Dužijanca je poznata subotička manifestacija, zahvala Bogu i pohvala čovjeku za kruh svagdašnji, čiji se bogat vjerski, kulturni i rekreacijski program održava tijekom više mjeseci sa središnjom trodnevnom proslavom druge nedjelje u kolovozu. Nastala je unutar Katoličke Crkve iz žetvenih običaja bunjevačkih Hrvata, a prvi puta javno je održana daleke 1911. godine. Trajući dulje od stoljeća, doživljavala je izmjene: od 1968. organizirala se i kao gradska folklorno-turistička manifestacija dok su 1993. tzv. crkvena i gradska manifestacija spojene u jedinstven događaj. Danas važi za manifestaciju od posebnog značaja, kako u Subotici tako i u zajednici Hrvata u Srbiji.
Od 2014. glavni organizator ove manifestacije je Udruga bunjevačkih Hrvata Dužijanca. Budući da je osnovana 27. siječnja navedene godine, udruga je u nedjelju, priredivši večeru za članove svoje Skupštine, započela s obilježavanjem skromnoga jubileja – prvih deset godina postojanja i rada.
Zaštita indentiteta Dužijance
Udruga je osnovana s ciljem da se zaštiti vjerski, kulturni i etnički (hrvatski) identitet Dužijance. Na osnivačkoj skupštini pristupnicu su potpisale 33 osobe s velikim iskustvom u organiziranju te žetvene svečnosti. Udruga danas ima 75 članova, koji čine Skupštinu i od koji se bira Organizacijski odbor, a imaju i Senat u čijem sastavu su bivši predsjednici organizacijskih odbora manifestacije.
Udruga primarno organizira središnju proslavu Dužijance i Takmičenje risara te pomaže organizaciju i drugih programa manifestacije skupa s HKC-om Bunjevačko kolo, KD-om Ivan Antunović, Katoličkom Crkvom i drugim subjektima (izložbe, književne večeri, predavanja...). Također, na svojoj lokaciji u Đurđinu organizira i druge sadržaje: radionicu pravljenja tarane, natjecanje u pucanju bičevima, običaj priskakanja vatre na sv. Ivana Cvitnjaka, risarski disnotor... Svoj godišnji rad udruga prezentira publicirajući ilustrirani časopis Revija Dužijanca.
Od Zagreba do Mostara
O postignućima udruge u proteklom desetljeću, ali i izazovima u radu, razgovarali smo s direktorom UBH-a Dužijanca i predsjednikom Organizacijskog odbora Dužijance Marinkom Piukovićem. Kao najveća postignuća Piuković ističe gostovanja Dužijance izvan Subotice, što se desilo prvi put u povijesti te manifestacije. Naime, proteklih godina Dužijanca je priređena u čak četiri mjesta u tri različite države: u Zagrebu (2018.), Baji (2021.), Novom Sadu (2022.) i Mostaru (2023.). Gostovanja su značila praktički preseliti na desetke ljudi i brojne rekvizite tradicijske kulture. U ovim projektima od velikog značaja bila im je financijska potpora Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, spomenutih gradova (u Baji su to bili državna i mjesna hrvatska manjinska samouprava) kao i potpora Katoličke Crkve i Hrvatskog nacionalnog vijeća.
‚‚Teško da bismo ovo ostvarili bez pojačane potpore iz matične države Hrvatske. Ovako zahtjevne projekte mogli smo iznijeti samo s već velikim iskustvom u organiziranju Dužijance u Subotici, ali i velikom željom i entuzijazmom naših članova. Na svim ovim gostovanjima pratili su nas članovi Katedralnog zbora Albe Vidaković, naši risari i risaruše, folklorci HKC-a Bunjevačko kolo i HKPD-a Matija Gubec iz Tavankuta", kaže Piuković.
Risarski salaš u Đurđinu
Kada je u pitanju Takmičenje risara, organizatorima puno znači što su se od 2016. stacionirali na jednom mjestu, u Đurđinu, gdje je stalna parcela za natjecanje kosaca i gdje imaju svoj objekt (risarski salaš) i hangar za stare poljoprivredne strojeve.
‚‚Težili smo tome da se stacioniramo na jednom prostoru, da imamo svu infrastrukturu – vodu, struju..., što je bilo teško dok smo se ranije selili na različite lokacije. Također, prošle smo godine kupili salaš koji se nalazi pored etno salaša u Đurđinu, blizu crkve. Plan nam je kupiti još jedno jutro zemlje da se logistički još bolje postavimo vezano uz Takmičenje risara. Na risarskom salašu bismo voljeli izgraditi sjenicu, natkrivenu terasu, za održavanje naših radionica. Možda bismo onda radili i više takvih programa, a sjenicu bi mogli koristiti i župa i HKPD Đurđin. Moguće je da ćemo dio salaša osposobiti da bude prezentacijskog tipa i da tamo izlažemo stare alate i slično. To što se određeni sadržaji održavaju na jednom mjestu utječe i da budu prepoznatljiviji kod posjetitelja", kaže naš sugovornik.
Sjedište udruge je inače u župi sv. Roka, a želja im je imati vlastite prostorije u središtu Subotice koje bi bile uredskog ali i izložbenog tipa.
‚‚Imamo puno sadržaja koje bismo mogli prikazivati i preko cijele godine, a to ne možemo bez nekog adekvatnog prostora u centru grada", navodi Piuković.
U proteklih deset godina ističu i suradnju s muzejskim ustanovama. Izložba o bunjevačkom ruhu predstavljena je u Gradskom muzeju u Subotici i Etnografskom muzeju u Zagrebu, dok je u subotičkom muzeju priređena i izložba o risu. S ciljem uspostave suradnje i proširivanja njihova fonda predmeta od slame, Muzeju Vojvodine u Novom Sadu poklonili su krunu za Dužijancu koja je 2022. gostovala u tom gradu.
Muzej kruna
Kada je u pitanju budućnost, jedan od planova je i ustrojavanje Muzeja kruna Dužijance od zbirke koja postoji u Dijecezanskom muzeju Subotičke biskupije.
‚‚Taj prostor je preuređen, imamo dvije prostorije za prezentaciju, promijenjena je instalacija, uređen je sanitarni čvor. Želimo svaku krunu pojedinačno muzeološki obraditi. Ta zbirka ne bi bila stalno otvorena već bi se mogla pogledati uz raniju najavu. Neke krune nemamo, znamo da su poklanjane raznim prigodama, tako se dvije čuvaju u Etnografskom muzeju u Zagrebu. Tamo je i najstarija sačuvana kruna koja datira iz 1925. godine. Također, i 1933. pri prvom pohodu Bunjevaca Mostaru i Blagaju nošena je kruna Dužijance, kao autentični i važan simbol žetvene svečanosti", kaže Piuković.
Plan udruge je i upisati Dužijancu u Nacionalni registar nematerijalne kulturne baštine Republike Srbije.
‚‚Još 2012. godine krenuli smo u tu proceduru a 2013. podnijeli smo prijavu za upis Dužijance na listu. Četiri godine kasnije, 2017. u jedinstvenu prijavu uključila se i bunjevačka zajednica, da upišemo običaj Dužijance s dvije različite prakse, hrvatskom i bunjevačkom. No, eto i dan-danas taj obrazac stoji i nismo dobili nikakvo rješenje. Mislim da ovime gubimo benefite koje bismo možda imali da smo upisani u nacionalni registar", kaže Piuković.
Glede kadrova, naš sugovornik kaže kako članstvo udruge proširuju s novim generacijama bandaša i bandašica koji su voljni i u prilici pomoći.
Svečana akademija u povodu desete obljetnice rada UBH-a Dužijanca bit će priređena krajem svibnja. Za tu se prigodu priprema i dokumentarni film o postignućima udruge.
Izvor: Hrvatska riječ (D. B. P.)