje su postale mala poduzeća jer moraju aplicirati na natječaje, pribavljati novac, osmišljavati i realizirati program i baviti se pravdanjem sredstava poput nekog poduzeća. Hrvati u Srbiji kao nova manjina nemaju kazalište, muzej, arhiv, a to je samo dio onoga na čijem će se ostvarivanju i dalje raditi.
Izvor: Hrvatska riječ (Z. Ž.)
