Šesti Hrvatski iseljenički kongres održan je u Puli od 27. do 30. lipnja 2024. Tema ovogodišnjeg kongresa bila je Hrvatski iseljenici – potencijal za budućnost Hrvatske. Na otvaranju kongresa govorio je ministar demografije i useljeništva Ivan Šipić.

„Demografija je nadstranačko, natpolitičko pitanje. Ona se ne može i ne smije vezati ni uz jedan politički barjak, nitko je ne smije svojatati. Kao što zemlja pripada svima nama, tj. generacijama koje dolaze jer smo ju mi samo posudili, tako je demografija ozbiljno i jako pitanje kojim se sve strukture ovoga društva moraju baviti“, rekao je Šipić te dodao da Hrvatska može imati mostove, lijepe dvorane, igrališta, vrtiće, škole, ali se postavlja pitanje „tko će se igrati ako nema dječjeg plača u našim selima“.

Na kongresu je sudjelovalo oko 150 znanstvenika, svećenika, poduzetnika, Hrvata iz iseljeništva.

„Kao i na prethodnim kongresima, tako i na ovom, sudjeluje veliki broj Hrvata iz domovine, stručnjaka na raznim područjima koji nastoje ponuditi svoje vizije na osnovu kojih bi se što veći broj iseljenika, a naročito njihovih potomaka, vratilo u Hrvatsku i što brže i bezbolnije integriralo u hrvatsko društvo. Ono što je važno istaknuti i što karakterizira rad svakog kongresa je da su poruke s kongresa poruke tolerancije, poštivanja i uvažavanja drugih koji imaju drugačije vrijednosti od nas koji smo rođeni ili živjeli na Zapadu“, kazao je na početku VI. Hrvatskog iseljeničkog kongresa predsjednik Programskog odbora HIK-a iz Centra za istraživanje hrvatskog iseljeništva dr. sc. Marin Sopta.

U programu kongresa govorilo se o uključivanju pripadnika druge i treće generacije Hrvata u osmišljavanje razvojne strategije gospodarskog i društvenog života hrvatske države, pokušalo se odgovoriti na pitanje postoji li kultura povratka među hrvatskim iseljenicima, kakva je uloga katoličkih misija i župa među hrvatskim iseljenicima, o hrvatskim iseljenicima kao potencijalu demografske obnove domovine, ekonomskom i investicijskom potencijalu hrvatskih iseljenika.

Demografski sunovrat i posljedice

Najveći broj izlaganja izravno i neizravno odnosio se na demografska kretanja u Hrvatskoj i dugoročne probleme koji mogu nastati zbog toga. Prema rezultatima Popisa stanovništva iz 2021. godine Hrvatska ima 3,8 milijuna stanovnika, a između dvaju popisa, odnosno za 10 godina, izgubljeno je 400.000 stanovnika. U posljednjem desetljeću iz Hrvatske se iselilo 18 % radno aktivnog stanovništva. Hrvatska je deveta zemlja EU po broju svojih državljana koji žive izvan granica svoje domovine. U drugim zemljama članicama EU živi 600.000 Hrvata.

Kako je u svom izlaganju kazao ekonomski analitičar prof. dr. sc. Mladen Vedriš, 23 % onih koji su se iselili iz Hrvatske otišlo je zbog želje da živi u zemlji koja se bolje razvija; isto toliko njih otišlo je jer želi živjeti u zemlji koja ima uređeni pravni sustav, 20 % njih otišlo je zbog posla koji im je ponuđen. „Oko 57 % njih kaže da je zaposleno i ne traži bolji posao, dok je 28 % onih koji su zaposleni kazalo da traži drugi, bolji posao. U struci za koju su se školovali radi 57 % onih koji su otišli, a 20 % radi na poslovima koji traže niže obrazovanje. Na pitanje što bi naveli kao razlog odlaska iz Hrvatske ispitanici su odgovorili: neorganizirana i loše vođena država, nesposobni političari, zapošljavanje podobnih i stranačkih ljudi, korupcija i kriminal, prepucavanja oko prošlosti, uvjeti života bez perspektive za obitelj i mlade, rastući primitivizam, vjerska i nacionalna netolerancija...“, kazao je Vedriš.

Većina njih, 42 %, ne planira povratak u Hrvatsku, 20 % bi se u Hrvatsku vratilo tek kada ode u mirovinu, a tek nešto više od 5 % planira se u Hrvatsku vratiti u naredne tri godine. Hrvati koji žive i rade izvan granica Hrvatske smatraju da se situacija u Hrvatskoj neće popraviti, a takvo mišljenje ima više od 50 % anketiranih Hrvata koji su napustili zemlju.

Na primjeru nekoliko država Vedriš je analizirao koliko je dijaspora važna za domaći BDP. Najveći udio doznaka iz inozemstva u domaćem BDP-u s 18 % ima Kosovo, druga je Crna Gora s 11,6 %, slijede BiH, Ukrajina, Albanija i Srbija, pa Hrvatska sa 7,1 %.

Od 1998. godine iz kontinentalne Hrvatske (bez Grada Zagreba) iselilo se skoro 226.000 ljudi, a iz jadranske Hrvatske 138.000.

Odlazak gotovo 400.000 hrvatskih građana, uglavnom u europske zemlje, izravno je utjecao na nedostatak radne snage i rezultirao dolaskom više od stotinu tisuća, uglavnom niže kvalificiranih radnika iz Nepala, Filipina, Indije i Pakistana, a uvoz radne snage nije dugoročno rješenje za hrvatsko gospodarstvo.

„Na svakih 100 novih radnih mjesta zaposlena su 44 stranca. U 2022. godini izdano je 124.000 dozvola za boravak i rad strancima iz trećih zemalja, dok je preko plave karte u Hrvatsku došao 521 visoko obrazovan stručnjak. Broj nezaposlenih u Hrvatskoj pao je na ispod 100.000, ali je među nezaposlenima 15.000 visokoobrazovanih“, rekao je Vedriš.

Na kraju svog izlaganja on je citirao glavnog tajnika federacije industrijskih sindikata Industri All Luca Triangla koji je za Hrvatsku kazao da bi bez turizma bila najsiromašnija i najnerazvijenija zemlja EU.

Je li moguć povratak iseljenika?

Tema nekoliko izlaganja bio je mogući povratak iseljenika druge i treće generacije. Ono što bi moglo potaknuti taj povratak je stvaranje povoljnog poslovnog okruženja te ubrzavanje dobivanja hrvatskih dokumenata na koje se sada čeka oko dvije godine. Dr. sc. María Florencia Luchetti iz Instituta za istraživanja migracija, inače povratnica iz Južne Amerike, kazala je kako povratnici i prve i druge generacije kao prednosti života u Hrvatskoj izdvajaju slobodu bez straha za vlastitu sigurnost, mogućnost provođenja više vremena s obitelji, lakšu dostupnost kvalitetnije i zdravije hrane... Ono s čime se suočavaju povratnici su predrasude i teško uklapanje u drugačiji, manje uređeni sustav.

Na kongresu i o Hrvatima u Srbiji

Rezultati popisa stanovništva i posljedice na hrvatsku nacionalnu manjinu bile su teme o kojima su govorile ravnateljica ZKVH-a Katarina Čeliković i glavna i odgovorna urednica Hrvatske riječi Zlata Vasiljević.

„Prema popisu stanovništva iz 2022. godine Hrvata je 39.107. U usporedbi s popisom iz 2011. godine manje ih je za 18.793. Trend opadanja ukupne brojnosti, kao i udjela u stanovništvu pripadnika nacionalnih manjina u Srbiji se nastavlja (osim Bošnjaka i Roma), ali je taj pad najizraženiji kod hrvatske nacionalne manjine. Sredinom prošlog stoljeća u Srbiji je živjelo više od 180.000 Hrvata, a sada ih je skoro pet puta manje. Osim demografskih kretanja, na taj pad utjecale su nepovoljne političke okolnosti, pa se dio Hrvata iz Srbije iselio, dio prikriva svoju nacionalnu pripadnost neizjašnjavanjem ili izjašnjavanjem o pripadnosti nekom drugom narodu ili nacionalnoj manjini. To potvrđuje analiza Popisa stanovništva koja pokazuje da je najviše neizjašnjenih u sredinama gdje značajan postotak stanovništva čine Hrvati“, kazala je Vasiljević.

„Drugi dio izlaganja govorio je o izazovima s kojima se susreće hrvatska zajednica u Srbiji, među kojima su najvidljiviji asimilacija, pad nataliteta, odlazak iz zemlje, bunjevačko pitanje, isključenost iz društvenog i političkog života. No, mi smo ipak dali i nadu u naš opstanak prikazavši nas kao zajednicu koja ima živu baštinu kroz koju čuvamo svoj nacionalni identitet, od obrazovanja i kulture do informiranja i službene uporabe jezika. Usprkos brojnim izazovima, Hrvati su žilavi, duboko ukorijenjena zajednica koja se uz pomoć Hrvatske pokazuje kao odgovorna i svjesna nacionalna manjina“, kazala je Čeliković.

                                                                                                                        Izvor: Hrvatska riječ