U nakladi Hrvatskog akademskog društva - HAD-a sredinom je listopada 2012. godine objavljena nova, četvrta po redu knjiga hrvatskoga književnika iz Vojvodine, „panonskoga liričara" Mirka Kopunovića. U inventivnom i istinosnom smislu, ona je odlično imenovana - naslovom „Ljestve za panonsko nebo" kojim se jasno naznačuje autorova intencija: težnja da se osvoji beskraj!, s, ništa manje dobrim, precizirajućim, podnaslovom „Impresije i refleksije svakodnevlja", kojim se želi reći da su na djelu oslici dojmova i promišljanja o onome što dotiče život čovjeka u svjetovima svakodnevlja, no, vidjet će se lako tijekom čitanja, na način relevantnoga i sudbinskoga.
Riječ je o zbirci od 87 pjesama, no ovoga puta napisanih ne u formi slobodnog stiha već u prozi i refleksivnih zabilješki, crtica, koji, stvaralački dosljedno, prate ranije očitovanu osnovnu preokupaciju i umjetničku intenciju uvelike samosvojnog Kopunovićevog poetskog svijeta. Ona je, naime, tematski čvrsto užlijebljena u dominantnu struju suvremenoga pjesništva vojvođanskih Hrvata, koja smjera na lirsku obradu životno važnih iskustava čovjeka današnjice, bremenitih brojnim, nesrećom značajno uokvirenim, usudima, s cijelim serijalom pratećih životnih stanja koja dolaze iz domena egzistencijalističke filozofije (strepnja, zebnja, strah, osamljenost, nada, čežnja...), uz „pratnju" prepoznatljivih slikovnih minijatura, najčešće mjesnih, bačkih krajolika.
Spomenutih 87 poetskih crtica u knjizi podijeljeno je u tri, obimom nejednake no suvislo zaokružene, cjeline. Prvi dio, naslovljen također vrsno „Iskrzani krajolici duše", sadrži 37 pjesama, drugi, „Monolozi u (bes)konačnosti", 36, a posljednji, obimom najkraći, „Brazde Sage o Bunjevcima", ima 14 kratkih crtica u prozi - riječ je o autorovim refleksijama na knjigu romaneskne strukture, napisanu na bunjevačkoj ikavici, Tomislava Žigmanova „Prid svitom : saga o svitu koji nestaje" (Subotica, 2008). U knjizi, obima 118 stranica, objavljene su i recenzije Tomislava Žigmanova („Fantastični oslik čovjekova svijeta i života u Panoniji") i Snežane Ilić („Panonski pianissimo"), te kratka bilješka o autoru.
Jedna od recenzentica knjige, Snežana Ilić, ovako je zaključno ocijenila najnoviju knjigu Mirka Kopunovića: „Naposljetku, kulturološki i psihološki smješten u širi kontekst, Mirko K. izgovara: 'Ljudi sviknuti već, skriveni, čekaju. To je njihova moć'. I konačno postaje jasno zašto riječi poput: 'mir, pomirenost, čekanje, šutnja' svojom učestalošću u 'Ljestvama za panonsko nebo' potpuno svladavaju 'bol, nemoć, kušnju'. Skoro da vidimo odškrinuta vrata Disove nirvane, Adyjeva kasnog misticizma, a u ovom slučaju dubokog mira Mirka K. koji kao i Jakov računa na vječnost. 'I usne san: ljestve stoje na zemlji, a vrhom do neba dopiru, i anđeli Božji po njima se penju i silaze'. (Postanak 28,12) A put je do vječnosti samo jedan - smisleni život u ljubavi, vjeri i nadi. Mirko Kopunović pokušava živjeti upravo takav život ispisujući i ovu zbirku pjesama u prozi."
Pjesnik Mirko Kopunović
Rođen je u Subotici 1952. godine. Osnovnu i srednju školu završio je u rodnome gradu. Objavljivao je pjesme u „Žigu", „Klasju naših ravni", „Subotičkoj Danici" i „Rukoveti". Objavljene su mu tri knjige pjesama: „U iskrama nade" (Samizdat, 2007.), „Pod slapovima sna" (Samizdat, 2008.) i „Nad raspuklinom ćutnje" (Hrvatsko akademsko društvo, Subotica, 2010.). Dvije su mu knjige pjesama prevedene na mađarski i njemački jezik i objavljene u Subotici. Zastupljen je s pjesmama u nekoliko antologija i izbora: „Trajnik", „Kolo" i „Riječ". Živi i radi u Subotici.
Kao i u svim dosadašnjim Kopunovićevim knjigama, likovno zanimljivu naslovnicu uradio je slikar Ivan Balažević. Lekturu potpisuje Miranda Glavaš-Kul, grafička priprema djelo je Drage Poljakovića Kovačeva, dok je knjigu uredio Tomislav Žigmanov. Trinaest likovnih priloga objavljenih u knjizi nastali su na 5. sazivu međunarodne slikarske kolonije „Juraj Julije Klović", koja je početkom rujna 2012. održana u Selcu, a na kojoj je Mirko Kopunović bio posebni gost. Prema dogovoru, svi su slikari izradili jednu ili više vinjeta-ilustracija za ovu knjigu. Riječ je o Robertu Mijaliću, Damiru Šegoti i Branku Leniću iz Rijeke, Vinku Šainu i Ivoni Verbanac iz Labina, Adrianu Gonu iz Italije, Katherini Rey iz Francuske, Petri Lidii Ševeljević iz Zagreba, Adeli Seyoun i Gregoru Maveru iz Slovenije, te Istvánu Szajkóu iz Subotice i Ivanu Balaževiću iz Novog Vinodolskog.
Tekst: Tomislav Žigmanov
