Dani biskupa Ivana Antunovića završeni su XXXII. Razgovorom, koji je na temu Angažman vjernika laika u mjesnoj crkvi održan 19. siječnja 2023. godine u pastoralnom centru Augustinianum. Zanimljiva tema okupila je lijep broj posjetitelja koji su imali prilike čuti četiri izlagača, a potom se i sami uključiti u diskusiju. U uvodnom dijelu voditelj, vlč. Tomislav Vojnić Mijatov podsjetio je okupljene kako je upravo biskup Antunović još prije 150 godina u svoje pothvate želio uključiti i laike, s kojima je često surađivao. Prvi Razgovor organizirao je 1934. godine biskup Lajčo Budanović upravo da i vjernike laike motivira na angažman u Crkvi. O životu i radu Antunovića pisao je i Aleksa Kokić, a njegove stihove ovom prilikom govorio je Marko Križanović.

Brojne mogućnosti za angažman

Na povijest Dana okupljene je podsjetio predsjednik Katoličkog društva Ivan Antunović vlč. Josip Štefković spomenuvši kako se isti održavaju od 100. obljetnice smrti Antunovića, dakle od 1988., a od 1991. godine je uvršten i Razgovor. Tom programu je 2021. pridodano i svečano polaganje vijenaca na spomenik Antunoviću koji je podignut u jesen prethodne godine. O aktualnoj temi – angažmanu vjernika laika, vlč. Štefković je naglasio: „Osim toga što svi želimo na čelu Subotičke biskupije imati dobroga biskupa, što pojedine župe žele imati dobre i angažirane župnike, smatram da se ne može govoriti o živoj Crkvi bez angažiranih vjernika laika.” Da je to tako potvrdili su i svi izlagači, bilo klerici, bilo laici.

 O službama vjernika laika, kada je u pitanju crkveno pravo, te o obvezama i pravima svih vjernika govorio je dr. crkvenog prava, sudski vikar, crkveni sudac i sveučilišni profesor vlč. dr. Ivica Ivanković Radak. „Kada govorimo o vjernicima, primarno mislimo na vjernike laike, ali za Crkvu svi mi koji smo kršteni jesmo vjernici, a onda unutar tog statusa poznajemo vjernike laike i vjernike klerike. Dva reda unutar vjernika, dok u kleričkom statusu imamo tri stupnja: biskupe, svećenike i đakone, dok se u osnovnoj strukturi redovnici (franjevci, časne sestre) ne spominju nego oni uživaju redovnički stalež. Da bi netko postao vjernik klerik, mora primiti sakrament svetoga reda”, rekao je Ivanković Radak i pojasnio kako crkvene službe laicima nude širok krug mogućnosti. Tako se vjernici laici mogu uključiti unutar crkvenih sudova gdje mogu biti biskupijski suci, suci preslušatelji, branitelji veze i promicatelji pravde. Zatim mogu biti naučitelji u svetim znanostima, poput vjeroučitelja, a u pojedinim situacijama, kojih najviše ima u misijama, mogu i sklapati ženidbu i obnašati druge funkcije. Ono što je svima blisko jest da mogu aktivno sudjelovati u pastoralnom djelovanju određene župe. Izlaganje je zaključio temeljnim okvirima: „Kada se govori o obvezama i pravima vjernika laika u crkvenim službama, Crkva uvijek daje široki okvir i niz mogućnosti, a zapravo sve to treba prilagoditi konkretnim životnim okolnostima mjesne crkve. Ako pogledamo da su to sve mogućnosti za cijelu Crkvu, jasno je da nisu iste prilike kod nas ili u Americi, Aziji ili Africi. U tom duhu treba prosuđivati, a ne kopirati jedan model Crkve”, napomenuo je Ivanković Radak i pojasnio da kada se govori o poslanju vjernika laika u ime Crkve, uvijek treba imati na umu da vjernik tada ne nastupa u svoje osobno ime nego da u tom mandatu govori u ime Crkve.

Liturgijske službe

O liturgijskim službama koje vjernici laici mogu obnašati govorio je arhivar i bilježnik Biskupijskog ordinarijata vlč. Dražen Skenderović. Odmah na početku vlč. Skenderović je pojasnio kako postoje službe u koje se vjernici postavljaju i one koje se povjeravaju vjernicima. „Ono što je kod nas zanimljivo i što nam je blisko jest služba čitača, koja postoji organizirana u pojedinim župama, dok primjerice služba lektora nije zaživjela. Lektori, koji su postavljeni od biskupa mogu naviještati Božju riječ, izuzev samog evanđelja, no mogu predmoliti nakane sveopće Crkve. Služba čitača i lektora u liturgijskom smislu dolazi odmah iza službe svećenika. Čitanje u crkvi bi izgledalo drugačije kada bi svi oni koji čitaju posvijestili sebi da su oni ti koji uz svećenika donose Božju riječ. Dakle, pripreme su potrebne i vrlo važne”, istaknuo je vlč. Skenderović i pojasnio i značenje službi: akolita, izvanrednog djelitelja svete pričesti, kao i službu đakona i kateheta.

Vlč. Skenderović je pri kraju izlaganja naglasio kako svi zajedno trebamo osmisliti u suradnji s pastoralnim vijećima kako sve spomenute službe mogu zaživjeti u praksi. Uz spomenute, tu su još i ministranti, pjevači, sakristani, koji su više poznate i prisutne službe. Ono što je također naglasio jest veliki disbalans na teritoriju Subotičke biskupije kada je u pitanju broj vjernika. No, to ne treba biti izgovor za odustajanje nego, kako je naglasio, dodatni poticaj ove službe učiniti bliže laicima, osobito one službe koje nisu zaživjele među ovdašnjim vjernicima.

Pastoralno djelovanje

O pastoralnom iskustvu u pogledu suradnje i angažmana laika u dosadašnem radu govorio je urednik Katoličkog lista Zvonik i župnik župe Uskrnuća Isusova vlč. Vinko Cvijin. U svom govoru istaknuo je citat iz Druge poslanice sv. Pavla apostola Korinćanima gdje Bog govori „Dosta ti je moja milost, jer snaga se u slabosti usavršuje”. „Kada me netko pita koji je značaj vjernika laika, onda bih rekao: ‘Vi ste zapravo snaga u našoj slabosti’”, istaknuo je Cvijin. U svom zanimljivom izlaganju napomenuo je kako je kao mladomisnik dobio ono o čemu svaki bogoslov sanja, a to je župa. No, kako je istaknuo, ne da je dobio jednu, nego odmah dvije župe – u Vajskoj i Bođanima. Govorio je o značaju vjernika laika u životu i ulozi župnika.

„Kada si bogoslov ili kapelan, živiš u nekoj zajednici, a onda odjednom postaneš netko koga svi gledaju i misle da ti trebaš sve znati. Zapravo si stranac u toj sredini, a moraš donositi odluke i biti uzor. Tada mi je došla u misao japanska poslovica koja kaže ‘nitko od nas nije tako pametan kao svi mi’ i tu kreće župnički život. Naslijedio sam nešto što je moj kolega prije mene marljivo radio, razvijao bliskost s ljudima i to mi ostavio u naslijeđe. Dok se mi mijenjamo, vjernici ostaju i idu k Bogu. Valja cijeniti i njegovati što si naslijedio – to je bogatstvo koje ćeš svojim radom umnožavati. Tu prvenstveno mislim na vjernike laike koji su nam povjereni”, istaknuo je vlč. Cvijin. Također, on je naglasio kako je najvažnije ljude približiti Bogu i jedne drugima, te da župnik nije netko tko sjedi na tronu nego je potreban vjernicima, župljanima. „Biti svećenik bez vjernika laika je smiješno. Vjernici laici su esencija, bit Crkve. Važno je pristupiti svima bez razlike”, naglasio je vlč. Cvijin.

Iz ugla laika

O ulozi vjernika laika i osobnom iskustvu govorila je Ljubica Stipančević, koja je među ostalim rekla kako pomoć u župi može biti učinkovita ako se izgradi povjerenje između župnika i vjernika. „Smatram da ne postoji Crkva bez vjernika laika, kao što ne postoji niti bez svećenika. Crkva se razvijala usporedo s razvijanjem društva, te danas Crkva nudi brojne mogućnosti angažiranja župljana, kao i razne vrste pomoći”, kazala je Stipančević i dodala: „Ključna je suradnja vjernika i svećenika. Mislim da je važno da svećenik prepozna talente koji vjernici imaju, kako bi ih potaknuo da se uključe. To se može ostvariti dobrom međusobnom komunikacijom, kako bi odvojili dio svog vremena i uključili se. Mogućnosti su brojne, od čitanja, rada s djecom, pjevanja, karitativnog rada, spremanja crkve i brojnih drugih mogućnosti. Darove koje smo dobili koristimo u svojim župama, ali i u svakodnevnim životnim situacijama.

Nakon izlaganja slijedila je diskusija, koja je otvorila i druge teme, a možda i dala temu za sljedeći Razgovor.
Izvor: Hrvatska riječ (Ž. V.)