Dan dubrovačkoga zaštitinika svetoga Vlaha, starca koji na dlanu nosi Grad i čiji kipovi obilježavaju dubrovačke zidine i gradske ulaze, posebnim je danom Grada Dubrovnika još od daleke 972. kad se započinje slaviti. Tradicionalna svečanost, Festa sv. Vlaha upisana je na UNESCO-ov Reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva.
Proslava se temelji na legendi o pojavljivanju svetoga Vlaha koji je pomogao Dubrovčanima u obrani od Mlečana. Kako je Festa sv. Vlaha ujedno i Dan Grada Dubrovnika, uz duhovni segment slavlja ti dani obiluju i nizom manifestacija.

Sveti Vlaho ima svoj Grad

„Festu sv. Vlaha posjećujem oduvijek, ili barem otkad znam za sebe, znam da sam na ovoj našoj Festi. Ali, nisam ja tu iznimka. Mi Dubrovčani volimo našeg Parca i naš Parac voli nas. To je neka snažna i dugotrajna ljubavna veza, traje već stoljećima od davne 973. godine kada smo prvi put proslavili Festu svetog Vlaha, koji je naš zaštitnik i naš zagovornik. Ili kako mi to kažemo: on je naš Parac. To je vidljivo i u umjetničkim prikazima svetog Vlaha, gdje on u ruci drži svoj Grad. Ili kako mi volimo kazati: drugi gradovi imaju svece zaštitnike, a samo Sveti Vlaho ima svoj Grad. I osjećamo se veoma sigurno u njegovoj ruci", kaže Šimom Zupčić, vjeroučitelj u Biskupijskoj klasičnoj gimnaziji, voditelj Katehetskog ureda u Dubrovačkoj biskupiji i vanjski suradnik na Sveučilištu u Dubrovniku. 
On objašnjava kako je organizator ove Feste Dubrovačka biskupija, na čelu s dubrovačkim biskupom, rektorom crkve sv. Vlaha i festanjulima, ali i mnogi drugi koji su uključeni, jer je to ipak veliki događaj, koji ne može organizirati tek nekoliko ljudi. 
„Ovo je prije svega crkvena proslava, no osim te crkvene dimenzije, ima i onu svjetovnu, jer na blagdan sv. Vlaha je ujedno i Dan Grada Dubrovnika, što još dodatno potvrđuje tezu o snažnoj povezanosti Grada i njegova Parca, tako da i Grad organizira svoj dio, tj. onaj svjetovni dio, a u konačnici sve to je i u suradnji, jer svjetovna i crkvena proslava nisu dvije odvojene proslave, ne ide svaka svojim kolosijekom, nego se i isprepliću."
Zupčić kaže kako je mnoštvo dijelova ove Feste, te da je dugogodišnji rektor crkve sv. Vlaha don Toma Lučić koji je tu službu obavljao do prošle godine, uvijek govorio da priprema iduće Feste počinje kad ovogodišnja završi. 
„U siječnju počnu tribine, izložbe i koncerti. Službeno, Festa započinje dan prije samog blagdana, 2. veljače na Svijećnicu, ili kako mi u Dubrovniku to kažemo, na Kandeloru. Tog dana se popodne u 15.30 pred crkvom sv. Vlaha otvara Festa, podiže zastava na Orlandov stup, a biskup pušta golubice. Na sam blagdan svečano koncelebrirano misno slavlje je pred katedralom, a na njemu bude veliki broj biskupa, svećenika, redovnica i vjernika laika. Nakon mise slijedi procesija ulicama Grada, uključujući Stradun, a u procesiji se nose relikvije svetog Vlaha i drugih svetaca. Poslijepodne toga dana je izvijanje barjaka pred katedralom. Festa završava prve nedjelje nakon svetog Vlaha, kada se odlazi izvan zidina, na Goricu svetog Vlaha, gdje je još jedna crkvica posvećena Parcu. Tu se slavi misa, a nakon toga slijedi povratak unutar zidina, pred Parčevu crkvu, spuštanje barjaka s Orlandovog stupa i misno slavlje u crkvi sv. Vlaha."
Vjerska, društvena i kulturna dimenzija Feste

Uz crkvene svečanosti, u Dubrovniku je u te dane organiziran i niz svjetovnih manifestacija, namijenjenih stanovništvu i turistima. Restorani nude tipične zimske specijalitete, a tu su i izložbe, kazališne predstave, predstavljanje knjiga i koncerti posvećeni sv. Vlahu. Je li to u stvari jedan od divnih primjera kulture življenja?
„Svakako. Jer, bez obzira bili katolici ili ne, ma zapravo bili vjernici ili ne, sveti Vlaho za sve nas u Dubrovniku ima iznimno značenje, on je ‘ono nešto’ što povezuje nas Dubrovčane. I stoga Festa nadilazi ovu vjersku dimenziju, te poprima i društvenu i kulturnu dimenziju. Dakako, tu treba biti oprezan i ne dopustiti da se dogodi komercijalizacija, kao što se npr. u svijetu događa komercijalizacija Božića, kada ono izvanjsko prevlada nad unutarnjim, nad onim što je pravi smisao blagdana. No, mislim da dobro balansiramo i uspješno izbjegavamo tu opasnost kada je riječ o proslavi sv. Vlaha", kaže Zupčić i naglašava važnost što je Festa sv. Vlaha 2009. uvrštena u registar nematerijalne baštine UNESCO-a. 
„Nama Dubrovčanima svakako je to veoma važno, ponosni smo što su i drugi prepoznali ljepotu onoga za što mi odavno znamo da je nešto posebno. I važno je da se ovakve tradicije očuvaju, jer šteta bi bilo ne iskoristiti blago koje nam ova vrijedna tradicija ostavlja. Dakako, u 21. stoljeću smo i ne možemo živjeti kao da smo u 10. stoljeću od kada slavimo Festu. Mnoge stvari su se izmijenile od tada. No, važno je iz prošlosti učiti, a iz tradicije čuvati ono što može biti aktualno danas i nama, ljudima našeg vremena. A u Festi sv. Vlaha očito ima neizmjerno blago baštine, čemu je, između ostalog, potvrda i UNESCO-ovo uvrštenje Feste svetog Vlaha u registar nematerijalne svjetske baštine."

Dubrovački trombunjeri i svečano misno slavlje

O Festi svetog Vlaha, kako Grad pod Srđem proslavlja Dan svoga zaštitnika, razgovarali smo i s Ivom Milovčićem iz Dubrovnika, čija je obitelj porijeklom iz Dubrovačkog primorja. Ivo radi u vlastitoj turističkoj agenciji kao vodič i kaže kako Festu svetog Vlaha pohodi od malih nogu, svake godine. 
„Festa nije samo taj dan, 3. veljače. Festa je puno više. I dana i događaja. Sve službeno počinje na Gospu Kandeloru 2. veljače tradicionalnim puštanjem golubica i taj početak mi je jedan od najdražih momenata svake Feste. To je jedan poseban dan i znači mi puno. Nakon napornih turističkih sezona, odmorimo se i polako pripremamo za novu. Tako taman oko svetoga Vlaha tražim zagovor i pomoć za novu sezonu, jer nam uz njegovo prisustvo sve ide lakše i bolje. Kako živim u Lapadu u Župi svetog Mihajla, ipak najradije posjećujem jednu manifestaciju koja se ne događa u starom Gradu već u Lapadu, na Gorici svetoga Vlaha. Naime, svaka Festa počinje 2. veljače, a završava prvu nedjelju nakon samog blagdana sv. Vlaha. U tu nedjelju, nakon svetoga Vlaha, dubrovački trombunjeri budnicom kreću s barjacima prema crkvi na Gorici te tamo bude svečano misno slavlje i izvijanje barjaka. Kao aktivni član župne zajednice često i sudjelujem u organizaciji, nekad kao ministrant, sada kao član pastoralnog vijeća, te mi je taj dio Feste najdraži", kaže Milovčić.
U razgovoru s Milovčićem doznajemo i kako je prošla proslava u ovo vrijeme pandemije koronavirusa:
„Kao i sve, u novom normalnom, i Festa je bila ’nova’. Ograničeni broj osoba, loša epidemiološka situacija i moral ljudi su utjecali nekako i na Festu. Ipak, gradske i crkvene vlasti nisu htjele da se Festa preskoči i održala se uz neka ograničenja. Sljedeće godine nadamo se da će se situacija normalizirati i da će Festa opet zasjati u punom sjaju, s mnogo ljudi, turista i sa svim popratnim sadržajima koji su ove godine izostali."

Izvor: Hrvatska riječ (Zvonko Sarić)