HKPD „Jelačić" iz Petrovaradina organiziralo je 9. listopada 2012. godine književnu večer u čast istaknutog književnika Vladimira Milarića, u povodu 82. obljetnice od njegova rođenja. Nazočnima se obratio predsjednik udruge Josip Pokas ističući zadovoljstvo što je večer posvećena jednom istaknutom Petrovaradincu, nastavniku i osobi koja je bila posvećena književnosti za djecu. O ovom darovitom i obrazovanom čovjeku govorili su Dragan Kojić i prof. dr. Jovan Ljuštanović.
Dragan Kojić je u svojem izlaganju podsjetio kako su obljetnice ili rođendani prigoda da se sjetimo onog koji nas je sabrao i da se zapitamo o njegovu djelu i idejama - jesu li izdržale njegovu probu i kako danas funkcioniraju?
„Ovaj posvećeni, nagrađivani književnik za djecu napisao je mnoge studije i članke o toj temi. Doba u kojem je živio Milarić bilo je sklonije kulturi i knjizi nego današnje. On je bio umjetnik kome nije bio potreban dobar agresivan marketing, jer njegovo djelo svjedoči samo za sebe i samo o sebi. On je bio čovjek umnoženih talenata i vještina", ocijenio je on.
Kojić je istaknuo i Milarićevo promatranje djece koja su po njemu bili igrači, a ne promatrači, akteri koji zapovijedaju pjesmama. „Postoje i postojali su ljudi čiji su život i djelo u suglasju s univerzalnim etičkim načelima, koji žive kao što govore, takav je bio Milarić", zaključio je Kojić.
Ističući kako su im neka pitanja književnosti i poezije za djecu kao i neka interesiranja zajednička, prof. dr Jovan Ljuštanović pričao je o Vladimiru Milariću s velikim pijetetom.
„Milarić je prvi kod nas koji je uzeo studiju o modernoj poeziji i pokušao vidjeti je li suvremena poezija za djecu takva da se uklapa u oblike koji o modernoj poeziji govore kroz negativne sudove, govoreći o tome što ona nije. Milarić je bio kritičan, izravan u izricanju sudova, ali iza toga je stajala misao, lucidnost", kazao je Ljuštanović.
Po njegovim riječima, Milarić poeziju za djecu nije promatrao kao poeziju niže vrste nego kao poeziju koja ima svoje kriterije i uzuse. On je o poeziji za djecu govorio kao o poeziji srca tvrdeći kako djeca vide „sunčani prah nad stvarima" i da ih to čini superiornim u odnosu na odrasle. Ljuštanović je istaknuo kako Novi Sad duguje Vladimiru Milariću i mnogima drugima da se s više pažnje bavi svojom baštinom naglasivši da Milarić ulazi u noviju kulturnu tradiciju Novog Sada.
Lijepe riječi o umjetniku, pokloniku i zaljubljeniku u dječju poeziju, pratile su izvedbe Ivana Švagera na saksofonu, od kojih je jedna bila posvećena upravo Vladimiru Milariću.
Tekst i fotografija: M. Horvat