Sumirajući proteklu 2024. godinu u području kulture, razgovarali smo s umjetnicima i književnim autorima iz hrvatske zajednice u Srbiji. U anketi koju smo proveli, oni za tjednik Hrvatska riječ odgovaraju na pitanje što im je na stvaralačkom planu obilježilo godinu za nama. Uz to, govore i o planovima za 2025. u koju smo nedavno zakoračili.
Melinda Šefčić, vizualna umjetnica: Što se 2024. godine tiče, ostvareni su brojni projekti. Jedan od njih je projekt Kvart u boji, koji sam realizirala u suradnji s Kulturnim centrom Travno. Nadalje, projekt Šarena bolnica uspješno je realiziran u KBC-u Zagreb, bolnici Rebro, uz financijsku potporu Ministarstva kulture i medija Hrvatske. U svibnju ove godine završen je jednogodišnji projekt Jednakost kreativnosti, koji je uključivao estetizaciju prostora kaznionice u Požegi, zatvora u Puli i zatvora u Osijeku, uz provedbu istraživačkog rada. Projekt je realiziran u suradnji s Hrvatskim društvom likovnih umjetnika, a financiran je od strane Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske. Također, iza nas je još jedna uspješna godina provedbe izbornog kolegija Estetizacija javnoga prostora umjetnošću, koji je uključivao oslikavanje 12 prostora bolnice Rebro uz aktivaciju studenata Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Imala sam i dvije samostalne izložbe pod nazivom Fragmentacija. Prva je bila u srpnju u Galeriji Karas u Zagrebu, a druga u listopadu u Malom likovnom salonu pri Kulturnom centru Novog Sada. Pred kraj godine započeli smo provođenje EU projekta Healing Nature – Animation for Health and Well-being in Children Hospital Environments, čije smo autorice Lea Vidaković i ja. Projekt je sufinanciran od Kreativne Europe. Realizacija projekta trajat će do studenog 2026. godine. Za 2025. godinu već su mi najavljene tri samostalne izložbe: u Galeriji Art room u Samoboru, u Sveučilišnoj galeriji u Splitu, u Institutu Liszt – Mađarski kulturni centar u Zagrebu. Uz to, planira se realizacija deset projekata u suradnji s Mjesnim odborima Grada Zagreba te rezidencijalni program koji sam ostvarila u Cité internationale des arts u Parizu, od srpnja do kraja rujna 2025. godine. Naravno, u tijeku je provedba izbornog kolegija na ALU te priprema novih projekata. Čekaju se i rezultati natječaja koji bi mogli dodatno povećati broj projekata u 2025. godini.
Branka Bešević Gajić, filmska redateljica: Godina 2024. za mene je bila izuzetno dinamična i profesionalno značajna. Istaknula bih rad na igranom filmu Identitet, koji se bavi pitanjima osobnog, rodnog i nacionalnog identiteta kroz priču o ženi koja traži svoje mjesto u svijetu. Ova tema mi je posebno važna jer se dotiče položaja manjina i preispitivanja društvenih normi, što smatram ključnim za suvremeno društvo. Također, ove godine imala sam velike premijere čak s dva svoja nova dugometražna filma, a poseban uspjeh postigao je igrani film Odluka, koji je izazvao snažne reakcije publike i otvorio prostor za razgovor o temi obiteljskog nasilja. Osim toga, prošla sam izbor u zvanje docenta i počela predavati na fakultetu, gdje kroz rad sa studentima nastojim osnažiti buduće generacije medijskih profesionalaca. Za 2025. godinu planiram završetak igranog filma Identitet koji će se realizirati u većinskoj hrvatskoj produkciji, kao i njegovo predstavljanje na domaćim i međunarodnim festivalima. Fokus će biti i na društvenim temama koje osvjetljavaju nepravdu i marginalizirane skupine, jer vjerujem u snagu filma kao alata za društvene promjene. Kroz umjetnički i pedagoški rad nastavit ću se zalagati za ravnopravnost, pravdu i poštivanje ljudskih prava.
Ivan Sokač, književnik: Za mene je 2024. bila uspješna godina. Na svečanoj skupštini Međimurske županije 30. travnja, kojoj je prisustvovao i predsjednik Hrvatske Zoran Milanović, dodijeljeno mi je priznanje Povelja Međimurske županije za postignuća u književnosti kojima njegujem svoje međimursko naslijeđe u inozemstvu. Velika čast i puno srce! U Zagrebu je nedugo zatim tiskano drugo izdanje moje zbirke prozaida Rosa, a ta je knjiga stigla u sve veće knjižnice u Hrvatskoj. Godina je bila prepuna i zanimljivih književnih i umjetničkih susreta i tribina. Moji prepjevi s kajkavskog starih hrvatskih pjesnika na srpski bili su za mene pravi izazov i nešto sasvim novo. Odrađeni su i paralelni recitali koji su naišli na najpozitivnije reakcije. Konačno je završen i rad na filmu Amići po scenariju koji sam napisao, te otpočeli pregovori oko premijere i emitiranja. Za ovu godinu planiram dva književna pothvata: monografsku publikaciju o beogradskim Međimurcima s do sada neobjavljenim dokumentima o velikanima koji su ostavili trag u našem milijunskom i otvorenom gradu. Također, u planu mi je i tiskanje dvojezične hrvatsko-srpske zbirke odabranih pjesama i prozaida, s već spremnim izvedbama renomiranih glumaca našeg podneblja. Radujem se unaprijed promocijama i susretima s dragim ljudima.
Branko Ištvančić, filmski redatelj: Na profesionalnom planu, prošlu 2024. godinu obilježilo mi je nekoliko događaja. Uspješan nastup moje ekipe dokumentarnog filma Prašina u vitrini redatelja Daniela Pavlića u selekciji programa Filmovi u nastanku na festivalu u Puli i premijerno prikazivanje završenog dokumentarnog filma Memorija jedne generacije – Ratni radio Vukovar redateljice Biljane Čakić pred prepunim gledalištem na Vukovar film festivalu. U tim filmovima koji su nastali u produkciji udruge Artizana uz potporu HAVC-a bio sam u ulozi producenta. U 2025. godini očekujem dovršetak dokumentarnog filma Bili smo u ONB-u s glumcem Nikšom Kušeljom i početak rada s ekipom na snimanju novog dokumentarnog filma Bardo – jedna postcovid priča čije sam prve kadrove protekloga ljeta već snimio u zavičaju. Također, htio bih istaknuti i rad na organizaciji Ciklusa hrvatskog filma u Vojvodini za koji smo dobili plaketu Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata u povodu 15 godina rada, a s kojima nastavljamo suradnju i partnerstvo u programima koje ove godine pripremamo i širimo u druge gradove Vojvodine, poput Novog Sada i Sombora.
Mirko Kopunović, književnik: Kao najvažnije istaknuo bih susrete s meni dragim ljudima, dragocjene razgovore s njima u kojima smo se (ne)razumijevali, ali ipak razumjeli. Iz tih razgovora često proisteknu mnoge ideje, projekti, koje treba razvijati te će možda biti realizirani. Zadovoljan sam što sam bio dio ekipe (Zlatko Romić, Katarina i Ervin Čeliković i ja) koja je objavljivanjem osme knjige Izabranih djela Balinta Vujkova završila taj kapitalni izdavački pothvat. Sudjelovao sam i u realizaciji časopisa Nova riječ, 16. sveska Leksikona podunavskih Hrvata – Bunjevaca i Šokaca, nove zbirke pjesama Lira naiva, kalendara Subotička Danica, Godišnjaka za znanstvena istraživanja ZKVH-a, zbornika radova s prošlogodišnjih Dana Balinta Vujkova. U organizaciji i na poziv ZKVH-a sudjelovao sam i na Humskim danima poezije u predivnom gradu Mostaru. Nismo odoljeli vidjeti onu poznatu ploču koju su Bunjevci postavili na crkvu u Blagaju, te diviti se i zagaziti u rijeku Bunu. U Zagrebu na sajmu knjiga Interliber predstavili smo Izabrana djela Balinta Vujkova, a krajem studenoga sudjelovao sam u programu Hrvatske književne Panonije u Budimpešti te u Monoštoru govorio na predstavljanju prve knjige Anite Đipanov Marijanović Oće rič pisma da bude. Počašćen sam što sam u rujnu bio prvi gost Književnog salona kojega je pokrenuo ZKVH a podržala NIU Hrvatska riječ. Na Danima Balinta Vujkova primio sam trijenalnu nagradu ZKVH-a Iso Velikanović za knjigu pripovjedaka Fajrunt u Istarskoj ulici. Ako sam i malo poletio, brzo sam se spustio na zemlju. Kakvo je takvo je, čovjeku je mjesto na njoj. Htio sam, a nisam uspio napisati nekoliko pripovjedaka. Predao sam knjigu memoarske proze, nije objavljena, ali se nadam da će u perspektivi biti. Što dalje? Ako htijenja, želje i puta znamo, do cilja stići ćemo; ako ne, lutat ćemo, možda cilja dostignuti, svakako negdje prispjeti.
Goran Kujundžić, vizualni umjetnik: U prošloj godini imao sam dvije samostalne izložbe. Prva je održana u Galeriji Kulturnog centra u Osijeku, a druga u Galeriji Ružić u Slavonskom Brodu. Od skupnih izložbi izdvojio bih izlaganje u Mariboru, Puli, Grožnjanu, Vinkovcima, Osijeku i na kraju prosinca izlaganje na izložbi minijatura u Dubrovniku. Iznimno sam zadovoljan gostovanjem na Pedagoškom fakultetu Univerziteta u Sarajevu u statusu pozvanog predavača. Tijekom srpnja boravio sam na Likovnoj radionici u Supetru u organizaciji Dječjeg doma Sv. Ana. Dok je u prosincu izišla dječja slikovnica koju sam ilustrirao za autoricu Antoanetu Klobučar u izdanju Matice hrvatske. U 2025. godini, za sada planiram krajem siječnja boraviti na 51. Zimskoj likovnoj koloniji u Karlovcu, te u veljači gostovati kao predavač na Eötvös József Főiskola u Baji. Na kraju bih istaknuo online i galerijske izložbe AEXPO i AEXPO futura koje organiziramo svake godine u okviru Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti u Osijeku, gdje sam uposlen. Ove međunarodne izložbe pokrivaju likovne radove profesora koji rade na učiteljskim i pedagoškim fakultetima, te studentske likovne radove s istih fakulteta.
Davor Gromilović, vizualni umjetnik: U prošloj godini izdvojio bih nekoliko postignutih stvari. Prva je sudjelovanje na izložbi PopCorn u Bruxellesu, u muzeju MIMA koji je fokusiran na suvremenu umjetnost. Izložba je bila otvorena u travnju i trajala je nekoliko mjeseci. Velika mi je čast što sam bio dio selekcije umjetnika iz cijelog svijeta. U drugoj polovini godine sudjelovao sam na grupnoj izložbi Pop Surrealism & Other Stories u Valenciji u Black Light Gallery. Rad pod nazivom Winter Holidays, crtež na kom sam radio dvije godine, otkupila je Solo Collection iz Madrida, muzej za modernu umjetnost, gdje je ozbiljna kolekcija umjetnika iz cijelog svijeta. Također, imao sam priliku raditi dizajn majica za poznati švedski bend Viagra Boys. Moja art knjiga pod nazivom Bestiary doživjela je drugo izdanje, Symposion iz Subotice je izdavač. Što se tiče 2025. godine, spremam malu samostalnu izložbu za Nucleus Portland Gallery u Portlandu koja bi trebala biti u travnju, a imam planove unaprijediti grafički dio svog ateljea. Imam planova i glede vlastite edukacije.
Izvor: Hrvatska riječ (D. B. P.)
