Povodom dvadesete obljetnice održavanja Pokrajinskog susreta hrvatskih pučkih pjesnika, nakladnici, ujedno i organizatori, Hrvatska čitaonica Subotica i Katoličko društvo Ivan Antunović Subotica, tiskali su 2022. godine pjesničku zbirku Život je pisma : antologija hrvatskoga pučkog pjesništva u Srbiji „Lira naiva“ 2003. – 2022. Izbor, uvodnu riječ, uređenje i lekturu knjige potpisuje Katarina Čeliković, recenzent je Tomislav Žigmanov, likovna oprema djelo je Darka Vukovića, korekturu je uradio Mirko Kopunović, a pripremu za tisak je uradio mr. Ervin Čeliković. Knjiga ima 288 stranica i tiskana je u Štampariji Printex u Subotici.
Izbornica Katarina Čeliković u svom predgovoru pojašnjava strukturu antologijskog izbora, ciljeve i kriterije po kojima je sastavljena ova knjiga, koja sadrži izbor iz dvadeset objavljenih knjiga poezije nastalih od 2003. do 2022. godine uz održavanje godišnjeg susreta hrvatskih pučkih pjesnika.
„Više od stotinu trideset pjesnika iz Vojvodine (Srbije), heterogenih po dobi, naobrazbi, mjestu života, jezičnom i pjesničkom izričaju, pojavilo se jednom ili čak dvadeset puta u zbirkama izabranih stihova. Upravo ova ustrajnost i kontinuitet u pisanju pjesama, neopisiva emocija u susretu pjesnika ponukala je priređivačicu ove antologije sastaviti reprezentativni izbor poezije pjesnika koji se ponosno javljaju svojim osebujnim, vlastitim stihovima. Iako je izbor u načelu subjektivan, priređivačica se vodila određenim kriterijima, poštujući osnovne estetske i jezične norme.
U antologiju hrvatskog pučkog pjesništva u Srbiji uvršteno je 103 pjesnik(inj)a koji pišu na hrvatskom jeziku: pjesnik je zastupljen u najmanje tri zbirke, piše hrvatskim književnim jezikom ili dijalektom – bunjevačkom i šokačkom ikavicom, ali i čakavštinom, pjesme zadovoljavaju estetski kriterij, svakom se pjesniku uključuje jedna ili nekoliko pjesama koje prikazuju njegovu kreativnost u pjesničkom izrazu (rimovani, vezani stih, sonet, slobodni stih). Osim ljepote u izričaju, pjesma je morala biti jasna i imati emociju. Kako je pjesnički susret okupio Hrvate koji žive u Vojvodini, potom i one koji su krajem 20. stoljeća napustili svoj zavičaj te Hrvate iz Beograda, antologijski izbor obuhvatio je tako prostor Srbije, što je vidljivo u zemljopisnoj odrednici antologije.
Cilj antologijskog izbora je trostruki: predstavljanje hrvatskog pučkog pjesništva Hrvata u Srbiji hrvatskoj i srbijanskoj kulturnoj javnosti, ali i Hrvatima u Hrvatskoj. Vrijednost ove poezije je u njezinoj zavičajnosti i jeziku, napose u vrijednosti ikavice kao nematerijalne kulturne baštine, naslijeđa u kojemu hrvatski narod čuva svoju nacionalnu, kulturnu i vjersku opstojnost.
Ukratko, antologija hrvatskog pučkog pjesništva u Srbiji predstavlja 103 pjesnika kroz 350 pjesama, obilježenih hrvatskim jezikom, dijalektalnim izričajem u bunjevačkoj, šokačkoj i dalmatinskoj ikavici, zavičajnom tematikom, bogatom leksikom, ljubavlju prema bogatom kulturnom i duhovnom nasljeđu. Pjesnici su predstavljeni kratkim biografijama. Posebnost ove antologije je u raznovrsnosti i bogatstvu dijalekta kojim se koriste Hrvati u Bačkoj, kako bunjevačkog tako i šokačkog.“
Ukazujući na važnost sabiranja, sumjeravanja i skupnoga predstavljanja, recenzent Tomislav Žigmanov, i sam antologičar, piše kako je „povijesna građa hrvatske književnosti u Vojvodini do danas uvelike kritički neiščitana“ te se „bilo o cjelini bilo o pojedinim segmentima ovoga bogatog pjesništva i u povijesti i u sadašnjosti, malo toga pouzdanije i točnije zna. Stoga su dobrodošla ne samo književnoteorijska i književnopovijesna tematiziranja sveukupne ovdašnje hrvatske književne građe, nego su jednako tako važni i pokušaji njezina sabiranja, sumjeravanja i skupnoga predstavljanja, kao što su kritički izbori, panoramski prikazi ili, pak, antologije. Svjesna te i takve potrebe, inicijatorica i voditeljica godišnjeg okupljanja hrvatskih pučkih pjesnika iz Vojvodine (Srbije) Lira naiva – najmasovnije pjesničke manifestacije u vojvođanskih Hrvata – Katarina Čeliković je u povodu 20 godina njezina postojanja pristupila izradi antologijskoga izbora onoga što je bilo u umjetničkog smislu najvrjednije, čiji se konkretni ishodi nalaze pred nama.“
Žigmanov napominje „kako postoji velika razlika u umjetničkim dometima ovoga pjesništva – dok s jedne strane ima i slabijega umjetničkog ostvaraja, okupljenog gdjekad samo oko, kako je to svojedobno izvrsno imenovao Geza Kikić, zavičajnoga domotužja, dotle će jedan dio pjesništva postizati i zavidnu razinu umjetničkoga dosega, čega je dobro svjedočanstvo i ovaj Čelikovićkin antologijski izbor. Pri tomu, napominjemo kako je pjesništvo koje je supostojalo uz kulturni prostor Katoličke Crkve u Bačkoj u posljednjih pola stoljeća bilo daleko vjernije ishodištima i značajkama pučkoga pjesništva negoli onomu umjetnički relevantnijem. To ne vrijedi za jedan dio mlađih osoba, koje su upravo preko ovoga pokreta ušle na mala vrata u svijet umjetnički relevantne književnosti i do danas u njem stameno postoje.“
