Ovogodišnja književna manifestacija Hrvatska književna Panonija III. održana je u četvrtak, 25. ožujka 2021., a bila je posvećena obilježavanju 500. obljetnice objave prvog hrvatskog književnog klasika – epa Judita autora Marka Marulića, znamenitog hrvatskog i europskog humanista. Dio sudionika manifestacije nastupio je u prostorijama Društva hrvatskih književnika u Zagrebu (sudionici iz Hrvatske), dok su ostali nastupili putem Zooma, a cijeli se program mogao se pratiti preko društvenih mreža i Youtube kanala dvaju suorganizatora.
Hrvatska književna Panonija III. nastavak je jedinstvenog književnog i umjetničkog programa koji jednom godišnje okuplja relevantne hrvatske književnike i znanstvenike panonskog prostora: iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Mađarske i Austrije. Manifestaciju organiziraju Društvo hrvatskih književnika, njegov Ogranak slavonsko-baranjsko-srijemski i Croatica nonproft Kft. iz Budimpešte, a odražava se u suradnji sa Zavodom za kulturu vojvođanskih Hrvata iz Subotice, Znanstvenim zavodom Hrvata u Mađarskoj iz Pečuha i HOŠIG-om (Hrvatski vrtić, osnovna škola i đački dom) iz Budimpešte. Pokrovitelj manifestacije je Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske.
U programu su sudjelovali dr. sc. Ružica Pšihistal (Filozofski fakultet u Osijeku), dr. sc. Dubravka Brezak Stamać (ravnateljica Agencije za odgoj i obrazovanje), dr. sc. Dino Milinović (Filozofski fakultet u Zagrebu, autor romana Marulov san, Zagreb, 2019.), dr. sc. Stjepan Blažetin (Znanstveni zavod Hrvata u Mađarskoj), Tomislav Žigmanov (Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata), Mato Nedić (Srednja škola fra Martina Nedića, Orašje) i Mirko Ćurić (predsjednik Ogranka Društva hrvatskih književnika, slavonsko-baranjsko-srijemskoga). Izabrane ulomke romana Marulov san Dine Milinovića čitala je dramska umjetnica Dunja Sepčić.
Izlagatelji su svestrano prikazali sve bitne činjenice vezane uz nastanak Marulićeva spjeva Judita, ukazali su na važnost samoga djela te istaknuli glavne sastavnice i temeljne vrijednosti. Tematizirali su, također, jezik Judite – čakavsku ikavicu, govor ondašnjeg Splita. Pojasnili su i druge aspekte povijesnoga konteksta te su oslikali sudbinu djela tijekom povijesti osvrnuvši se, konačno, na recepciju djela kako u mađarskoj književnosti tako i u povijesti hrvatske književnosti komentirajući i današnju aktualnost Judite.
Iz vizura regionalne hrvatske književnosti u Vojvodini, Tomislav Žigmanov je istaknuo kako je Marko Marulić relativno daleka književna osobnost, koji kao tema nije vidljiv u ovdašnjoj književnosti, budući da ni o njemu ni o njegovim djelima, pa ni o Juditi, ne bilježimo napise. To je posljedica tijekom gotovo cijele povijesti slabo razvijene (auto)recepcije cjeline hrvatske književnosti u hrvatskoj književnosti u Vojvodini – ovdje je pozornost bila usmjerena isključivo na povijest mjesne hrvatske književnosti. No, to ne znači da je i posve stran – Marka Marulića i ovdašnji hrvatski književnici smatraju svojim književnim „ocem“. Također, Marulić se, kao hrvatski književnik koji je pisao na lokalnom govoru – čakavskoj ikavici, odlično naslanja i na nastojanja ovdašnjih hrvatskih književnika koji se trse pisati na bunjevačkoj i šokačkoj ikavici, književnoj praksi koja je vjerojatno najrazvijenija među svim štokavcima.
