Izložba S Božjom pomoći, ustanovljena 1993. godine kao sastavni dio žetvene svečanosti bunjevačkih Hrvata Dužijanca, otvorena je u ponedjeljak, 25. srpnja 2022. godine, u Pastoralnom centru Augustinianum u Subotici. Tema ovogodišnje izložbe, čiji su organizatori Katoličko društvo Ivan Antunović i Udruga bunjevačkih Hrvata Dužijanca je „Krune subotičke Dužijance".
Zbirka kruna, izrada i umjetnice
„Izrada žetvenih kruna od slame što je ostalo kao dio tradicije da se svake godine za Dužijancu izradi nova kruna, stvorilo je najveću zbirku kruna i predmeta od slame koja se nalazi u Dijecezanskom muzeju Subotičke biskupije. U njemu su pohranjene i čuvaju se sve krune subotičke Dužijance. Ovu veliku zbirku brižno su čuvale časne sestre. Katedralna sakristanka, časna sestra Bernadeta Mamužić je svaku krunu nosila na studijsko fotografiranje s namjerom da se sačuva i u tom obliku, a nakon snimanja spremala ih u riznicu. Časna sestra Ivana Cvijin je krune u muzeju sustavno posložila po godinama nastanka i autorima i o njima vodila računa. Zbirci subotičke Dužijance nedostaju krune iz prvih godina održavanja Dužijance, za koje nemamo traga", rekla je ovom prigodom članica Vijeća Katoličkog društva Ivan Antunović Klara Ševčić Dulić.
Podsjetila je da su se krune darovale i nosile u poklon prigodom održavanja velikih i značajnih događaja, što je razlog neposjedovanja njihove cjelovite zbirke. Također je istaknula da se kruna, za koju se zna da je najstarija, danas se nalazi u Etnografskom muzeju u Zagrebu, a za subotičku Dužijancu izradila ju je Đula Prćić iz Male Bosne. Spomenutom muzeju darovalo ju je Katoličko divojačko društvo 1925. godine.
Uoči samog otvorenja izložbe zanimljivo predavanje uz video prezentaciju o simbolu najveće žetvene svečanosti održala je naša poznata slamarka Jozefina Skenderović, koja još od 1995. izrađuje krune za tavankutsku Dužijancu, a od 2007. za subotičku i one gostujuće, koje su do sada održane u Zagrebu, Baji i Novom Sadu.
Govoreći o načinu izrade, ona je navela da se razlikuju krune koje su nastale prije završetka, odnosno nakon II. svjetskog rata.
„Prije završetka rata one su rađene isključivo od pletene slame, pletiva su bila pljosnata i tzv. spiralna, odnosno ona koja imaju izraženu treću dimenziju, i svaka kruna je bila kružnog oblika. Nakon rata, budući da komunističke vlasti nisu bile naklonjene crkvi, krune koje bi podsjećale na kralja i 'truli kapitalizam', nisu bile prihvaćene. Zbog toga je na poticaj svećenika predloženo da se umjesto krune izradi neki religijski predmet, pa su tako izrađivani kalež, križ, jagnje, golubica mira itd. koje su i dalje nazivali krunama, bez obzira što nisu bili u tom obliku. Ono što je još jako zanimljivo, krune nastale nakon II. svjetskog rata su puno bogatije, tu se koristi prvo ravna, glačana i tkana slama, u kombinaciji s različitim vrstama pletiva. Tako da su krune zaista, rekla bih, malo remek djelo", pojasnila je Skenderović.
Kao najpoznatije umjetnice za koje dosad znamo, koje su radile i koje rade krune za zbirku subotičke katedrale navela je već spomenutu Đulu Prćić, potom sestre Anu, Tezu i Đulu Milodanović iz Žednika, od kojih je najviše radila Ana, tu su Kata Rogić i Mara Ivković Ivandekić iz Đurđina koje su zajedno radile krune sve dok Kata nije preminula 1993. nakon čega ih je Mara potom 13-14 godina izrađivala sama. Posljednjih 15 godina krune izrađuje Jozefina Skenderović iz Tavankuta.
Gdje se čuvaju i teme kruna
Najveća i najbogatija zbirka kruna čuva se u muzeju Subotičke biskupije, jedna je u Gradskom muzeju u Subotici, jedna u Etnografskom muzeju u Beogradu, dvije krune (iz 1925. i 1926. godine) u Etnografskom muzeju u Zagrebu, a tu je i lijepa zbirka kruna u župama u okolnim mjestima Subotice u kojima se slavi Dužijanca: Đurđin, Tavankut, Mala Bosna, Žednik i Bajmak.
Osim u Subotici, Dužijancu je istoimena Udruga bunjevačkih Hrvata do sada organizirala u Zagrebu (2018.), gdje je kruna darovana Zagrebačkoj nadbiskupiji, potom u Baji 2021., gdje se čuva u tamošnjem Kulturnom centru bačkih Hrvata, te protekloga vikenda u Novom Sadu gdje će biti poklonjena Muzeju Vojvodine.
Budući da nakon II. svjetskog rata krune nisu smjele imati takav oblik, Jozefina Skenderović kaže da su se počele izrađivati po nekoj temi.
„Teme kruna se određuju na različite načine, najčešće je to godina koju proglasi Sveti Otac Papa (godina obitelji, godina vjere, godina milosrđa...), potom su teme veliki i važni događaji u životu Crkve (npr. euharistijski kongresi ili obljetnica nekog događaja – kruna maketa subotičke katedrale napravljena 1983. u povodu 200 godina od njezine izgradnje, potom kruna u povodu 50 godina samostalnosti Subotičke biskupije...), a tu su i slike koje se često kao kruna prinose na oltar. I slika se zove kruna, znači sve što prinosimo na oltar na Dužijanci kao simbol zahvale Bogu, zove se kruna. Često, pogotovo kod novijih kruna, to je kombinacija, ima i slike ima i kruna, te neki religijski simbol. Znači, kako vrijeme prolazi krune su sve bogatije", istaknula je ona te ispričala kako je nastala njena „kruna s metkom": „Nakon neuspjelog atentata na Svetog Oca Ivana Pavla II. 1981. godine, on je ispod kipa Majke Božje ostavio metak koji su potom portugalski zlatari ugradili u Gospinu krunu. I naša kruna iz 2017. ima metak, istina od slame".
Navodeći kako kod svih kruna koje su napravljene do II. svjetskog rata i koje se nalaze u zbirci piše nepoznata osoba, Jozefina Skenderović je iznijela pretpostavku da je po načinu njihove izrade, sastavljanja, vjerojatno većinu, ako ne i sve, napravila Đula Prćić.
„Velika je čast biti izabran za bandaša i bandašicu, ali isto je tako velika čast dobiti povjerenje i priliku da to što će bandaš i bandašica prinijeti na oltar u ime svih nas i zahvaliti Bogu bude povjereno meni, za što se svima zahvaljujem", rekla je na koncu naša istaknuta slamarka.
O izložbi
Izložbu kruna, koja se može pogledati u Dijecezanskom muzeju Subotičke biskupije do 5. kolovoza, radnim danima od 10 do 12 sati na adresi Trg svete Terezije 3 u Subotici (ulaz od strane katedrale), otvorio je predsjednik Katoličkog društva Ivan Antunović, vlč. Josip Štefković.
„Vidjet ćete kako u biskupijskom muzeju postoji nešto što su ne institucije već pojedinci, spomenute časne sestre skupljale, organizirale i brinule se za to. Svega toga i u tolikom broju ne bi bilo da nije pojedinaca koji su to cijenili i čuvali. Sad nam je drago da imamo što pokazati, na ponos nam je i diku. Nadamo se da ćemo jednom za tako što raspolagati većim prostorom gdje će i druge stvari moći biti izložene na dostupniji i reprezentativniji način", rekao je Štefković.
Krune u muzeju posložile su i popratnim tekstovima i potpisima za ovu izložbu obogatile Jozefina Skenderović, Marija Rukavina, Katarina Skenderović i Ivana Piuković. Pokrovitelji izložbe su Grad Subotica i Pokrajinsko tajništvo za obrazovanje, propise, upravu i nacionalne manjine – nacionalne zajednice.
Izvor: Hrvatska riječ I. Petrekanić Sič