Uz središnju proslavu Dužijance, jedna od najvećih manifestacija ove žetvene svečanosti – Takmičenje risara, održano je 13. srpnja 2024. godine na njivi pokraj crkve sv. Josipa Radnika u Đurđinu.
Tko će biti najbolji risarski par ove godine znalo se već na smotri risara, kada su se pojavili neprikosnoveni pobjednici Marinko Kujundžić i Ruža Juhas.
Kad se voli što se radi
Oni su, što smo vidjeli svi, prvi i uradili posao, te su njihove krstine bile sadivene (složene), a strnjika pograbljena još dok su drugi kosili. Kako je Kujundžić – ovog puta sin, rekao: ‚‚Sve dok snaš Ruža mogla i htjela raditi, za risara će imati jednog od Kujundžića, mene ili moga oca". A snaš Ruži, koja gazi 77. nije smetala ni zvizda koja je upekla, pa kaže: ‚‚Meni nije vruće, ja ovo volim raditi. Još sam i kruv ispekla za risarski ručak", pohvalila se ova vrijedna žena i pojašnila kako je ona na Takmičenju risara već 32. put. ‚‚Kad ja ovo volim radit. S 12 godina sam počela rukovetat, pa sad valjda već znam uradit. Risaruša mora lipo slagat snopove, da nema vlaća na sve strane, kako bi se posli lakše sadivale krstine i oma sve iđe brže." Na pitanje je li joj teško raditi na ovoj vrućini, sugovornica je odgovorila: ‚‚Nije teško, nikad mi nije teško radit. Malo sam se osvežila vodom i ajmo dalje", a usput nam je dala i životnu poruku: ‚‚Moraš volit ono što oćeš da radiš. Ako ne voliš, onda nemoj ni počimat, jel nećeš uradit kako triba".
Očito je da ovaj posao voli i njen risar Marinko Kujundžić koji kaže: ‚‚Dobra risaruša je pola posla, a druga polovina je dobra kosa, tehnika, dobra volja... Otac je s ovim krenuo 1991. godine, a ja sam se 1996. godine sa svojih 13 godina prvi puta oprobao. Naredne četiri godine sam se natjecao u mlađoj kategoriji i onda sam prešao u odraslu. Nisam se natjecao svake godine, ali sam 25 godina u ovoj odrasloj ekipi kosaca. Ovo je način da vidimo i podsjetimo se kako se nekad radilo i koliko su ljudi napora ulagali u ovaj posao. Svako vrijeme ima svoju muku. Nekada je to bio težak fizički posao, a danas se mučimo s cijenom, tržištem... Nije bilo lako ni onda, a nije ni sad. Mislim da je nekada bilo veće zadovoljstvo u ovom radu. Ljudi su radili i poslije se radovali urađenom, a danas samo trčimo i nemamo vremena ni za sebe ni svoje bližnje", kazao je Kujundžić.
Drugo mjesto ponijeli su mladi Zdenko Kujundžić i Jelena Vidaković Mukić koji daju nadu za budućnost, dok je treće mjesto pripalo već iskusnima Andriji Tumbasu i Emeri Poljaković.
Uz spomenute risare, među natjecateljima su bili i risari iz: Đurđina, Tavankuta, Žednika, Subotice, Županje, Gornjih Hrgova, Mužlje, Crne Bare, Sente i Novog Orahova.
Natjecalo se i u kuhanju tarane, te su i ovdje proglašeni oni najbolji, a tarana je nestala i u onim manje dobrim katlankama i kotlićima. Nagrada za najbolju taranu otišla je u Sombor, i to u ruke kuharicama: Snežani Beretić i Kristini Vuković. Drugo mjesto pripalo je Profesorima Saši Milankoviću i Jadranki Ljubojević, a treće mjesto ponijeli su Vatrogasci Tavankut odnosno Pere Stantić i Joso Francišković.
Ovom prilikom uručena je i zahvalnica Rozaliji Bajić, koja je proteklih 30 godina aktivno sudjelovala na ovoj manifestaciji.
Takmičenje risara prepoznatljiv brend
Uz već ustaljeni program koji su posjetitelji mogli vidjeti, poput pletenja uža, risarskog ručka, kosidbe, sadivanja krstina, starih strojeva, starih vatrogasnih kola (prikaz su izveli vatrogasci DVD Bajmak), folklornog nastupa HKC-a Bunjevačko kolo, štandova s rukotvorinama, fancima i promotivnim materijalom UBH Dužijanca, zbog vremenskih uvjeta izostala je dječja igra kasalisica. Kompletan program prilagođen je visokim temperaturama, ali je kontinuitet održan.
Na risarskom ručku, koji je kao i uvijek najposjećeniji dio dana, poslužen je domaći kruv, slanina, kiselna (kiselo mlijeko), crni luk i crvena paprika, a sve to zahvaljujući organizaciji UBH Dužijanca i vrijednim ženama koje su danima prije pripremale.
‚‚Sve što smo ponudili posjetiteljima za risarski ručak je zapravo ono što sami proizvedemo. Prije godinu dana smo stupili u vlasništvo ovog risarskog salaša i to nam olakšava sve pripreme i samu organizaciju. Planiramo tu izgraditi višenamjensku sjenicu i otkupiti još dio zemlje, kako bi mogli pozicionirati i druge objekte koji će biti u funkciji održavanja Takmičenja risara", rekao je direktor UBH Dužijanca Marinko Piuković.
‚‚Manifestacija Takmičenje risara je postala svojevrsni brend, kao i sama Dužijanca koja je brend bunjevačkih Hrvata na ovim prostorima. Ova manifestacija je daleko poznata, ne samo u našoj zemlji nego i u regionu, a osim pripadnika naše zajednice tu dolaze i pripadnici drugih zajednica i to čini veliko zajedništvo. Udruga bunjevačkih Hrvata čini velike napore da se ova manifestacija, kao i sve druge održe u ovakvom broju i veličini. Na tome im čestitamo i Hrvatsko nacionalno vijeće će im i ubuduće, u svim narednim događanjima pružiti podršku", rekla je predsjednica IO HNV-a Karolina Bašić
U ime Grada Subotice manifestaciji su nazočili član Gradskog vijeća Grada Subotice Srđan Samardžić, koji je i zvonom označio početak natjecanja, te članica Gradskog vijeća Grada Subotice zadužena za obrazovanje i kulturu Milanka Kostić. U ime Generalnog konzulata Republike Hrvatske u Subotici nazočio je konzul savjetnik Zdravko Vincelj, te su prisustvovali i predstavnici hrvatskih institucija, udruga i brojnih medija. Sudjelovanje bandaša i bandašice je uobičajeno, no ovoga puta bandaš Slađan Bošnjak svrstao se na prvo mjesto bandaša koji su (jasno u novije vrijeme) ručno kosili žito, istina samo revijalno, ali je bar pokazao da zna, a sve to budno je ispratila i ovogodišnja bandašica Lucija Ivanković Radaković.
Takmičenje risara održano je po 57. puta, a ovoga puta domaćini su bili Nada i Antun Skenderović.
Izvor: Hrvatska riječ (Ž. V.)