Vaištancima je u subotu, 28. svibnja 2011. godine, u velikoj dvorani mjesnog vatrogasnog doma, predstavljena knjiga „Izgradnja kuća nabijača u Sonti u XX. stoljeću" autora Ivana Andrašića, a u nastavku večeri dramska skupina HKUPD „Dukat" premijerno je izvela igrokaz „Dukati" autora Mate Kovandžića.
Večer je započeta svečanom pjesmom „Šokadija" autorice Božane Vidaković iz Sonte, u izvedbi mješovite pjevačke skupine „Dukata" uz pratnju tamburaša KPZH „Šokadija" iz Sonte.
Predsjednik „Dukata" Pavle Pejčić pozdravio je sve nazočne i najavio predsjednika „Šokadije" prof. Zvonka Tadijana, ravnatelja Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata prof. Tomislava Žigmanova i autora knjige Ivana Andrašića.
U početnom osvrtu prof. Tadijan je konstatirao kako o životu i radu Šokaca ne postoji puno pisanih podataka.
„O prošlosti Šokaca zapisano je zanemarivo malo, rekao bih samo u fusnotama. No, zbog toga ne smijemo lamentirati, jednostavno, uzmimo olovku i pišimo! Imamo svoje prastare običaje, imamo svoje nošnje, pjesme, ne smijemo sve prepustiti zaboravu. Moramo zapisati sve što možemo i tako ovo veliko etnološko blago ostaviti onima koji dolaze poslije nas. Ne zaboravite, što nije zapisano, nije ni postojalo. Andrašić je to osjetio i, za razliku od mnogih, bio je i dovoljno uporan da ovaj obiman posao privede kraju. Zahvaljujući upravo toj njegovoj upornosti pred nama je sada ova knjiga, koja je jedinstven povijesni dokument, ne samo o tehničkom segmentu gradnje jedinica za stanovanje, jedinstveno svjedočenje o načinu života i rada Šokaca u jednom određenom vremenskom razdoblju. Iako je u naslovu knjige Sonta, rekao bih da se tako živjelo u svim podunavskim šokačkim selima, pa tako i kod vas", rekao je, između ostaloga, prof. Tadijan. Potom je u kratkim crtama govorio o životu, radu i nemirnom duhu Andrašića.
U nastavku prof. Tomislav Žigmanov predstavio je rad Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, s naglaskom na nakladničku djelatnost.
„Zapazili smo pisanje Andrašića u formi feljtona u 'Hrvatskoj riječi' na temu gradnje ovih kuća i svega vezanoga uz njih. Potaknuli smo ga na korak dalje, a u razgovorima s kompetentnim ljudima samo smo dobili potvrdu našega zapažanja. Recenzentica, znanstvena novakinja Sanja Lončar, izrazila se vrlo pozitivno o ovakvom načinu rada i nakon njezinih primjedbi tehničke naravi, Andrašić je manirom iskusnog etnografa priveo posao kraju na veliko zadovoljstvo svih nas. Ovom knjigom postavio je vrlo visoke standarde za buduća istraživanja i zapisivanja naše prošlosti općenito", rekao je između ostaloga prof Žigmanov.
Na koncu, Vaištancima se osobno predstavio i Andrašić. Govorio je o svom petgodišnjem radu na prikupljanju građe za knjigu, o problemima s kojima se susretao, ali i o velikom zadovoljstvu urađenim. „Dragi prijatelji, vjerujem da i među vama ima onih koji su u stanju zapisati puno toga. Morate ispuniti samo dva uvjeta. Morate raditi sustavno i nikad ne sustati, a i kad posustanete, morate pored sebe imati nekoga tko će vas obodriti i potaknuti na nastavak, kao što sam ja imao suprugu Ljiljanu. I, kad se knjiga našla pred čitateljima, svi problemi su zaboravljeni, samo mi se javio osjećaj velikog zadovoljstva, osjećaj ponosa." - rekao je za kraj Andrašić. U nastavku večeri, umjesto najavljene, pa u posljednji čas otkazane predstave „Atentatori" HKUPD „Stanislav Preprek" iz Novog Sada, nazočni su vidjeli jednočinku „Dukati" autora Mate Kovandžića, u izvedbi dramske skupine domaćina. Redatelj ove predstave, Pavle Pejčić, skupa sa svojim glumcima, priredio je sumještanima i uzvanicima polsatnu zabavu, koja je kod mnogih starijih izazvala nostalgična sjećanja i emocije vidljive na licima. Britki, pučki humor podsjetio ih je na vremena „kad se nisu nosile gaće", kako je rekla jedna nazočna starica. Ovom predstavom članovi „Dukata" pokazali su kako imaju solidan glumački i redateljski potencijal i vjerujemo da će biti još dramskih predstava u Vajski.
Tekst i fotografije: Hrvatska riječ
